Amerikanci snimaju film o Bušiću, a Puhovski ga smatra ‘teroristom’!

Dugo očekivana predstava ‘Tko je ubio Zvonka Bušića”’ premijerno će biti prikazana ovoga petka u 20 sati u Kulturnom centru Trešnjevka, u Zagrebu. Predstava je postavljena po istoimenoj knjizi Tihomira Dujmovića, a režirao ju je naš poznati glumac Robert Kurbaša.

Kurbaši je pripala i čast glumiti hrvatskog domoljuba i mučenika Zvonka Bušića. Hrvatsku heroinu Julienne Bušić, suprugu pokojnog Zvonka Bušića, glumi poznata hrvatska glumica Ana Vilenica, a njezina alternacija je Lucija Dujmović, kćerka Tihomira Dujmovića i vrlo talentirana mlada umjetnica. Nakon svečane premijere u petak, građani će moći u istome terminu ove subote i nedjelje, pogledati predstavu koja će se na zagrebačkoj Trešnjevci prikazivati tijekom cijeloga ožujka.

Premijeru je u Bujici na Z1 najavio Tihomir Dujmović, ovoga puta u ulozi producenta, a ekskluzivno su prikazane i snimke sa generalne probe u kojima je i dramatična scena Bušićeva samoubojstva.

“To je priča za 100 filmova. Kada bi mi imali pravu državnu televiziju i zaista hrvatsko Ministarstvo kulture ili filmski fond, napravili bi serijal od 10-ak nastavaka. No, kada nećemo mi, onda će Amerikanci snimiti film o Zvonku i Julienne Bušić,” izjavio je u Bujici Tihomir Dujmović i potvrdio da su ga već kontaktirali hollywoodski producenti oko otkupa prava na knjigu ‘Tko je ubio Zvonka Bušića’, iskazujući tako interes za snimanje filma o burnoj i dramatičnoj životnoj priči najpoznatijeg hrvatskog emigrantskog para.

ROBERT KURBAŠA I ANA VILENICA U BUJICI POHVALNO O ZVONKU I JULIENNE BUŠIĆ!

Ekskluzivne izjave za Bujicu povodom premijere kazališne predstave ‘Tko je ubio Zvonka Bušića’ dali su poznati hrvatski glumci Robert Kurbaša i Ana Vilenica.

Kurbaša, koji u predstavi glumi Zvonka Bušića, pokušao je dati odgovor na pitanja tko ga je ubio. Rekao je, između ostaloga, da je za njega glumiti Zvonka Bušića “golema odgovornost, ali i velika čast.”

KURBAŠA: – Ispričali smo priču o Julienne i Zvonku Bušiću i pružali svu emotivnost koju ona nosi sa sobom. Ovo je priča za nove generacije, koje znaju malo ili ništa o životnom putu bračnog para Bušić. Napravili smo predstavu koja je kvalitetom iznad ostalih, jer to ova priča zaslužuje. Svi smo krivci za njegovu smrt, simbolički rečeno, ali i doslovno! Ne živimo život po kršćanskim idealima, ne živimo život po idealima bilo koje religije…

Ljudi su ili u strahu ili u hedonizmu. Zvonko Bušić je posvetio cijeli svoj život borbi za neovisnost jednoga naroda. U toj borbi se krila čežnja i želja da svakom biću na ovome planetu bude dobro. On je bio idealist koji nije naišao na razumijevanje onodobnog režima, ali nije naišao niti na razumijevanje svjetskih moćnika. Puno je licemjerja oko nas. Zvonko Bušić je ponajbolji svjedok da na svijetu nema pravde u onoj mjeri u kojoj bi svi mi voljeli da je ima.

Ana Vilenica u predstavi glumi Julienne Bušić: – Za mene je to prilika da publici pokažemo tko je Julienne Bušić i koji su bili njeni motivi za sve što je radila u životu. Donijeli smo na scenu idealizam koji više ne postoji kod nas, a koji je dio života i Zvonka i Julienne Bušić. Treba podsjetiti ljude da bi bilo dobro opet malo idealistično gledati na svijet oko sebe i na taj način početi preslagivati sustav vrijednosti.

Ovdje bi trebali biti za dobro čovjeka i dobro zajednice, a ne samo za svoju osobnu korist, što je postalo pravilo u Hrvatskoj, nažalost. Zvonkov tragični kraj shvatila sam kao opomenu ljudima, a Julienne nikada neće dobiti dovoljnu zadovoljštinu za sve ono što je učinila za zemlju u kojoj nije ni živjela. To je nevjerojatna hrabrost, idealizam i vjera! Vjerovala je u pravo na slobodu naroda koji niti nije bio njen, a koji je upoznala preko supruga. Teško je govoriti o njihovoj žrtvi… Nisu dobili pijetet koji su zaslužili.

Zvonka Bušića ubio je koruptivni mozak u ljudima koji žive u Hrvatskoj, a nažalost i veliki dio njih vodi ovu državu. Zvonko je govorio da u Hrvatskoj najviše nailazi na egomane i osobne interese. Spoznaja da u Hrvatskoj nije mogao pronaći sugovornika koji bi s njime dijelio iste ideale – ubila ga je. To je za njega bilo jedno veliko razočaranje. Boriš se za neki san, dođeš ovdje i vidiš da je on ostvaren, ali se sve raspada i puca po šavovima. To za njega nije bio ugodan osjećaj.

TERORIST JE BIO TITO, A NE ZVONKO BUŠIĆ!

Odgovor na pitanje ‘Tko je ubio Zvonka Bušića’ pokušao je dati i gost emisije Tihomir Dujmović: “To je priča koja nema pandana i ima više dimenzija. Emocionalna dimenzija – žena koja čeka muškarca 32 godine, to više ne postoji! Domoljubna dimenzija – Bušić je čovjek koji je mogao imati lak život, krajem 60-ih je pobjegao iz Jugoslavije, upoznao Julie i mogli su imati pristojan život. Iz perspektive gastarbajtera to je bio život iz snova, no njega je mučila hrvatska muka, to mu je bilo u venama i to mu je bila misija…”

Rekao je da je Zvonko shvatio da je Hrvatska u ropskom položaju, a da nakon Savke i Tripala više nije bilo nikakvog otpora te da je Tito bio božanstvo u svijetu.

“Njihova je akcija imala samo jedan cilj – da se svjetska javnost obavijesti o situaciji u Jugoslaviji i teroru koji se radi nad Hrvatima, uključujući i ubojstva političkih emigranata. Otmica zrakoplova imala je jedan zahtjev – da se tekst koji govori o hrvatskoj istini objavi u svim velikim svjetskim novinama… To nije bio nikakav terorizam. To je bila svjesna žrtva za Hrvatsku,” govori Dujmović.

Napomenuo je da u otmici nije bilo nikakvog oružja, a da su se na sudu kao svjedoci pojavljivali sami oteti putnici koji su svjedočili u korist bračnog para Bušić. Objašnjavali su im hrvatsku priču, nisu im rekli da nemaju oružje, to bi bilo besmisleno, ali ušli su unutra pokazujući da se ne radi o terorizmu. Da bi cijela akcija imala kontekst ozbiljnosti, u poštanskom sandučiću u Americi ostavio je improviziranu napravu i unutra dokument koji je htio da mediji objave. Jasno mu je bilo da će završiti u zatvoru i nije imao namjeru nikoga usmrtiti.

Autor knjige o Bušiću podsjetio je i da je jedna od ideja bilo bacati letke iznad New Yorka i Chicaga, što se i dogodilo, američka vlada to je dopustila, kao i britanske i francuske vlasti iznad Londona i Pariza, što je bio veliki šamar Titovoj Jugoslaviji.

“Ideja je bila bacati letke iznad Zagreba, Splita i Solina, onda je jugoslavenski vrh na čelu s Titom rekao da, ako zrakoplov uđe u jugoslavenski zračni prostor, da će ga oni momentalno srušiti! Znači, Tito je bio taj koji je bio terorist i zagovornik državnog terora. Zato se taj zrakoplov spustio u Parizu, Zvonko je dobio informaciju da su mediji objavili tekst, otmica se prekida, objasnio je triput što se nalazi u improviziranoj napravi u Americi. Policiji je lonac s napravom ispao na pod više puta i nije eksplodirao jer to i nije bilo napravljeno da eksplodira.

Zvonko Bušić nije imao namjeru nikoga ubiti, a namjera terorista je prvenstveno da ubiju. Ovdje nema ideje ubojstva. Uzeli su napravu i odnijeli je na 35 kilometara udaljeno mjesto za razminiranje i četiri sata kasnije, nakon svega, dolazi do eksplozije pod uvjetima koji su potpuno neobjašnjivi.

Kasnije se ispostavilo da je procedura kršena, da nije bilo zaštitne odjeće, taj nesretni policajac kojeg je Zvonko nosio na duši cijeli život i kasnije bio inicijator zaklade za njegovo dvoje djece, stradao je nažalost, slučajno. Otišao je tamo nepozvan, nije ni bio zadužen za razminiranje…”

PUHOVSKI PREZIRE BUŠIĆA, JER JE RUŠIO JUGOSLAVIJU!

Voditelj je podsjetio kako je Žarko Puhovski prije nekoliko godina odbio doći gostovati u emisije Z1 pod obrazloženjem da ugošćuju ‘teroriste’. Povod za to bilo je gostovanje Julienne Bušić upravo u Bujici… Dujmović je na to rekao da se na Bušića može gledati iz dva ugla – hrvatskog i jugoslavenskog.

“Ovaj drugi ga prezire i nikada mu neće oprostiti pokušaj rušenja Jugoslavije! Među njih spada i Puhovski, o čijim bi se aktivnostima 70-ih moglo svašta reći, a Zvonko Bušić bio je upravo nasuprot takvih aktivnosti. Svi pišu kako je Zvonko ubio policajca iza kojeg je ostalo dvoje djece. Kada bi ta empatija prevladavala kod hrvatskih ljevičarskih medija, onda bi mogli pobrojati i djecu koja su ostala siročad iza hrvatskih političkih emigranata koje je likvidirala Udba. Valjda i ta djeca zaslužuju empatiju! Sjetite se samo obitelji Ševo u Trstu,” podsjetio je Dujmović.

Kazao je i da se Nelsona Mandelu slavi kao heroja: “Dobitnik je Nobelove nagrade za mir, a njegov pokret odgovoran je za čak 220 terorističkih akcija. Dizali su u zrak cijele zgrade i ubijali nevine ljude, a danas su ikone borbe za slobodu… Zvonka Bušića ubijala je hrvatska nezahvalnost, teza i pitanje koje se postavljalo svih pet godina njegove slobode – terorist ili domoljub.

Činjenica je da su ga jugoslavenski mediji u Hrvatskoj teretili više nego američki. Nitko za hrvatsku stvar nije odležao 32 godine i to je nedostižna žrtva.”

ZA OVAKVE PRESTAVE NEMA MJESTA U ‘SAO KEREMPUHU’!

Voditelja Bujice zanimalo je kako Dujmović financira predstavu o Bušiću. Pitao ga je – je li novac možda dobio od Duška Ljuštine i ima li za ovakve predstave mjesta u kazalištima poput ‘SAO Kerempuha’? Dujmović je jasno odgovorio: “Nisam dobio ni kune! Niti od Ljuštine, niti od Nine Obuljen!” Priznao je da ni Kurbaša ni Vilenica ni njegova kćer Lucija koja također glumi u predstavi, nisu dobili ni kune honorara. Sami su kupili dio opreme, a drugi im je ustupilo kazalište na Trešnjevci.

U drugom dijelu emisije Tihomir Dujmović kritizirao je zaključke Vijeća za suočavanje s prošlošću, još jednom upozorivši na njegov od ranije poznati stav: “Ne možete imati Vijeće za suočavanje s prošlošću u kojem ne sjede dr. Josip Jurčević i dr. Zlatko Hasanbegović…”

Nazvao je strašnim činjenicu da na Vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” danas predaju Tvrtko Jakovina i Dejan Jović: “Državu slobodno danas možemo zvati ‘bivša Socijalistička Republika Hrvatska’!”

U emisiji je objavljena i nadahnuta propovijed mons. dr. Ivana Šaška, pomoćnog biskupa zagrebačkog, u kojoj je na do sada nezabilježen način kritizirao nasljeđe komunizma. Biskupovu propovijed iz Zagrebačke katedrale pročitao je naš glumac Joško Ševo.

JOSIPOVIĆEV PORAZ: SUTKINJA U KARLOVCU OSLOBODILA MLADU STUDENTICU OPTUŽBE DA JE POZDRAVLJALA ‘FAŠISTIČKIM POZDRAVOM’ U SLUNJU!

Bujica je ekskluzivno objavila presudu Prekršajnog suda u Karlovcu, kojom sutkinja Nada Turkalj oslobađa mladu Nataliju Barišić od optužbe da je na fotografiji nastaloj u Slunju na Dan pobjede, na koncertu na kojem su nastupali Marko Perković Thompson i Mate Bulić – pozdravljala ‘fašističkim pozdravom’.

Protiv odlične studentice Natalije Barišić i njezinoga dečka Antonija Klarića na Facebooku je huškao bivši predsjednik Ivo Josipović, nakon čega su djeca dobila prijetnje smrću i prijavu od policije. Ipak, sutkinja u Karlovcu ih je oslobodila! Natalija je bila optužena da je narušavala javni red i mir na način da je podigla desnu ruku u zrak i time, oponašajući fašistički pozdrav iz Drugog svjetskog rata, počinila radnju koja simbolizira rasnu, vjersku i nacionalnu netrpeljivost i mržnju.

Natalija se branila da je rođena ’95. godine i da nije previše upoznata s razdobljem Drugog svjetskog rata. Isto tako, fotografija je nastala na pjesmi ‘Moja Hercegovina’, a ne tijekom ‘Bojne Čavoglave’ kako su to prenijeli neki mediji. Nataliju Barišić obranio je zagrebački odvjetnik Davorin Karačić, koji je na sudu u Daruvaru, ranije obranio i vukovarskog HOS-ovca Damira Markuša – Kutinu.

Karlovački slučaj komentirao je Tihomir Dujmović: – Mimo svake pameti je da Ivo Josipović pa i Vijeće za suočavanje s prošlošću stare rasprave preseljavaju na nove generacije. To je silno opasno. To je bolesno! Josipoviću, pusti djecu na miru! Mlade generacije znaju koji su simboli ispravni. Ako i pamte petokraku, pamte je iz Domovinskog rata i to po zlu, nemaju pojma što je bilo prije 70 godina.

Mlada Natalija Barišić je rođena svega tjedan dana prije Oluje, kakve ona veze ima s bilo kojim totalitarizmom?! Inzistirati na tome da je petokraka simbol nečega od prije 70 godina, a da nema veze sa terorom dugim 50 godina i sa Ovčarom te krvavim agresivnim ratom protiv Hrvatske je suludo. To je zapravo loženje na građanski rat.

maxportal.hr

www.hkz-kkv.ch

VIDEO - KLIK NA SLIKU