Koje prednosti i prepreke sektoru donosi ulazak Hrvatske u EU?

Bojim se da oni koji su se dogovarali sa EU o ulasku HRVATSKE u EU za područje energetike (pogl. 15) nisu znali o čemu se dogovaraju. Kakve prednosti bi Hrvatskoj trbalo donijeti to što su članicama EU neodgovorne osobe iz Hrvatske prodale u bescjenje važne energetske izvore (35-40 % plina iz Jadrana Italiji, 1/4 INA-u Mađarskoj, NE Sloveniji. 1/2 TE Plomin2 Njemačkoj ..?

Zar je prednost što nam stranci već i sada, prije ulaska u EU, po svojoj volji određuju cijene energenata proizvedenih u Hrvatskoj? Mislim da bi odluku o ulasku - referendum trebalo odgoditi dok se ne vidi kako će završiti duboka kriza u koju je zapala EU i dok stranci iz EU ne vrate ono što im je neovlašteno i neodgovorno poklonjeno i to ne samo u energetici.

Do koje mjere Hrvatska može ispuniti ambiciozne planove EU 20-20-20 o smanjenju potrošnje energije, smanjenju emisije štetnih plinova...?

Ne znam kakvi su to planovi 20-20-20 o smanjnju potrošnje. Ako mislite na emisiju CO2 i "spašavanje svijeta", to je izmišljotina nuklearaca i zagovornika obnovljivih izvora. Najviši porast potrošnje od svih fosilnih energenata u svijetu poslije Kyotoa zabilježen je kod ugljena (najviše doprinosi emisijama). Ako mislite na obnovljive izvore energije u Hrvatskoj je njihov udio u potrošnji primarne energije oko dva puta veći nego u EU27, a u proizvodnji električne energije je čak tri puta veći nego u EU27. U Hrvatskoj ima u energetici mnogo važnijih problema nego je "spašavanje svijeta". Kada uskoro (za desetak godina) budu iscrpljene domaće rezerve plina i nafte u Hrvatskoj, kako će uz neriješen problem dobave (npr. plina) i još više namirivanja troškova uvoza energenata uz golemi platni deficit (razlika uvoza i izvoza) Hrvatska uopće moći kupovati energente u svijetu?

Ima li Hrvatska uopće strategiju razvitka u energetici?

Hrvatska ima niz kojekakvih bezvrijednih papira u svim područjima važnim za život stanovnika koje nazivaju strategijama. Prvo bi trebalo poći od objektivnog snimanja stanja. Zatim treba ustanoviti opće prihvatljive ciljeve, a zatim osmisliti putove njihova dosizanja tj. strategiju. Osmišljavanje razvitka u spomenute tri faze uz nacionalizaciju svega poklonjenog - opljačkanoga (barem u energetici) jedini je način postepenog izlaska iz krize. Sada je osnovni cilj "energetskih stratega" u Hrvatskoj što dublje zavući ruku u džep malih potrošača energije - stanovnika za koje nije nikoga briga.

Često se navodi kako su cijene energenata nerealno niske te će s ulaskom Hrvatske u EU one morati rasti. Slažete li se s tim navodima?

Cijene energenata u Hrvatskoj su i do sada u odnosu na kupovnu moć stanovnika preko svake mjere visoke. Među najvišima su u svijetu. Svako daljnje poskupljenje energenata još će produbiti gospodarsku krizu. Jedino, ako država što prije zaustavi porast cijena energenata to bi moglo utjecati na to da energetski sustavi (i ne samo oni) počnu racionalnije poslovati. Zašto teret krize treba biti samo na najsiromašnijima? Ulaskom u EU cijene energenata (i onih naših) će određivati EU primjereno kupovnoj moći razvijenih članica EU, a ne opljačkane sirotinje kakva je u Hrvatskoj. Rezultat bude poznat: Sve veći broj ovrha zbog nemogućnosti plaćanja energije i sve više cijene svih drugih proizvoda važnih za preživljavanje stanovnika. O tome da su cijene energenata u Hrvatskoj niske godinama govore oni koji od njihova poskupljenja dobro žive (plaćeni po učestalosti izjava da energenti trebaju poskupjeti).

Predlažem da pročitate i tekst (i poveznice u njemu): Štetočine ruše energetski sektor http://hu-benedikt.hr/component/content/article/2-unutarnja/707-tetoine-rue-energetski-sektor.html , pa Vam mnogo toga bude jasnije.

Vrijedi pogledati što o slobodi medija u Hrvatskoj kaže EU parlamentarac: http://www.youtube.com/watch?v=T2AjuEN1gS4

Dr. Branimir Molak

POGLEDAJTE ČLANAKE NA TEMU EU: Europska unija