|
Nakon izricanja presude na Općinskom sudu u Vukovaru
17. rujna 2015. godine kojom sam nepravomoćno osuđena
na 3 mjeseca zatvora, uvjetno godinu dana zbog
razbijanja dvojezične ploče na pročelju zgrade PP u
Vukovaru 23. rujna 2014. godine ostajem i dalje kod
svojeg stava i tvrdnje kako kaznenog djela nema, jer
je ploča postavljena izvan zakona i ne može biti pod
zaštitom zakona Republike Hrvatske, te najavljujem
žalbu nadležćnom sudu.
Oni koji
su postavili dvojezične ploče prekršili su zakon i
moraju biti procesuirani, odgovarati i biti osuđeni.
To je propust pravosudnih tijela RH koji se nije
smio dogoditi i koji se mora ispraviti. Razlog
razbijanja spomenute ploče isključivo je nakana da
maknem nešto što je protuzakonito i protuustavno
postavljeno, te zaštitim ustavnopravni poredak na
koji je aktualna vlast izvršila neviđen atak. Ne
osjećam nikakav animozitet prema pripadnicima srpske
nacionalne manjine, njihovu jeziku i pismu; dapače,
ćirilicu izvrsno čitam i pišem. Moji prijatelji i
suborci su pripadnici srpske nacionalne manjine,
mnogi od njih prošli su stravične torture po srpskim
logorima.
|
Znam i da je kroz povijest ćirilica, uz glagoljicu,
bila hrvatsko pismo. Međutim, ćirilica je 1991.-1995.
bila znak neprijateljske vojske, agresora i okupatora
hrvatskih sela i gradova, bila je znak rušitelja,
ubojica, koljača, silovatelja kojima nije bilo ništa
sveto na ovom svijetu. Pod tim znakom su mučeni i
ubijani Hrvati i svi hrvatski građani koji se nisu
pridružili agresorima i ubojicama. Pod znakom
ćirilice, s ciljem ukidanja hrvatskog jezika i
latinice s vukovarskih ulica, a nametanja srbijanskog
jezika i postavljanja ćirilice na vukovarske ulice
ubijana su vukovarska djeca i ranjenici.
Nadalje, tužitelj sugerira, a isto
možemo čuti i pri izricanju presude kako je moj čin
oštećenja ćirilične ploče pokazatelj nepoštivanja
časti i ugleda Republike Hrvatske i hrvatskih
institucija. Takva tvrdnja još je jedna monstruozna
laž. Kao hrvatska braniteljica, pripadnica 204.
vukovarske brigade i hrvatska državljanka bila sam
spremna dati život za zastavu, grb, čast, ugled,
život i slobodu Republike Hrvatske i hrvatskih
građana. Poštivanje hrvatskih institucija pokazujem
svojim javnim radom te poštivanjem suda, a pokazala
sam i nakon oštećenja ploče svojevoljnom prijavom u
Policijskoj postaji Vukovar. Unatoč tome, nada mnom
je primjenjena nepotrebna i neopravdana policijska
sila.
Zbog svega rečenoga, tvrdnje u
optužnome prijedlogu su lažne, ničim dokazane, ni na
čemu utemeljene te upućuju na postojanje u Hrvatskoj
ostataka protudemokratske pravosudne prakse, na
konstruiranje titoističko-staljinističkih
optužnicaina ideološke difamacije i klevete koje
pripadaju vremenu totalitarnoga sustava, a usmjerene
su protiv ljudskoga integriteta i temeljnih sloboda.
Također, tvrdnje iz optužnoga prijedloga smišljene
su s ciljem zamagljivanja istine i prikrivanja
činjenice da su ćirilične ploče na državnim
institucijama u Gradu Vukovaru postavljene
protuustavno, protuzakonito i protudemokratski.
Treba ponoviti da prava pripadnika
srpske nacionalne manjine u Vukovaru nisu ničim
dovedena u pitanje. Dapače, od završetka rata ta
prava dobrim dijelom izlaze izvan okvira europskih
standarda i nisu u skladu s povijesnom i političkom
praksom u drugim europskim zemljama. Pripadnici
srpske manjine imaju pravo na uporabu jezika i pisma
privatno i javno, ali i službeno. Imaju pravo na
školovanje po posebnom programu što se često
zlouporabljuje za promoviranje vrijednosti suprotnih
Ustavu Republike Hrvatske. Imaju pravo na kulturnu
autonomiju. U postupcima pred tijelima državne
uprave imaju pravo dobiti dokumente na ćirilici, a
pred sudom se koristiti srpskim jezikom i pismom. U
Vukovaru su zaživjela sva prava koja proizlaze iz
Ustavnoga zakona o pravima nacionalnih manjina.
Međutim, pravo na dvojezične ploče na institucijama
vlasti izrazito je političke prirode. Inzistiranje
političkih predstavnika srpske nacionalne manjine
upravo na tim pločama ukazuje na vrlo upitne
političke motive i zlonamjernost - u odnosu na
unutarpolitičke okolnosti, a posebice u odnosu na
vanjskopolitičke okolnosti za Republiku Hrvatsku.
Državna tijela i Vlada RH su prvim i
svakim ponovnim postavljanjem ćiričnih ploča na
državnim institucijama u Gradu Vukovaru sustavno
kršili odredbe nekoliko zakona kao i odredbe i
karakter Ustava Republike Hrvatske te demokratske i
upravne norme demokratske pravne države o čemu je
Ustavni sud RH zaprimio obimni podnesak u veljači
2015. Ranije je u hrvatskoj demokratskoj javnosti
artikulirana ozbiljna sumnja na zakonitost i
ustavnost postupanja Vlade RH, a Ustavni sud je u
svojoj odluci od 12. kolovoza 2014. ukazao na
problematičnosti postupanja Vlade RH.
Pravosudna tijela Republike Hrvatske
ne smiju zanemariti ove društvene okolnosti. Ona ne
mogu zanemariti ni činjenicu da državne institucije
nisu ustanovile vjerodostojnost popisa stanovništva
u Vukovaru na lažiranost kojega su više puta
ukazivali politički predstavnici i građani Vukovara.
Nadalje, pravosudna tijela Republike Hrvatske pa
tako i Općinski sud u Vukovaru ne mogu zanemariti
činjenicu da državne institucije još nisu provele
nadzor nad zakonitošću i ustavnošću postupanja
državnih tijela u Gradu Vukovaru kao što ni nisu
prozvale Vladu zbog toga što je ponovnim vraćanjem
ploča prekršila Odluku Ustavnoga suda RH.
Konačno, pravosudna tijela RH pa
tako i Općinski sud u Vukovaru ne smiju zanemariti
činjenicu da mnogi najteži ratni zločini u Vukovaru
i hrvatskome Podunavlju nisu procesuirani i kažnjeni
kao i to da mnogi krivci i dalje uživaju slobodu. U
takvim okolnostima, građanski neposluh bio je jedini
preostali način da se upozori na zakone i Ustav RH,
ali i na hrvatske, europske i općeljudske moralne,
etičke, demokratske i pravne norme. Ustavni zakon o
pravima nacionalnih manjina određuje uvjete za
ostvarenje prava pripadnika svih nacionalnih
manjina, pa tako i srpske nacionalne manjine u
Republici Hrvatskoj. Brojačni podaci pritom su samo
jedan od uvjeta. Ostali uvjeti određeni su odredbama
o poštivanju Ustava RH, zatim europskih konvencija
kao i međusobnim poštivanjem i većinskoga naroda i
pripadnika, u ovom slučaju srpske, nacionalne
manjine. Zalaganje za poštivanje Ustavnoga zakona o
pravima nacionalnih manjina borba je za vladavinu
prava u Republici Hrvatskoj kao i za poštivanje
identiteta hrvatske ustavne države.
Zorica Gregurić, www.hkz-kkv.ch
Vukovar, 17. rujna 2015. godine |