Nakon odluke
Srbije da aktivira tužbe JNA iz 1991. i 1992. godine
protiv praktično svih branitelja Hrvatske i Bosne i
Hercegovine, stanje u regiji postalo je odmah ljudski
tragično, a dugoročno opasno, sve do mogućnosti
oružanih sukoba u budućnosti. Ljudska strana najbolje
se vidi iz činjenice da su medu optuženima bili i
liječnici vukovarske bolnice dr. Vesna Bosanac i dr.
Juraj Njavro. Optuženi zatvorenici srpskih
koncentracijskih logora Petar Janjić Tromblon i Danko
Maslov stvarno su ispitivani u Hrvatskoj (1) u
nazočnosti srpskih predstavnika, a Tihomir Purda, koji
je bio uhićen u BiH, zatvoren u Zenici i tamo
ispitivan, također je saslušavan u nazočnosti srpskih
predstavnika. Branitelj Veljko Marić prije godinu dana
uhićen je i zatvoren u Srbiji. Stotine hrvatskih
branitelja danas se boje prijeći u BiH, Srbiju, a
vjerojatno i drugdje, zbog realne opasnosti da budu
uhićeni i suđeni zbog obrane Vukovara, Dubrovnika,
Karlovca, Splita, Osijeka, Šibenika ... , a zbog
'priznanja' koje su potpisali pod fizičkim i psihičkim
mučenjima u srbijanskim koncentracijskim logorima.
Ovakva pravno i moralno bahata i
agresivna politika Srbije tražila je otvorenu akciju,
neposredno humanitarno djelotvornu, u zaštiti
stradalnika i ugroženih, a koja bi i dugoročno
potaknula i ojačala djelovanje hrvatskoga pravosuđa i
diplomacije radi očuvanja sigurnosti i dostojanstva
branitelja kao nositelja ostvarenja slobode Hrvatske i
hrvatskoga naroda.
Bile su nužne mjere koje se ne mogu
ostvariti diplomatskim izbjegavanjem javnosti,
susretima 'mirenja', glasom partitokracije, niti
sprječavanjem javnih prosvjeda u ime 'viših' interesa
(EU).
Počela je prava bitka temeljena na
'državotvornorne, a ne političkome okupljanju, bitka
koja će brzo pokazati hrvatsko domoljublje i ostvariti
humanitarne ciljeve, ali i odrediti strateške
sigurnosne, pravne i moralne ciljeve u odnosima sa
Srbijom. Za takvo djelovanje bila je potrebno
organizirano djelovanje kako širokog kruga branitelja,
tako i Sabora i Vlade, a ako je moguće i predsjednika
RH
Napadi na Jastreba
Iz Srbije je počelo ostvarivanje
drugoga Memoranduma SANU. U Hrvatskoj je trebalo
pokrenuti drugu bitku za Vukovar. Branko Borković,
mladi Jastreb, stao je na čelo druge bitke za Vukovar
(Hrvatsku). Kao ciljeve odredio je oslobođenje
Tihomira Purde i drugih branitelja u sličnoj poziciji
(Petar Janjić Tromblon, Veljko Marić i Danko Maslov).
Nadalje, cilj je potaknuti državna tijela da djelotvorno,
demokratski i otvoreno provedu svoju odgovornost prema Purdi i braniteljima,
povedu branitelje da odbace ulogu progonjenih i razočaranih te pokažu nastup
ljudi koji slobodno iznose različite stavove. Valja pokazati braniteljima kako
nije potrebno da se izdvajaju u posebnu stranku, niti da se osjećaju odbačenima,
već da se trebaju u svim strankama zalagati za domoljublje i slobodu Hrvatske.
Sljedeći cilj je u punoj mjeri upoznati građane s politikom
Srbije, obnovom hrvatskoga dostojanstva, pokazivanjem potpore obranama Gotovine
i Praljka te odbacivanje ideje o povlačenju hrvatske tužbe protiv Srbije za
genocid. Isto tako, cilj je odbiti pokušaj krupnoga kapitala da nametne
Hrvatskoj stanja bezizlaznosti, optuživanja branitelja kao stanja u kojemu se
svi Hrvati i vjernici trebaju osjećati krivima, neželjenima i nemoćnima.
Branitelji su ustali diljem Hrvatske. Počeli su s Vukovarom.
Okupljanja se nazivaju prosvjedima, ali u biti radi se o obrani Hrvatske. Već u
Vukovaru Mladi Jastreb je tražio da se ne provodi slugansko, sramotno i potajno
moljakanje Srbije i Bosne i Hercegovine za puštanjem Tihomira Purde, već da se
javno zahtijeva njegovo oslobađanje i odbaci pravo Srbije da sudi obrani
Hrvatske, odnosno da se podignu optužnice za zločine počinjene u srpskim
koncentracijskim logorima i ukaže na opće jačanje velikosrpske politike.
Međutim, uslijedili su odmah napadi na Jastreba i to od strane
od hrvatskih vlasti, što me snažno i bolno podsjetilo na sramotni progon kojemu
je bio izložen 1992., 1993. i 1996. godine.
U svim demokracijama, u tolikim
povijesnim prosvjedima, od Gandhija do Martina Luthera
Kinga, od studenata u Parizu do Havela u Pragu, jedno
je zajedničko, a to je da sami prosvjedi ne iskazuju
ni program ni način budućega ponašanja. Oni su, u
stvari, ocjena javnosti kvalitete rada vlasti, ne
legalnosti već legitimnosti. Ako ih vlast ne zna čuti
i nastavi pogrešnu politiku, tada može doći do mnogo
većega nasilja, a ako prihvati kritiku i provede
potrebne promjene, tada dolazi do obnavljanja
povjerenja i rješavanja stvarnih problema. Slučaj
Purda potaknuo je branitelje da javno iskažu kako
Hrvatska može i mora raditi bolje u Vladi, Saboru, na
Pantovčaku, u medijima. Branitelji su jasno rekli da
je naša Hrvatska bolja i ljepša nego što se danas
ostvaruje.
Zastupnica Vesne Pusić javno je rekla
da smatra branitelje opasnima i daje zgranuta
našimprosvjedima. Kao građanin, nezadovoljan sam da
netko s takvim nepoznavanjem demokracije vodi naše
pregovore za ulazak u Europsku Uniju. Kao čovjek,
bolno doživljavam takve političare koji pokazuju
odsustvo emotivne inteligencije, nemaju sposobnost
suosjećanja sa stradalima ni želje da pomognu žrtvama;
nemaju ljubavi za Hrvatsku. Sve vesne pusić dužne su
pomoći obitelji Purda, naučiti istinsku demokraciju i
bar jednom pustiti suzu boli zbog stradanja Hrvatske.
Od zastupnice Vesne Pusić tražim da se javno ispriča
braniteljima. U velikoj mjeri vjerujem da ona ne će
razumjeti koliko bi joj dobra donijelo da me posluša.
Očekujem da će ona u bahatosti iluzije svoje političke
važnosti ignorirati moju ocjenu i poziv. Ne očekujem
da ju mogu potaknuti moja djela, moral i vjera. Šteta,
ali ja sam progovorio, zbog demokracije i dostojanstva
Hrvatske.
Priznanje
Friščiću
Mladi Jastreb bitku je nastavio u
saborskome Odboru za branitelje gdje je nemilosrdnom
odlučnošću zahtijevao da odgovorna ministarstva
izvijeste zastupnike o svome radu. Jedno za drugim
počeli su izlaziti nepoznati podatci.
Karamarko je ustvrdio da je Purda znao
za potjernicu još 2007. (Purda to negira). Je li onda
znalo i nacionalno Vijeće za sigurnost? Predsjednik
Mesić? Predsjednik Josipović? Je li moguće da policija
godinama takve informacije taji od državnoga vrha? Je
li moguće da predsjednik RH daje velike iskaze
pomirenja s predsjednikom Srbije, a zna da Srbija
progoni hrvatske branitelj mučene u srpskim
koncentracijskim logorima?
Purda je napokon pušten. I u državnim
tijelima Vlade, među zastupnicima, stručnjacima, a i u
javnosti počelo je preispitivanje i predlaganje
poboljšanja rada. Neki bi htjeli prisvojiti zasluge za
Purdino oslobađanje, ali i ponovno nametnuti tišinu
Hrvatskoj, dok drugi otvaraju nove teme i traže
rješenja.
Sam Jastreb
iskazuje radost zbog Purdina
oslobađanja, ali i jasno
kaže kako to nije kraj bitke
te traži oslobađanje svih
zatvorenih, odustajanje od
svih optužaba, napuštanje
svakoga prava za nametanje
srpske pravde nad Hrvatskom,
vraćanje još uvijek
okupiranih hrvatskih
teritorija, puno
informiranje o političkim
stavovima u Srbiji. .. Mladi
Jastreb prošao je tragediju
Vukovara, a nakon toga i
nespremnost hrvatskih vlasti
da sagledavaju punu istinu.
On poznaje i opasnost
srpskoga totalitarizma i
hrvatskoga podaništva.
U svome zalaganju i ljubavi za
Hrvatsku nije se bojao ni Miloševića ni Tuđmana. Molim
sve da nauče: Mladi Jastreb boji se samo Boga, a u
lažne bogove niti vjeruje niti ih se boji. Odajem
priznanje i gospodinu Josipu Friščiću što ljudski i
demokratski brani člana HSS-a od sramotnih optužaba
vodeće stranke u vladajućoj koaliciji. U ovoj akciji
buđenja Hrvatske branitelji su pozvali sve dobre ljude
u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, hrvatske
iseljenike u svijetu, uključivši i suce u Haagu da se
zamisle nad tim što je istina, pravda, dobrota i
vjera.
Ovaj puta
želio sam što je moguće više da to isto osjetite u
sebi i pridružite se riječima:
'Ja hoću, vjerujem i mogu!'
Dr. Slobodan Lang
Hrvatski list, 10. ožujka 2011. |