Znate, da je Plenković bio frajer, pa da je na izborne liste za parlamentarne izbore stavio Ninu Obuljen i Martinu Dalić, a da je izbacio s lista Hasanbegovića i Gorana Marića, pa da se prošetao zemljom i narodu pojasnio takvu listu, pa tako dobio izbore, onda danas ne bismo imali pravo jednu riječ prigovoriti, ali ovako, osjećam se izigranim, kaže mi ovih dana vidno ogorčen jedan od lidera desne opcije u HDZ-u.

I uistinu, Hasanbegović, Marić, Brkić, pa i Jelić, pravi su izborni pobjednici na terenu, no nitko od njih nije ušao u Vladu, osim što je Brkić dobio utješnu funkciju zbog naglašene posvemašnje lojalnosti. U tom smislu sve su glasnije teze s desnice kako je Plenković prevario vlastite birače jer birački impuls koji je dobio s terena nije govorio da se od njega očekuje kadroviranje koje uključuje Ninu Obuljen. Naime, žurim u istom dahu reći: Plenković je uz živih 200.000 članova HDZ-a, dva upravo ključna ministarstva, kulture i gospodarstva dao gospođama koje uopće nisu članice HDZ-a!

I miljama su ideološki daleko od HDZ-a! Nina Obuljen je takav ideološki kadar da su za nju otvoreno agitirali zadnjih dana Velimir Visković, čak i bivša ministrica Andrea Zlatar Violić, ali i kompletna lijeva kulturna i politička scena!

Pa tko je tu na vlasti

A na vlasti je tobože desni HDZ! Pritom se na samom terenu nikada neće zaboraviti da je nitko drugi nego Pupovac rekao da Hasanbegović mora otići pa ispada da je Plenković de facto postupio po toj naredbi. Tvrdoglavost Andreja Plenkovića čak i nakon kaznenih prijava braniteljskih udruga protiv HAVC-a i Nine Obuljen je frapantna, jer on očito ne razumije svu širinu i sve implikacije ovog skandala. On će naime sutra ovim odabirom već i tehnički imati protiv sebe ministra branitelja Medveda, koji se neće moći oglušiti na braniteljske prigovore glede Obuljen i HAVC-a, prosvjede koje je uostalom Medved već i podržao.

S druge strane, Plenković je izbacivanjem Hasanbegovića iz izvršne vlasti preko noći izgubio potporu iseljeništva jer je u njima sad već bivši ministar sinonim borbe protiv svega onoga što simbolizira Nina Obuljen! Dok su iseljenici skupljali novce da se pomogne u obrani generala Praljka, ona je parafirala dokumente temeljem kojih su se njegove knjige trebale oporezivati kao neka vrsta šunda!

Moram priznati da sam se do zadnjeg trenutka nadao da će kod Plenkovića prevladati mudrost školovana i upijana po razglašenim svjetskim dvorovima. Lukavo, vješto, mudro, iznad svega rafinirano, bi bilo da je Hasanbegovića zamijenio Anjom Šovagović, pa čak i Jasenom Mesićem, da je Gorana Marića od početka ostavio u Vladi, a Brkiću dao neko možda ne osobito utjecajno, ali ipak mjesto u „službama“. Hasanbegovića bi tako izolirao, a sve druge politički neutralizirao, a ovako ih ujedinuje. Način na koji se odnosio prema Goranu Mariću je zastrašujući.

Radi se o čovjeku koji iz izbora u izbore bilježi sjajne rezultate, radi se o zastupniku koji spada u najpopularnije, pa je tako njegov file u Saboru na internetu kliknut dva milijuna puta. Napokon, radi se o doktoru ekonomskih znanosti. Njemu je višekratno obećavano ministarsko mjesto, da bi mu se pri kraju pregovora ipak zahvalilo. Ali, valjda shvativši da ga time gura u naručje Hasanbegoviću, Mariću je doslovno u noći sa utorka na srijedu, desetak sati prije saborske sjednice ponuđeno ministarsko mjesto, ali bez portfelja. Samo da se do kraja izolira Hasanbegovića!

Brkić je dobio utješnu nagradu, ali „ostaje u igri“, Marić je nekako uguran u Vladu i „na cesti“ je jedino ostao Hasanbegović. Premda je ovo velika igra Andreja Plenkovića, činjenica da se unatoč svemu odlučio za Ninu Obuljen sugerira da su kod njega jednim dijelom u kadrovskom odabiru proradili ideološki instinkti. I zato je sad odabirom Nine Obuljen sve stavio na kocku, a da još nije niti počeo vladati. Jer, prosvjedi branitelja se već najavljuju po društvenim mrežama, ubrzo kreće pravosudna sapunica glede kaznenih prijava protiv Nine Obuljen i HAVC-a, a u daljini se već čuje potmuli bunt ponižene HDZ-ove desnice.

Sve je već viđeno

Naime, Nina Obuljen je na ljevici ono što je Hasanbegović na desnici. Krugovi iz kojih ona dolazi su primarno lijevi, lobi koji se oko nje skupljao za vrijeme dok je bila zamjenica ministra su opet bili lijevi, kadrovi koje bi mogla gurati po HTV-u će biti loše maskirani ljevičari na čelu s Marijom Nemčić i prisavski hodnici već bruje o toj kombinaciji.

Uostalom, u ideološkom smislu smo sve to već prošli sa Sanaderom i točno možemo predvidjeti razvoj situacije. To je, dakle, jedna strana medalje.

No, ništa od toga ne bi bilo ovako lako Plenkoviću da nasuprot ima organiziranu i brojnu stranačku desnu alternativu. U trenutku kad se odlučivalo o njegovoj sudbini, Hasanbegović je, metaforički govoreći, gotovo molećivo pogledavao prema Milijanu Brkiću, koji je bez ikakve dileme u glas sa Plenkovićem tvrdio da se nitko nije rodio kao ministar!

U isto to vrijeme je mudri Plenković uzeo Gorana Marića najprije u pregovarački tim, potom ga zavlačio s ministarskim mjestom, te je na taj način i njega „odrezao“ od Hasanbegovića. Hoću reći da se na drugoj strani medalje jasno zrcali da u HDZ-u ne postoji nikakva desnica, najmanje orrganizirana, da je duga mračna noć Mesića i Sanadera, na koju su se nadovezali Milanović i Josipović potpuno destruirala HDZ koji nije ni sjena svoje rane mladosti.

I zato se ne treba čuditi Andreju Plenkoviću. Preuzeo je stranku dok je bila na dnu, odnio ju je u Banske dvore, sjajno je ispregovarao s Mostom, smanjivši njihove apetite, uvalivši im energetski sektor koji nije vrući krumpir nego političko-gospodarska bomba s izvučenim osiguračem, ukinuo je pomoćnička mjesta ministara i uveo državne tajnike i tako odrezao bilo kakvu mogućnost da se Most „petlja“ u njihove resore.

Samo pročitajte

Sjajno, bez daljnjega sjajno odrađen posao. A onda je kod sastavljanja lista pažljivo promotrio snagu te navodno snažne desnice i čim je Brkića dobio na svoju stranu, pola posla je bilo gotovo. Uz nešto hinjene taktičnosti prema Goranu Mariću, ostalo je bila rutina. Na kraju krajeva, Andreju Plenkoviću se nema što zamjeriti. Svi su znali njegove ideološke preferencije, svi su znali da je u HDZ ušao tek prije nekoliko godina i da u najmanju ruku nije sklon Hasanbegovićevom hrvatstvu, svi su znali da je godinama živio vani i da sve i da hoće detalje naše situacije ne poznaje. Svi su to znali u HDZ-u i dočekali su ga laudama kao spasitelja. I on to za HDZ i jest. Sad kad je samo naglas rekao ono što je mislio i davao do znanja, sad se desnica iščuđuje.

Prave, respektabilne desnice u HDZ-u nema, organizirane desnice nema u toj stranci od kada je Sanader bagerom prešao preko nje, i ovo što danas imamo su ostaci ostataka. Indijanci u rezervatima, to je danas desnica u HDZ-u. Nastavi li Hrvatska ovim putem, desničare će mrežama loviti po gradu i pokazivati ih turistima kao atrakciju. No, jedna stvar još uvijek me kopka.

Razumije li Andrej Plenković da je odabirom Nine Obuljen povratio u život hrvatsku ljevicu? Jer, kultura je njihovo strateško uporište i zato su tako vrisnuli na Hasanbegovića. Razumije li da ovako koncipirana hrvatska kultura koja i u HAVCU i u kazalištu i u izdavaštvu, odnosno književnosti, funkcionira upravo po nalogu ljevice isključivo kao neodvojivi dio regije, da je u tom smislu de facto ponovno uskrsnuo jugoslavenski kulturni prostor, a da se unutar toga u projektima koje uglavnom financira Hrvatska sustavno vodi agitpropovska propaganda protiv iste te Hrvatske.

Pogledajte filmove o Domovinskom ratu, pogledajte filmove koje sufinancira HAVC (pa usporedite koliko Srbija ulaže u koprodukcije s nama) pogledajte kazališne predstave i ne samo Frljića, pogledajte najveći dio iste te kulturne scene i vidjet ćete da se radi o poprištu političke borbe u kojoj Hrvatska i hrvatstvo služe kao boksačka vreća za napucavanje.

Dolaskom Hasanbegovića najprije se počelo osvješćivati o čemu se tu radi. Onda se ustanovilo da se u cijeloj priči vrti silan novac, recimo u HAVC-u nekih 470 milijuna kuna državnog novca u četiri godine, a da mi pritom nemamo jedan film o Vukovaru! Ali smo plaćali koprodukcije za neistinite dokumentarce! Pogledajte kazališne repertoare od Gavelinih večeri do Dubrovačkih ljetnih igara: ultimativno se traži regionalna suradnja. Ultimativno.

Pritom se i u filmovima i u predstavama, kad god se dotaknemo Domovinskog rata i onih vrijednosti koje su nastale u ovih 25 godina, sve to brutalno napada, šireći nerijetko antihrvatsku histeriju. U stvaranju takve hrvatske kulturne politike Nina Obuljen je u Sanaderovo vrijeme aktivno sudjelovala, nerijetko i kreirala tu praksu. I sad nakon Hasanbegovića, koji je stavio tu temu na dnevni red, vraćati Ninu Obuljen djeluje frapantno. Uistinu me zanima razumije li Plenković dubinu ovih relacija?

Tihomir Dujmović, Slobodna Dalmacija

www.hkz-kkv.ch