Puno toga u današnjoj Hrvatskoj možete što je u
bijelom svijetu nezamislivo, ali postavite li pitanje
je li normalno da čak osam mandata u Saboru kod nas
imaju manjine i zašto tu ultraliberalnu praksu nemaju
brojne europske države, stići će vas sve moguće
medijske ljevičarske i političke manjinske kletve.
Odlučuju
o Vladi
I ta histerija je tako jaka da u ova reformirana
vremena čak ni kralj reformi u Hrvatskoj, MOST, nije
imao snage staviti to pitanje na dnevni red. Naime,
nije čudno da najveći broj europskih parlamenata ne
poznaje takvu praksu. Kad postoje zahtjevi pojedinih
manjina o njihovim pravima, ta se pitanja moraju
urediti pratećim zakonima, ali je mimo pameti da
netko tko je izabran ultimativno da skrbi o nekoj
manjini odjednom odlučuje o kompletnoj vladi, u ovom
slučaju i o budućem ustroju države. U
najkonkretnijem slučaju, zastupnik s par tisuća
glasova koji je izabran isključivo na listi svoje
manjine odlučuje o ključnim relacijama hrvatske
vanjske politike!
Jer, ostane li SDP na vlasti, Vesna Pusić kao
destinirana ministrica vanjskih poslova nastavlja s
balkanskom politikom, dođe li HDZ na vlast, hrvatska
predsjednica ima šanse afirmirati hrvatsku
srednjoeuropsku politiku. A o tom povijesnom izboru
sada može odlučiti glas jednog zastupnika manjine!
Tri zastupnika srpske manjine izabralo je ukupno
manje od 20 tisuća glasova, a Ermina Lekaj Prljaskaj
je izabrana u Sabor s 999 glasova! "Živi zid" je
dobio gotovo 100.000 glasova, a ima jedan jedini
mandat. Koja se je još država stavila u ovakvu
situaciju? Milorad Pupovac je neslućene mogućnosti
etnobiznisa prvi shvatio, no istine radi za to nije
kriv on nego Ivo Sanader.
Sanaderov grijeh
Naime, Sanaderov grijeh prema Hrvatskoj je
primarno njegov politički grijeh, ali o tome se
uporno šuti. On je medije izručio ljevici, on je
umjesto Đapića u koaliciju uzeo Pupovca, on je HTV
izručio ljevičarima, on je bio intimus s feralovcima
šaljući jasnu poruku drugima da su za njega niža
novinarska vrsta, on je nakon što su jezikoslovci u
povijesno respektabilnom sastavu predložili jezične
promjene stao uz stara novosadska jezična rješenja.
On je bio dio Mesićeve detuđmanizacije! On je bio
čovjek koji nije dopustio da Petar Selem postane
ministar hrvatske kulture, što je bilo odlučujuće za
ovakvu provincijalizaciju i srbizaciju hrvatske
kulture od filmske do kazališne!
Uostalom, on je dovođenjem Primorca i Vidoševića
zauzdao Hebranga u predsjedničkim izborima i tako
bočno pomogao dovođenju Josipovića na Pantovčak. On?
Da, jer se od njega tražilo da javno kaže da
Primorac i Vidošević nemaju ništa s HDZ-om, ali je
to Sanader odbio. Dakle, Sanader je moderni otac
ovakve perverzne situacije da manjinci (koji su na
ovim izborima ukupno dobili 37.000 glasova!)
odlučuju o premijeru i o ukupnom smjeru hrvatske
politike.
Ne zato što je on pisao Ustav, nego stoga što je
njegova perverzna kreativost u koaliciji sa SDSS-om
pokazala kakve tu sve mogućnosti stoje na
raspolaganju!
Naime, naša skromna parlamentarna praksa s tim
modelom je skladno funkcionirala dok Sanader s
mefistovskim modelom nije stavio na kušnju manjine.
U prvom redu srpsku i talijansku. Tako smo mimo
zakonske osnove o potrebi nazočnosti 33 posto neke
manjine, dobili dvojezičnost u Istri čak i u selima
gdje Talijana i nema.
Uz realnost da u Italiji Hrvati uopće nisu
priznati kao manjina! Niti je to Sanader tražio kad
je dopustio Radinu da u svakom selu u Istri gdje to
poželi, postavi dvojezičnu tablu! Ima li u Sloveniji
Hrvata? Ima na tisuće i oni su tamo povijesna
činjenica kao i naše manjine kod nas, ali
sačuvajbože da bi Hrvati bili zakonski tretirani kao
priznata manjina.
Oni slovenski parlament mogu pratiti samo na
slovenskoj televiziji. Dakle, ne samo da Hrvati čak
i kad ispunjavaju sve one uvjete koje manjine kod
nas imaju, u istim tim zemljama uopće nisu priznati
kao manjina, nego smo mi otišli sto koraka dalje:
unatoč tome da nema reciprociteta, mi smo manjinama
dali status osam parlamentarnih zastupnika.
To nema nitko
Tko je tu lud, Europa koja takve prakse nema ili
Hrvatska s modelom kakav svijet nije vidio? No, kad
smo vidjeli što je sve Pupovac ishodio u aranžmanu
sa Sanaderom, sva ta pomoćnička ministarska mjesta,
financiranje političkog tjednika, zaključno s
financiranjem spomenika u Srbu, onda smo vidjeli
kakve su sve monstruoznosti izvodljive u idiličnoj
priči o naših osam manjinaca.
I jer jedini ima takvih utakmica u nogama, nije
čudno da je Pupovac prvi uz notornog Radina bio
kolovođa priče o tome da su sad svi manjinci uz
Milanovića. Prije negoli se zna mandatar! Najprije,
pokazalo se da to ne vrijedi za sve, a osim toga
takav stav prije formiranja vlasti je skandalozan.
Jer, što ako na vlast dođe koalicija MOST-a i
HDZ-a, znači li to da oni pristaju na status
protivnika takve vlasti? Jesu li im njihove manjine
dale mandat da se tako postave? Uostalom, imaju li
manjinci koji predstavljaju više manjina ovjerene
potpise predstavnika tih drugih manjina za ovakav
stav?
U riječ, davanjem potpisa za jednu opciju manjinci
su prekršili zlatno pravilo koje su do sada
poštovali, da se dakle prije sastavljanja vlade oni
ne priklanjaju nikome. Time su manjine same stavile
na dnevni red povijesno pitanje: treba li Hrvatskoj
ono što nemaju brojne europske države, osam mandata
za manjine?
Tihomir Dujmović, Slobodna Dalmacija
www.hkz-kkv.ch |