Jer, mi već sad znamo i vidimo da Kolinda voli Hrvatsku onako kako je Ivo Josipović volio regiju! Kolinda se klanja Tuđmanovom djelu onako kako su Mesić i Josipović poštivali Tita.

Kad ste zadnji put vidjeli hrvatskog poglavara da ljubi hrvatsku zastavu? Kad ste zadnji put čuli hrvatskog poglavara da hrvatski narod pozdravlja logičnim pozdravom ''Hrvati i Hrvatice", da nas dakle ne tretira kao slučajni tehnički zbir poreznih obveznika na nekom komadu zemljine kore, kako je recimo Mesić vidio svoje sugrađane?

Nitko se, naime, kao on nije razbacivao tezom da je plaćanje poreza u domovini ono što Hrvate čini hrvatskim državljanima i nije se tu radilo samo o odbacivanju dijaspore i Hrvata u BiH nego se radilo o čudovišnoj izvedenici po kojoj nas dakle primarno baš to plaćanje poreza čini državljanima! Jesmo li 1991. godine napadnuti kao porezni obveznici i jesu li nam rušili porezne urede i vikali ovo je naša porezna oaza ili su vikali ovo je Srbija, a ne Hrvatska? Jesmo li se branili kao prikupljena družina poreznih obveznika ili smo se branili kao hrvatski vojnici što brane i stvaraju hrvatsku državu?

Pa kako bi nas onda i mogao oslovljavati istinski hrvatski poglavar negoli kao Hrvate i Hrvatice? Kad ste zadnji put čuli poglavara hrvatske države da se sa punim srcem obraća iseljeništvu? Da sa iskrenim poštovanjem zahvaljuje braniteljima? Sjeća li se netko da je od Tuđmana do prošle nedjelje bilo tko i bilo kada podsjetio ovaj narod da je on pobjednički narod? Da će se od Srbije u prvom redu tražiti rješavanje otvorenih pitanja? Da je ovo hrvatska država, a ne komad regije? Da baštinimo antifašizam, ali ne i komunizam? Kada je 86 posto katolika u ovoj zemlji moglo u zadnjih 15 godina vidjeti da njihov Predsjednik blagoslovi svoj ured kao što 86 posto tih katolika blagoslovi svoje kuće i stanove?

Ništa od ovoga nismo nikada čuli ni vidjeli u dugoj mračnoj noći koja je trajala punih 15 godina i zato su nas zatrpale emocije kad smo vidjeli Kolindu Grabar Kitarović kako ljubi hrvatsku zastavu! I kad sam na inauguraciji vidio brojne ljude kako su ih zalile suze radosti, tada sam vidio što su nam zapravo napravili Mesić i Josipović. Koliko su nam oduzeli nacionalnog ponosa i poštovanja, kako su nam gazili nacionalno samopouzdanje! A u dubini duše su nas tretirali kao pritajene ustaške zmije i filonaciste koje je nakon Tuđmanove smrti trebalo denacificirati! Ni na sveti Dan domovinske zahvalnosti nisu nam dali mira nego su medijima naredili da nam i na taj dan svakih pet minuta nabijaju na nos ''da smo i mi radili zločine"!

Ta medijska tortura je zapravo bila najgora, jer je tu još jedino nedostajalo da nam svaku večer netko pokuca na vrata i donese malo kruha i vode i uz prateće psovke pošalje na spavanje. Hrvatska kao veliki logor! Hrvatska kao ogromni zatvor! Dakako, ne kao onaj 1945., ne niti kao onaj 1971., ali obzirom da je ovo 2015. i ako se okrenemo oko sebe i u Europi i u svijetu i pogledamo druge zemlje, nema niti jedne koja živi u 1945. i u partizanskim bitkama svojih antifašista, kad vidimo da su to redom zemlje u kojima je domoljublje posve normalna izvedenica pripadanja jednom narodu i jednoj državi, a ne trajno suspektna emocija, onda vidimo da je i Josipovićev i Mesićev ''vakat" bio uistinu i mentalni logor i ideološki zatvor! Pa čak su se i lica prastarih isljednika i udbaša stalno motala oko njih dvojice!

I kad su se te povijesne nedjelje jedva susprezale suze jer nam je došlo da se isplačemo kao odušak tijelu nakon teške traume, baš se u tom trenu jasno vidjelo koliko smo bili gladni nacionalnog poštovanja, nacionalnog ponosa, istinskog razumijevanja, svojevrsnog krunskog dokaza da imamo pravo na takvo domoljublje i da nismo zbog toga ni šovinisti ni fašisti, ni ustaške zmije! Da, već smo oboljeli od ideološkog sadizma i uistinu smo trebali krunskog dokaza da nismo fašisti samo zato jer ljubimo domovinu, jer su nas do te razine u ovih 15 godina izludjela dva mentalna partizanska oficira što su na nas gledala kao na povratnike sa Bleiburga!

I tako nas i tretirala! A, kada su se ponosno pa možda i mrvicu prkosno sa bine čule riječi: "Istinsko domoljublje u koje vjerujem i za kojega ću se boriti svakog dana mojega služenja domovini i vama, temelj je izgradnje bolje Hrvatske" bilo je jasno da je napokon došlo drugo vrijeme. Ne, dakle, komunistički antifašizam, ne civilne udruge našeg građanstva, naše dične ''savjesti", ne znanje i goli razum, nego je napokon ''istinsko domoljublje temelj izgradnje bolje Hrvatske"! I dok Mesić razumije, ali duboko prezire ovu tezu, dao bih se kladiti da Ivo Josipović suštinski uopće ne razumije te riječi, jer on je pokazao da ''nije od ovog svijeta".

l zato nam je te nedjelje iskrenog vatrometa u našim dušama trebalo i iskrenog pozdrava i glasnog pokliča najbolje ilustriranog kroz sjajnu interpretaciju himne Joška Ševe kojem su neki zamjerili da je bio glasan. Je li trebao šaptati himnu? Da je ne čuju oni koji je ne vole? Da ne iritira one koji su samo ''Hej Slaveni" pjevali punog srca? Zašto da u taj svečani tren šapće dok čita stihove himne? O diverziji koju je HTV izveo na inauguraciji i o degutantnom provociranju Elizabete Gojan neću trošiti riječi jer mi se bijes i gnušanje isprepliću. Ali, bi zato trebalo tražiti odgovornost Gorana Radmana, a pogotovo Saše Runjića koji je ustvrdio da je i tehnički i programski HTV sjajno pratio inauguraciju. Tri dana su imali probe i tri dana su uvježbavali trenutak kada Predsjednica ljubi zastavu da bi nam na inauguraciji taj trenutak sakrili. Kao što su nam u kampanji sakrivali slike Kolindinih susreta sa Obamom i Merkelicom!

Kolinda Grabar Kitarović je u prva 24 sata svog mandata napravila na simboličkoj razini više negoli Josipović u pet godina mandata! Da, i on je bio u šatoru u Savskoj, ali je tamo došao ravno iz ureda Vesne Teršelič koju je zvao savješću našeg društva. Premda nema jednog branitelja koji o domovinskom ratu misli kao Vesna Teršelič! Kolinda je pak došla u šator od prvog dana, ona je uzela jednog od ljudi u šatoru za svog savjetnika, ona ih je pozvala u svoj ured i ona će se prihvatiti tog problema, a neće od njega bježati kao Josipović!

Žurim reći da Kolinda Grabar Kitarović nije mađioničar i uistinu ima skromne ovlasti, ali da ćemo vidjeti iskrenu volju i želju, da ćete vidjeti iskrenu emociju, jer ona ljubi ovu zemlju, a ne regiju, da ćemo vidjeti silnu energiju koju će ulagati u rješavanje problema uvijek i samo sa stajališta hrvatskih nacionalnih interesa, o tome već sada nema nikakve sumnje. Jer, mi već sad znamo i vidimo da Kolinda voli Hrvatsku onako kako je Ivo Josipović volio regiju! Kolinda se klanja Tuđmanovom djelu onako kako su Mesić i Josipović poštivali Tita. Kolinda će umjesto dogovorne ekonomije tražiti pravi i zdravi vanjski kapital jer je to jedini jamac da se ovdje više neće kopati po kantama za smeće u potrazi za hranom. Neće joj biti lako, podmetati će joj i sa lijeva i sa desna, ali ona je običnom narodu pokazala zdravu, neukaljanu, iskrenu emociju kakvu ovaj narod nije vidio punih 15 godina i to se nikad ne zaboravlja.

Na inauguraciji ste imali novu hrvatsku Predsjednicu koja se ne srami reći da je domoljub i da će domoljubno voditi naciju, imali ste deset redova birokrata od kojih su je mnogi gledali sa skepsom na rubu neprijateljstva i imali ste huk naroda koji se svako malo oglašavao odgovarajući izrazima zahvalnosti na njezine riječi. Kakva savršeno spektakularna scena sa svim mogućim akterima koje politički život nosi!

Last but not least, imati će Predsjednica protiv sebe i dobar dio medija i na to mora računati. Vidjelo se to i po osvrtima na inauguraciju gdje su svi zamjerili što se tamo našao (neprocesuirani) Tomo Horvatinčić, ali ne i to što se tamo našao pravomoćno procesuirani Radimir Čačić! U Hrvatskoj ni na Mirogoju ni pravice, pa će tako Horvatinčić dospjeti na listu srama samo zato jer se ne srami svog hrvatstva, a Čačića će ta kletva mimoići samo zato jer spada u anacionalne ljevičare! Vidite, do kuda seže navijačko novinarstvo! Mediji koji su dakle pronašli nekoga kome navodno tamo nije mjesto jer se protiv njega vodi sudski postupak u istom dahu ne zamjeraju što se onuda ponosno šetao Radimir Čačić.

Ima li bolje ilustracije neprofesionalnog i neobjektivnog, prostački navijačkog hrvatskog novinarstva? Tu će novu predsjednicu čekati legije Josipovićevih kadrova koji joj nikada neće oprostiti što je pobijedila njihovog idola i to mora i ona i cijela nacija imati trajno na umu! Uostalom, već se čuju bubnjevi uoči nove bitke: sad nam šalju rabijatnu nevladinu udrugu na prosvjed točno ispred šatora ratnih invalida u Savskoj 66 ne bi li nekako izazvali incident! Jer, njima će sada trebati samo incidenti, sada će, kad su izgubili borbu u institucijama, jer izgubit će i parlamentarne izbore, sada će se okrenuti provokacijama!

Autor/izvor:
Tihomir Dujmović/dnevno.hr

(104)