Izvjesno je kako EU pokušava mijenjati ne samo nacionalni identitet država, već briše i lice stare Europe stvorene na kršćanskim korijenima. Tako se politika EU-a, zamišljena i napisana kao politika međunarodne suradnje, razvijanja i učvršćivanja demokracije te vladavine prava, u stvarnosti preobrazila u ultimativno nametanje politike i ideologije zemljama članicama koje poprima oblik totalitarizma. Problemima se proglašavaju zemlje članice poput Češke, Poljske ili Mađarske koje se usuđuju suprotstaviti reduciranju nacionalnih suvereniteta i nametanju neprihvatljivih politika i ideologija koje podsjećaju na mračno doba komunizma i internacionale. Podsjetimo kako je riječ o zemljama koje su osjetile čizmu nacizma i komunizma i koje još zacjeljuju rane totalitarizma i zločinačke ideologije protivne čovječnosti. Kakva je uloga i budućnost Hrvatske?
Prijetnja Poljskoj znak je demokratskoga srozavanja EU-a
Discipliniranjem Poljske EU šalje vrlo jasnu poruku o tome što se smatra prihvatljivim ponašanjem. Međutim, ovakav pritisak na jednu punopravnu zemlju članicu nije ništa drugo nego diktatura i nametanje jednoumlja jedne političke kaste te označuje početak novoga totalitarizma na tlu Europe. Prijetnja suspenzijom prava glasa poljskoj vladi, EU je ozbiljno diskreditirala ugled i demokratske standarde zajamčene zemljama članicama. Jer prema zemljama s podaničkom i poslušničkom politikom te 'stabilnom' vladom znak odobravanja pokazuje se štipkanjem za stražnjicu i slanjem poljubaca, a prema državi čije je vodstvo izabrano demokratskim putem i koje podržava gotovo 50 posto građana Poljske (prema zadnjim anketama vodstvo, tj. vladajuću stranku u Hrvatskoj podržava oko 30 posto građana) primjenjuju se metode prijetnje i direktive.
I danas je većina Poljaka proeuropski orijentirana, ali svoju državu žele kao članicu unije suverenih naroda i država umjesto bruxelleskoga eksperimenta u kojemu nestaju suverene države, a narodi gube poveznicu sa svojom tradicijom i poviješću. Poljaci su narod koji se ne deklarira samo kao katolički (95 posto) već jasno poručuje kako će braniti i ostati vjerni katoličkoj vjeri. Rezolucija Europskoga parlamenta kojom se traži pripremanje službenoga zahtjeva prema Vijeću Europe, kako bi se pokrenuli mehanizmi kojom bi se Poljskoj uskratilo pravo glasa u EU, događaj je koji jasno pokazuje što je za bruxelleske birokrate službena politika EU-a i kako je vide u budućnosti.
Kakva je budućnost Hrvatske? Dok hrvatsko vodstvo poslušno provodi želje Bruxellesa, Hrvatskoj ne prijeti opasnost rezolucijama. U konačnici, premijer i predsjednica njihovi su podanici spremni ispuniti sve postavljene zadatke. Zato se često u javnosti blamiraju potpuno različitim stavovima. Onaj prvi rezultat je dodvoravanja i ulizivanja narodu, a onaj drugi bruxelleskim gospodarima. Takva ljigavo-politička svakodnevica, u kojoj se izmjenjuju dijametralno suprotstavljene izjave hrvatskoga vodstva, zalog su učinkovitoj implementaciji bruxelleske politike i opravdan argument o važnosti postavljanja briselskih uhljeba u vodstvo zemalja članica. Zato, dok su na vlasti podanici, Hrvatska za razliku od Poljske ne će braniti svoj nacionalni identitet i katoličku vjeru, već će provoditi ultimativno nametanje europske politike i ideologije.
Zato se aktualna hrvatska politika može iščitati isključivo u interesu provođenja bruxelleske politike. Hrvatsko vodstvo ne samo da ne problematizira već relativizira i difamira temelje države i naroda, njegov identitet i samobitnost. Pa u samo nekoliko dana iste one koje nazvaše žrtvama, nepravde tretiraju kao zločince. A hrvatska žrtva ugasnula pred spuštenim pogledom. Nadgrobne ploče palih hrvatskih sinova ukloniše. Prešutješe rodnu ideologiju i mučki ju ozakoniše. Javno izražavahu kompatibilnost sa Soroševim odgojem i obrazovanjem režiranom za regiju. Hladnokrvno prate demografski slom. Ignoriraju pola milijuna blokiranih građana, novi oblik robovlasništva nastao kao teror povezanih interesnih (financijskih) i političkih elita nad narodom. S druge strane zanemariše agresivno napadanje katoličkih vjernika, difamiranje religija i Boga.
Državni ateizam kao jedini prihvatljivi koncept
Predsjednica je samo tijekom kampanje oko vrata nosila lančić s križićem, a od tada ga Hrvati, oko njezina vrata, HDZ SDPnisu vidjeli. Stranački sustav istopolitičkih (istospolnih) partnera (HDZ-SDP) izvrstan je kontekst za implementaciju
totalitarističkoga opredjeljenja Europe. Ako režimu dodamo nadzor medija, narod ostaje ogoljen i prepušten na nemilost novih gospodara globalnoga upravljanja. Jer samo porobljen narod omogućuje uspostavljanje sustava u kojemu će se religija, vjera i duhovnost getoizirati kako bi se u što većoj mjeri umanjio utjecaj Crkve kao institucije koja vodi brigu o svome narodu. Zato bez odjeka i osude aktualnih političkih elita, kako u Europi tako i u Hrvatskoj, u javnosti prolaze napadi i oskrnavljenja vjerskih simbola, marševi vjernika. Jer vjernici, katolibani, fundamentalisti, klerofašisti, konzervativci, hrvatska katolička bagra i kako se sve ne nazivaju, nepoželjni su u modernoj sekularističkoj Hrvatskoj. Stvara se ozračje nužnosti državnoga ateizma kao jedinoga prihvatljivog društvenog koncepta. Zato razni pseudokulturnjaci mogu slobodno prikazivati Isusa koji siluje golu ženu s hidžabom. To Hrvatskoj pod vodstvom Europabruxelleskih poslušnika nije nikakav problem, ali je nastao kad je ta predstava prikazana u Poljskoj i u kojoj je podignuta optužnica zbog naravi i poruke koju predstavlja.
I tako je Hrvatska postala zemlja u snažnoj simbiozi s Europskom unijom, koja je nastala na izvoru kršćanstva, ali koja se danas odriče svoj danas razvija i ultimativno nameće ideologije poput rodne, feminističke, socijalističko-marksističke, sekularističke koje postaju razarajući elementi europskoga društva. S EU-om koji zatire obitelj kao temeljnu zajednicu ljudskoga društva. Zaživjele su nove vrijednosti, u suprotnosti ne samo s dosadašnjom tradicijom i poviješću europskih naroda, već duboko nehumane i protivne prirodi čovjeka. Stvara se bezlična masa spremna na modeliranje prema „globalnom upravljanju“. Novi poredak zaživio je u Europi.
I posve je jasno kako je bilo samo pitanje dana kada će europska politika krenuti u snažan i otvoren obračun sa svima i svime što smatra ideološki neprihvatljivim. Iako je među prvim metama religija, posebno katolička, kidanje poveznica s kršćanskim korijenima u konačnici ima zadatak odvojiti čovjeka od Boga. Zato Poljaci kriknuše: Želimo Boga!
Promatrajući hrvatsku šutnju, prisjetih se Matoševih riječi: “Među narodima mi Hrvati jesmo robovi bez vlasti, osuđeni pasti i propasti bez časti. Domovino moja, tvoje sunce pada, ni umrijeti za te Hrvat snage nema, dok nam stranac, majko, tihu propast sprema.”
Sanja Bilač, Hrvatski tjednik
|