Italija je kao članica EU zatražila pomoć Bruxellesa,
ali je dobila obećanje za minimalnu financijsku pomoć.
Kako su stanovnici Lampeduze zatražili hitne mjere za
uspostavljanje normalnog stanja na otoku, a svakog dana
su pristizale i danas još uvijek pristižu sve nove i
nove lađe pune izbjeglica, Italija je počela raseljavati
izbjeglice u zbirne improvizirane logore diljem cijelog
teritorija.
Kako to nije samo problem Italije
nego i problem cijele Unije, Italija je tražila od
Bruxellesa da države članice preuzmu dio izbjeglica
naročito onih koji sužzeljeli otići k svojim
obiteljima u Francusku, Njemačku i drugdje. Nastao je
masovni bijeg izbjeglica iz logora koji su se pješice
ili, ako su imali novaca, uputili vlakovima i
autobusima prema granici s Francuskom. Tako se problem
Lampeduse ponovio u pogranicnom mjestu Ventimiglia
gdje su na sve moguće načine izbjeglice pokušavale
vlakom, pješice, preko planine ući u Francusku i bili
su masovno vraćani.
Italija je zatražila od EU dozvolu da
izda privremene dozvole boravka na tri mjeseca da
omogući izbjeglicama normalno kretanje u zoni
Schengena. Dobila je dozvolu, izdala privremene osobne
iskaznice, ali Francuska i druge članice jednostavno
nisu htjele priznati taj dokument i izbjeglice iz
Afrike prihvatiti na svom teritoriju. Pronašle su rupu
u zakonu, radi problema javnog reda i mira.
Tako Italija dnevno prima tisuće
novih izbjeglica za koje se ne brine, osim talijanskog
Crvenog križa i humanitarnih volontera, nitko. Prema
talijanskim zakonima ilegalni boravak u Italiji je
kazneni prijestup koji se kažnjava zatvorom ili
izgonom. Talijanski ministar unutarnjih poslova Maroni
je 5 ožujka sklopio sporazum s tuniskom vladom i
repatrijaciji onih izbjeglica koji nakon toga datuma
stignu u Italiju. Otpočela je dramatična repatrijacija
izbjeglica, kad li neki dan na taj čin evo reakcije
Suda za ljudska prava u Strasbourgu, onog istog koji
je prošle godine tražio od Italije da skine križ u
svim državnim institucijama.
Sud u Strasbourgu poručuje da ilegalni
boravak ne može biti kažnjivo djelo i da se mora
ukinuti kazna zatvora i repatrijacija. Situacija u
Italiji s dana na dan postaje sve dramatičnija,
međutim država Italija ne može svojim odlukama i
zakonskim instrumentima rješiti problem, jer joj EU na
svaku odluku stavlja primjedbu i ne daje nikakav okvir
za trajno rješenje, nego državu Italiju vodi prema
kaosu.
Italija ima samo otoke Siciliju s
arhipelagom otočića i Lampedusom i Sardiniju. Bude li
Hrvatska članica EU, ne daj Bože, sa svojih preko 700
otoka kakoćce nadzirati situaciju ilegalaca kojima EU
ukida vanzakonski status, a ne želi ih prihvatiti? To
je samo jedan od primjera paklenog života jedne
članice koja je suosnivač EU i članica G-7, a štoćce
biti s Hrvatskom?
Kornelija
Pejčinović |