Kolinda je poručila da - ako slučajno pobjedi na
predsjedničkim izborima, između ostalih čuda kojima će
usrećiti velike i male Hrvate - uvesti će i kemijsko
kastriranje pedofila ili kako se od milja kaže pedića.
Najblaže rečeno - zaprepašten sam! U XXI stoljeću
kastrirati ljude koji vole djecu! Prevedeno na običan
svakodnevni jezik značilo bi: ljubav prema djeci je
kažnjiva. Gdje su tu ljudska prava onih koji vole djecu?
Pedofili vole djecu više i iskrenije od recimo
pedijatara. Dok mi obični smrtnici, kad vozimo kraj
škole bez obzira na znak upozorenja, obično stisnemo
gas, dotle pedofili, obzirni kakvi već jesu, stisnu
kočnicu i voze polako, polako pa gledaju dječicu. Da im
koje od djece ne podleti.
Javili su se i
stručnjaci, suci za maloljetnike kao i ostali začuđeni
djecobrižnici. Svi se s pravom pitaju: što će raditi
centri za socijalni rad, psihijatri, psiholozi,
društveni pravobranitelji za djecu? Koga će hrvatski
Queer pozivati u goste da nam objasni kako su djeca od
rođenja seksualna bića? Ma što od rođenja! Alfred
Kinsey misli da su djeca seksualna bića i prije nego
se rode. Neće hrvatski istomišljenici nizozemskih
pedofila zvati kastrirane pediće. Izgubit će se
autentičnost. Naši stručnjaci nisu baš skloni
komentirati zašto su zaostale zemlje kao što su
Njemačka, Danska, Velika Britanija, Švicarska,
Švedska, Poljska, Češka, SAD i druge, sklone
kastraciji. Gordana Buljan Flander smatra da bi prije
svega trebalo otvoriti široku javnu raspravu "što s
pedićima". Kako je i rekao cinik XX stoljeća Winston
Churchill: "Ako želiš da se neki problem nikada ne
riješi osnuj komisiju i organiziraj javnu raspravu''.
Ja sam protiv te inkvizicione logike
naše Kolinde. Vidi se da je HDZ iza nje. Mislim da su
naši centri za socijalni rad stručno osposobljeni da
drugarskim razgovorom, uz kavicu, uvjere pedofile da
budu dobri. Već zamišljam mog prijatelja i teniskog
partnera Zdravka Jurića-Juru kako u svom centru gdje
radi dobiva radni zadatak: daj Jura riješi tu pitanje
nekog pedofila kojeg su nam poslali. Dobri Zdravko bi
sjeo i zagledao se znatiželjno u starijeg gospodina
rumenih obraza pa bi otprilike rekao: "Gospodine,
čujte, nemojte to raditi. Znate, nije zgodno. Mislim
to sa djecom. Mogao bi neko vidjeti. Pa sramota da
vaši to doznaju!"
I pedić bi posramljeno gledao u pod, a obraščići bi mu se
zarumenili. Kad bi pogledao u nemilosrdnog Juru jedva bi prošaptao: "Časna riječ
više neću! Mame mi!" Zdravku bi se od ponosa zacaklile oči. Evo, vratio je na
pravi put još jednu zalutalu ovcu. Bez kastracije bilo fizičke ili kemijske. Čak
bi ostala sačuvana i ljudska prava naše zalutale ovce. Preporođeni pedić digao
bi se sa stolice te pružio znojavu i mlohavu ruku našem Juri na pozdrav.
Gledajući Juri iza leđa veselo bi primjetio: "Imate lijep pogled iz ureda!".
"Ništa naročito!" odgovorio bi Zdravko. "To je osnovna škola. Vesele dječice
koliko ti srce želi"... A hadezova Kolinda bi kastrirala.
Mudri Plaut još davno je rekao:
"Imbrem in cribum legere." Skupljati kišu u sito ili
uzalud se mučiti.
O ljudskim pravima starog partizana i
vrhunskog pisca Slobodana Novaka brine policija i sud.
Dana 18. studenog pozvan sam na sud kao branitelj
Slobodana Novaka, protiv kojega je policija podnijela
optužni prijedlog iz čl.25. Zakona o diskriminaciji.
90-godišnji pisac navodno je uvrijedio članove
Zagreb pride ili zagrebačku Povorku ponosa jednom
svojom opservacijom u Večernjem listu. Zagreb pride je
podnio prijavu, a policajac koji je prijavu zaprimio,
odmah je zaključio da se stari pisac malo zaigrao.
Kakav čl. 38. Ustava RH koji govori o pravu na
mišljenje i izražavanje tog mišljenja. Ne vrijedi ni
jeftina mantra o tzv. vrijednosnom sudu. Kad je u
pitanju Zagreb pride sjetite se da je šutnja
zlato. Doduše ta stara poslovica ne vrijedi za Zagreb
pride.
Moju klijenticu K.V.K. pošteno su
izvrijeđali preko društvene mreže. Klijentica je
tužila i sud joj je za sada nepravomoćno dosudio
30.000 kn kao novčani ekvivalent štete koju je
pretrpjela od tobože diskriminirane neprofitne
organizacije. Stari partizan i akademik Slobodan Novak
pomalo je začuđen današnjim svijetom. Kontradiktoran
mu je. Kaže mi kako je ljevičarska ikona i dan danas
Maršal Tito. I to je u redu. Svatko ima pravo na svoj
stav. Osim naravno Slobodana Novaka. Evocira mi svoje
uspomene na partizansku epopeju i sjeća se koliko je
istospolnih ljubavnika ljubljeni Maršal poslao u
vječna lovišta za vrijeme drugog svjetskog rata. Sad
je pitanje je li nezaboravni Maršal bio nepogrešiv ili
je bio prikriveni homofob. Ma kvragu, najbolje je
zaboraviti na naše velikane.
Novak je ne tako davno napisao nešto pozitivno i o dr. Franji
Tuđmanu. U zao čas. Digao se intelektualac opće prakse Jurica Pavičić te ogorčen
i konsterniran riknuo: tko može glorificirati diktatora i njegovih 10. g.,
mraka? Jurica prosto nije mogao da veruje. Grijeh do grijeha, a Novak to ne
vidi. Uništio zemlju radnika i seljaka dragu nam Jugu. Stvorio - kako to kaže
Igor Mandić - potpuno nepotrebnu RH. O lopovskoj privatizaciji da i ne govorimo.
Veliki pisac Jurica Pavičić, veći čak i od Miljenka Smoje, napisao je kako je
zbog toga Slobodan Novak kreten! Novak osta začuđen! Sjeti se Dostojevskog i
njegovog Idiota. Jurica Pavičić je intelektualac kojem uvijek možeš prići i
zapitati ga: "Što ima?" On sve zna o književnosti, nogometu, filmu, povijesti i
da ne nabrajam dalje.
U subotu 22. studenog o.g., napisao je
predivan osvrt na "Tužan i nepotreban derbi olupina"
misleći na susret Dinama i Hajduka. Danas znamo da su
oni koji nastoje izazvati mržnju između hrvatskog juga
i sjevera uspjeli. Ali to nije tema ove kolumne.
Prepametni Pavičić misli da je vladavina Dinama
uspostavljena kao gola Tuđmanova volja. Umjesto da
raščešljavam nepročešljane Juričine misli, predlažem
da se malo potrudi te utvrdi koliko je prvenstava RH
osvojio Hajduk dok je Tuđman bio živ, a koliko nakon
njegove smrti kad su državom upravljali Račan, Sanader
i Milanović. Račan nije volio Dinamo, a Sanader i
Milanović su hajdukovci. I toliko o Tuđmanovoj
nogometnoj samovolji!
Da parafraziram Oscara Wilda: Na dva
načina možete mrziti kolumne u subotnjem Jutarnjem.
Jedan je naprosto ih mrziti, a drugi - čitati tekstove
Jurice Pavičića.
Ivica Dačić, ministar spoljnih poslova
Srbije, održao je lekciju Hrvatima: "Ne može nama
Hrvatska da deli lekcije! Država, čija policija ne
može da zaštiti 10 čirilićnih ploča". Šešelj? Ivica
misli da to nije srpski problem. Vjerojatno je
hrvatski... Sjećam se kad je Bora Tadić, ne tako
davno, održao lekciju našem Predsjedniku RH
zaprijetivši mu da bi eventualna oslobađajuća presuda
Gotovini, Markaču i Čermaku mogla pokvariti idilične
odnose Hrvatske i Srbije. Josipović se naljutio k'o
sad Dačić te iz protesta odmah otišao s lepim Borom u
Paulin Dvor gdje ustaše napadaju Srbe već 114 godina.
Kad Dačić kaže: "Srbiji je strateški cilj izlaz na more", nitko
se u Hrvatskoj ne pita na čije more? Možda Ivica misli na Indijski ocean.
Činjenica je da su srpski političari oduvijek bolji, hrabriji i lukaviji od
hrvatskih. Njihove su međunarodne veze bolje od naših jer su ih na našu štetu
gradili od 1918. g., sve do 1991. g. Naše političke amatere nije zabrinula ni
rusko-srpska vojna vježba uz hrvatsku granicu. Naš cilj je uzeti za ruku Srbiju
i uvesti je u EU. Zajedno s Šešeljom!
Ministar pravosuđa RH nedavno se zaletio te rekao da Hrvatska,
kao članica EU, treba nametnuti Srbiji uvjet za članstvo u EU u formi suđenja za
ratne zločine na višoj razini nego do sada. Kao primjer naveo je suđenje za
zločin na Ovčari za koji je odgovarao kapetan JNA. Ovakovo iskakanje od
dogovorene politike "regiona" oneraspoložilo je ministricu Vesnu Pusić koja je
nešto kasnije javno za svoj stav pohvaljena od nadvojvode Šešelja.
Usput rečeno, od međunarodne diverzije sa Šešeljom, naša
Ministrica nije sedam dana rekla ni riječi. Ljevičarski tisak pokušao je spasiti
stvar infatilnom tvrdnjom da se radi o luđaku. Ali sud ga je pustio zbog
karcinoma, a ne psihičke premećenosti. Sjetite se svojevremeno "krimena" Mladena
Markača koji je otišao u lov na divlje svinje. Koju halabuku su digli
Frljićevci, Lovrićke, Butkovići, Dežulovići itd., zbog tog groznog nepoštivanja
voljenog Haaškog suda.
Sad Vojvoda divlja, prijeti, proziva, a Ministrica ni čmrk dok
Predsjednik RH piše pisamce Haškom sudu umjesto Vijeću sigurnosti. Hrvatska se
politika još jednom pokazala inferiornom prema otvorenim i tvrdim Srbima.
Sad je jasnije zašto je Tuđman bio toliko prokazivan kao Titov
general koji se sastajao i dogovarao s Miloševićem te s njim dijelio plijen.
Koji plijen? Tuđman je jedini koji je, kao povijesničar, vidio, znao i htio reći
istinu o hrvatsko-srpskim odnosima. Zato je on bio državnik za razliku od
uplašenih politikanata koje je povijest nakon 2000. g., izbacila na scenu, a
koji u ovih 14. g. nisu ništa naučili. Osim što su razoružali pobjedničku
vojsku, slali svoje generale u Haag i klanjali se Carli del Ponte. Šešelj je
samo još jednom pokazao da srpska ideja o širenju preko Drine još uvijek tinja
pod pepelom. Treba je samo malo podpiriti i plamen će za čas zahvatiti "ceo
region".
Dok srpsko-ruski tenkovi stvaraju buku
kraj hrvatske granice, mi se bavimo kolonama u povorci
sjećanja 18. studenog. Jelena Lovrić kaže: "Jedni su
se borili za Hrvatsku, drugi za pobjedu nad Srbima".
Jeftini silogizam! Protiv koga su se oni, koji su se
borili za Hrvatsku, borili - draga Jele? Protiv
Papuanaca, Australaca, Islanđanina?!!!
Po novom zakonu Predsjedniku RH za
nezakonito dilanje transkripata izriče se kazna od 5
godina. U ponovljenom slučaju dobiva se još pet
godina. Što je ukupna mandatna kazna od 10 godina, a
što je Stipe Mesić u cijelosti izdržao.
Autor: Zvonimir Hodak, dnevno.hrhp/feljtoni/12093-veleizdajnici-pred-vratima-smo-predsjednickih-izbora-3
(99) |