Vlada u svome radu i postupanju je neinventivna, postala
je konfliktna i na sve strane otvara potpuno nepotrebne
frontalne sukobe; sukob s EU, sukob s Njemačkom, sukob s
Češkom, sukob s Mađarskom - sve same prijateljske
zemlje, a na unutarnjem planu stoji latentni frontalni
sukob s cjelokupnom braniteljskom populacijom, sukob s
mljekarima, sukob sa seljacima, sukob s politikom
školskih programa, sukob s katoličkom Crkvom, sukob s
liječničkom strukom i sl. Učestalo, svjesno ili
nesvjesno javno sramote i vlastitu državu neodgovornim
izjavama njenih pojedinih članova u različitim visokim
susretima u zemlji ili u inozemstvu, čime podcijenjuju i
vrijeđaju dostojanstvo hrvatskog naroda kao cjeline.
U gotovo bolesnom političkom ozračju
kojeg već primjećuju brojne države i istaknuti
pojedinci u svijetu, a poglavito one najsnažnije
europske zemlje, nije moguće privući strane
investitore, koji zbog tavkog ponašanja vladajućih
struktura investicijski Hrvatsku obilaze u širokom
luku. Vlada nema programe, vlada nema vizije, ne
sagledava niti želi realno sagledati pravo stanje
stvari koje vodi cijeli narod i državu prema daljnjem
razaranju gospodarstva s nesagledivim posljedicama,
koje mogu rezultirati i unutarnjim međusobnim sukobima
i dovesti u pitanje jedinstvo RH kao države. Ona ne
vidi ili ne želi vidjeti realnost, ne želi sagledati
stvarni svijet oko sebe onakav kakav jest, već se
zatvorila u neki svoj paralelni virtualni svijet koji
ima malo veze sa stvarnošću. Indikativan je i
najnoviji slučaj u Vukovaru gdje i dijelovi policije
otkazuju poslušnost Vladi.
Hrvatsko društvo sve se više raslojava
i po ideološkoj osnovi, koje se hrane različitim
gledanjem i tumačenjem povijesti sve do Domovinskog
rata, ali i po socijalnim razlikama između bogatih i
siromašnih. Veliki dio naroda doveden je na samu
granicu bijede, dok neki slojevi, a među njima i
vladajući, žive u luksuzu razbacujući se sredstvima
poreznih obveznika na raskošno življenje, na skupa
putovanja u inozemstvo, na preskupe automobile, jahte,
mobitele i sl.
Mladi stručni ljudi već masovno
napuštaju svoju domovinu i odlaze ne samo u EU već
uglavnom u daleke prekooceanske zemlje, odakle im nema
povratka. Hrvatska propada demografski i biološki i
kao država. Nezaposlenost iz dana u dan rapidno raste,
smanjuje se broj radnih mjesta njihovim zatvaranjem, a
stečaj gospodarskih subjekata je zaredao kao na
pokretnoj traci. Kreditni rejting zemlje već odavno je
svrstan u kategoriju - smeće. Sve stagnira, sve
sustavno propada. Narodu je oduzeta sadašnjost, a
oduzima mu se i nada u budućnost.
Veliki broj građana živi u bijedi ili
je već duboko pao u dužničko ropstvo, zbog čega brojni
gube svu svoju imovinu i postaju beskućnici. Vlada je
neosjetljiva na socijalno stanje stanovništva. Uvode
se novi i novi porezi koji se objektivno ne mogu
naplatiti, pa to još dodatno pogoršava situaciju jer
su mnogi prisiljeni zatvoriti svoje radnje, obrte i
tvrtke, a time otpuštati i svoje uposlenike.
Vlada pristupa rasprodaji u bescijenje
i ono još malo preostalog nacionalnog bogatstva, bez
imalo milosti i osjećaja za nacionalni ponos i
dostojanstvo. Monetizira koncesijom u bescijenje i
hrvatske autoceste na više desetaka godina čime
pljačka I uništava i buduće naraštaje hrvatskog
naroda. To je najskuplji način krpanja rupa u Državnom
proračunu, jer šteta od prodaje gledano prema
budućnosti je višestruka na desetke puta veća od
trenutne koristi. Prodaja jedino preostale nacionalne
banke HPB, Croatia osiguranja i davanja autocesta pod
dugogodišnju koncesiju, pravi je čin bezumlja.
Vlada, psihozom koju stvara na javnoj sceni,
pokazuje da se uspaničila umjesto da situaciju smiri i
pokuša uspostaviti mirni i razumni dijalog sa
socijalnim i drugim partnerima, ponaša se bahato i
pribjegava diktatu ne prihvaćajući ničija mišljenja i
argumente, pa ni one najvećih stručnjaka koje odbacuje
s prijezirom. U cijelosti se premrežila, kroz sve
državne institucije, bivšim udbaškim kadrovima iz doba
komunizma koji su uvijek stajali na pozicijama
suprotno Hrvatskoj i njenim nacionalnim interesima, a
u cijelosti se odrekla i hrvatske dijaspore u kojoj
leže snažni potencijali nacionalnog razvoja.
Narod se pretvara u dužničko roblje,
ostaje bez ijedne nacionalne banke, bez ijednog
nacionalnog osiguravajućeg društva, stranac će mu
gospodariti autocestama, a uskoro će doći na bubanj i
energetika, poljoprivredna zemljišta, vode, šume i sl.
Narodu neće ostati ništa osim praznog imena hrvatske
države i njenih insignija.
Došlo je krajnje vrijeme da se povuče
veliko zvono na uzbunu.
Prije nego
cijela kriza preseli na ulice, u masovne prosvjede
koji mogu vrlo brzo prerasti i u nasilje i nemire,
mogu lako izbjeći kontroli, pa tako pretvoriti i
cijelu zemlju u europsku Siriju. Silovanje Vukovara
ćirilicom pokazuje koliko Vlada nema ni najmanje
osjećaja za ratno stradalništvo i nacionalno
dostojanstvo naroda, a i ni najmanje pijeteta prema
gradu mučeniku i simbolu hrvatskog stradanja.
Slijedom naprijed izloženog, trebalo bi razmišljati o tome da u ovom teškom
društvenom, političkom i gospodarskom trenutku Hrvatske, da se kao jedino
logično rješenje nameće potreba da se imenuje Vlada nacionalnog spasa koja bi se
sastojala isključivo od najboljih stručnjaka iz domovine i dijaspore, a ne od
političkih sebičnih, nestručnih i počesto neiskusnih stranačkih podobnika.
Postojeća vlada gotovo da je u cijelosti promašena, počesto antinacionalno
raspoložena. U Vukovaru, ali i drugdje kao da upravo postupa po scenariju
Memoranduma 2 SANU, i kao takva objektivno više nije u mogućnosti išta
napraviti, a kamo li izvući cijeli narod i državu iz duboke moralne, gospodarske
i političke krize u koju su dovedeni.
Nadalje, Vladi nacionalnog spasa treba
dati posebne ovlasti u vremenskom trajanju od jedne
godine, do raspisa i provedbe izvanrednih
parlamentarnih izbora. Također, u toj godini dana
zadužiti Vladu da pripremi sveobuhvatnu izmjenu Ustava
RH, koji bi bio predložen na donošenje novom
stranačkom izabranom parlamentu, po isteku mandata
Vlade od jedne godine. Ustav, u kojeg bi trebalo
ugraditi nacionalne interese i stremljenja naroda za
radom, redom i sigurnosti i posebno zaštitom
nacionalnih vrijednosti i sloboda, kao i snažno
povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske. Ustav koji
bi odražavao volju ogromne većine hrvatskog naroda,
ustav koji ne bi dopustio rasprodaju nacionalnih i
gospodarskih vrijednosti, ustav koji bi na temeljima
kršćanskog morala jamčio budućnost i ravnopravnost te
opći prosperitet svim građanima RH, kao i svim
izvandomovinskim Hrvatima, te jamčio jedinstvo RH kao
države.
Hrvatski narod je u svojoj povijesti
imao mnogo teških trenutaka, a ovo je trenutak u kojem
vlada oholost koja ga vodi u još dublje političko i
gospodarsko porinuće.
Hrvatska akademska zajednica "Kralj
Tomislav", uslijed iznijetog, diže glas razbora i
poziva sve hrvatske domoljube, intelektualce,
znanstvene i kulturne institucije, političke stranke,
braniteljske udruge, udruge građana i cijelo hrvatsko
građanstvo, radništvo, seljaštvo, studente, školarce,
da podrže ovu Deklaraciju. Dok je još vrijeme i dok je
to još moguće, situaciju trebamo razriješiti ustavno,
pravnim demokratskim sredstvima, legalitetom a ne
nasiljem s bilo čije strane koje nas može dovesti u
još težu gospodarsku i političku krizu.
Kao građani želimo mir, slobodu i
prosperitet, želimo samo dobro svom narodu i nitko mu
taj mir, tu slobodu i to dobro ne smije oduzeti ili
uskratiti. Sloboda je poput ruže vjetrova i ima pravo
puhati iz bilo kojeg pravca, jer svi narodi svijeta
vole vjetrove slobode bez obzira iz kojeg smjera
dolazili.
Za Hrvatsku akademsku zajednicu
"Kralj Tomislav"
Predsjednik, dr. sc. Petar Vučić
Zagreb, 17. listopada 2013. g.
|
