Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
asopis DO
Hrvatska
Vaa pisma
Knjige
  Iz vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

VRIJEME APSURDA      (12.03.2020.)

Kad ne može Tito, s Pantovčaka leti i Tuđman!

To se nije usudio ni Ivo Josipović! Čak je i za Mesića koji je hrvatski politički šampion u prijeziru Franje Tuđmana, to bilo suspektno, ali odani Titov gardist, čovjek koji je molio i kumio da mu se dopusti da barem na tren drži stražu nad Titovim grobom, čini se da drži vječnu stražu nad istim tim grobom!

Kad ste se usudili izbaciti Tita s Pantovčaka, onda će odavde letjeti i sve druge biste, uključujući i onu Franje Tuđmana! To je zapravo poruka hrvatskog predsjednika Milanovića koji je za manje od mjesec dana poukidao i pozabranjivao najveći dio skromne tradicije koja se čuvala i održavala na Pantovčaku, hrvatske tradicije koju je Tuđman povjesničarski odmjereno odlučio staviti u prvi plan iz cjelokupne naše bogate povijesti te tako čuvati svijest o prošlosti barem sad kad imamo državu. E, nećete!

Ovo je slučajna država i tako moraju izgledati i njene insignije! Niste imali državu sve do sada, nećete imati nikakvu političku tradiciju, jer je povijesno politički hrvatska država - ništa! Bila i ostala! Malo više od šake jada, niste vi bolji, nego sam taj pridjev već rezervirao sa susjede! Mora da su se ovakve i slične misli vrzmale po glavi našeg predsjednika kada je naredio da se biste neupitnih velikana hrvatske povijesti bace u podrum. U podrum! Kao metaforičko smetlište povijesti! Ropotarnica! Da, u podrum, jer nam je rečeno da će tek uslijediti razgovori s muzejima koji bi eventualno mogli biste spasiti od zaborava, sutra možda i uništavanja.

Dakle, nije se imalo čak niti toliko taktičnosti da se biste donekle elegantno, tobože "na inzistiranje muzeja", pristojno, dostojanstveno, izlože u nekom postavu. Ne! Ne treba niti toliko taktičnosti! Nisu je ni zaslužili! Odmah u podrum s Tuđmanom, Radićem i Starčevićem! Kraljem Tomislavom! Nitko od njih nije do koljena najvećem sinu našeg naroda i kad ste se njega odrekli, kad ste njegovu bistu maknuli, e sad će sve gorjeti! Nećete Tita na Pantovčaku, bando nacionalistička! A svi ste vi zajedno s likovima s tih bista, ništa, nula, prema Josipu Brozu Titu! To je neizgovorena, ali jasna poruka koja stoji iza najnovije Milanovićeve odluke. Pogledajte sad koga je sve Milanovićeva odluka poslala u podrum, da ne velim na povijesno smetlište, pa ćete vidjeti kakvih nas pet godina čeka s Pantovčaka.

Nije dovoljan refleks mladenačke anarhije


Dakle, nakon što je dopustio onakvo izrugivanje ne samo ceremoniji inauguracije hrvatskog predsjednika nego i izvođenju himne koja se bez obzira na sve umjetničke slobode i izričaje ne može tretirati primjerenom, nakon što je iz upotrebe izbacio svečane crvene odore Počasne zaštitne bojne, sada s Pantovčaka lete i povijesne biste. Ali, da ne zaboravim: zamislite koliko animoziteta, u najboljem slučaju posvemašnjeg nerazumijevanja, a zapravo prikrivenog prijezira, prema malim skromnim pokušajima održavanja tradicije, sjećanja i podsjećanja na krvavu, ali ponosnu hrvatsku povijest morate imati, zamislite do koje razine morate biti operirani od bilo kakvog osjećaja nacionalnog ponosa ako hoćete i poštivanja naše nacionalne povijesti, kad ste doslovno u prvim odlukama izbacili iz protokola Ureda predsjednika republike svečane odore Počasne bojne. Kakav potmuli prijezir prema povijesti. Kakva oholost! Oholost primjerena jedino nepomućenoj svijesti jednog Titovog gardista!

I sad vidimo da se tu ne radi samo o nesklonosti ili animozitetu, jer kad u podrum bacite Tuđmana i Starčevića, takva bi se odluka teško mogla zakuhati bez prikrivene mržnje! Treba stvarno imati petlju baciti povijesne velikane u podrum, a za taj adrenalin nije dovoljan refleks mladenačke anarhije. Bez mržnje kao kerozina za taj potez ne bi išlo!

Dakle, u podrumu su završili: kralj Tomislav, najpoznatiji kao prvi hrvatski kralj i ne zaboravimo, ujedinitelj Primorske i Panonske Hrvatske! U memljivom podrumu društvo mu pravi ban Ivan Mažuranić, hrvatski pjesnik, jezikoslovac, političar, jedan od najznačajnijih osoba Hrvatskog narodnog preporoda. Tik do njega, bačen je Josip Juraj Strossmayer, znameniti biskup i utemeljitelj brojnih središnjih hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija. Na Pantovčaku svoju bistu više nema čak niti Otac domovine Ante Starčević, ni on nije zaslužio po Milanovićevom mišljenju svjetlo prvog kata Ureda predsjednika Republike Hrvatske, nego tamu i vlagu podruma kao najveće posmrtno poniženje koje mu možete danas dati!

A onda su u podrum letjele i tri biste najznačajnijih hrvatskih političkih ličnosti 20. stoljeća. Stjepan Radić, jedan od velikana hrvatske povijesti koji je zbog svojih prohrvatskih stavova ubijen ni manje ni više negoli za vrijeme sjednice jednog jugoslavenskog parlamenta! U istu crnu vreću za smeće stavljena je i bista blaženog Alojzija Stepinca, zagrebačkog nadbiskupa, koji je katolička ikona borbe protiv komunizma zbog čega je dolaskom istog ovog Tita kojem je Milanović prekoredno htio držati počasnu stražu, završio na teškoj robiji, da bi na kraju po svoj prilici bio i otrovan! I zadnji, a zapravo prvi, je u podrumu završio i dr. Franjo Tuđman, uistinu otac hrvatske moderne države i državnosti.

Đe će mu duša


Đe će mu duša, pita me na ovaj potez Milanovića, jedan moj stari prijatelj iz Hercegovine, dobro pitanje, odgovaram mu kratko dobacujući: to vam je Hrvatska u raljama djece komunizma.

Jer, to što je Milanović napravio na simboličkoj razini za manje od prvih mjesec dana svoje vlasti, jasno govori što nas sve čeka s Pantovčaka u idućih pet godina. I sve je to bilo jasno i razvidno od prvog dana predsjedničke kampanje, i svi smo vidjeli i znali koliko je i kako Kolinda griješila i kako se gubila u kampanji, ali smo isto tako znali da je opasna i prijesna laž da su ona i Milanović isto! I zato sam, vidjevši sve njene mane uporno isticao, tucite se, borite se, ali samo jedno molim, ne dozvolite da čovjek kojem je Hrvatska država slučajna država dođe na Pantovčak. Posve svjestan da je brojne njene oponente nosio neki drugi vjetar. Ako vas je bijes i mržnja prema HDZ-u vodila prema tezi "neću ni za koga glasat' jer su Milanović i Kolinda isti", onda vam je mržnja oduzela razboritost jer je to kako vidimo već i na sad na samom početku - čista laž.

Oni koji su pak znali da Milanović i Kolinda nisu isto, ali su htjeli nauditi HDZ-u i posredno Plenkoviću, takvi su ovoj naciji tek napravili medvjeđu uslugu, jer su metaforički svi takvi koji su u tome sudjelovali, ove biste htjeli to ili ne, neki dan zajedno nosili – u podrum. Jer, da će one završiti u podrumu ako Milanović pobijedi, već se najavljivalo! Ove poteze ne treba miješati s tretmanom nove Škorine stranke koja je okupila kako smo vidjeli niz iznimno časnih i poštenih Hrvata, u tom smislu, nema nikakve dvojbe da je sutrašnja koalicija HDZ-a i Škorine stranke jedini pravi put za Domovinu, ali će se teško isprati gorčina one fatalne pogreške kad su se desetine i desetine tisuća ljudi koji su u Škoru gledali kao u Boga pozvali da ne glasuju za Kolindu, znajući da se time otvara put Milanoviću. Da mu se time daje u ruke ključ podruma da tamo baci i Tuđmana i Stepinaca, Radića i Starčevića. Baš kao i kralja Tomislava. Onaj tko hrvatske velikane baca u podrum Hrvatsku može voditi samo, (da ostanemo kod Josipe Lisac), tamo gdje Dunav ljubi nebo! U kuću cvijeća!

Tihomir Dujmović, direktno.hr

www.hkz-kkv.ch

180 -2020

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: