Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

FIZIKA I RELIGIJA, ODNOSNO MATERIJA I DUH

Der erste Schluck aus dem Becher der Wissenschaft macht uns zu Atheisten, am Boden des Bechers erwartet uns aber Gott.

***
Prvi gutljaj iz čaše znanosti vodi nas u ateizam, ali pri dnu čaše nalazimo Boga.

Werner Heisenberg, njemački atomski fizičar, poznat po otkriću zakona o netočnosti 1927. god. (Heisenbergsche Unschärferelation).

Koji puta čujem prigovor da bi se jedna kulturna udruga trebala suzdržati od političkih komentara. Međutim, kultura je dio politike, a politika dio kulture. Tu isprepletenost pokazuje primjerice film "Oluja nad Krajinom", kojeg je financirala interesna grupa HDZ-ovih i srpskih političara novcem hrvatskih građana. Zašto Hrvatska kulturna zajednica ne bi smjela komentiralti ovakve i druge "kulturne" događaje? (vidi članak "Kultura i politika", str. 16)

U ovoj kolumni odustajem od komentara na tu temu, kako ne bih pokvario božićni blagdanski ugođaj. No, Božić je vrijeme kad se može postaviti pitanje: postoji li nešto izvan materijalnog svijeta i s tim u svezi kakav je odnos znanosti i religije?

(KLIK na sliku, nove Društvene obavijesti u pdf-u)

Diljem zapadnog svijeta slavi se kršćanski Božić, uglavnom iz tradicije, a manje iz vjerovanja. Posebice intelektualci, ili oni koji se smatraju takvima, misle da se sve pojave mogu objasniti modernim naukama, a obzirom da se one bave samo materijalističkim svijetom, nema potrebe za metafizičkim razjašnjenjima. Temelj takvom shvaćanju postavio je Karl Marx svojom filozofijom dijalektičkog materijalizma, smatrajući da je religija ?opijum za narod?, koji služi vladajućoj klasi za lakše izrabljivanje naroda. Kao što je K. Marx samo površno poznavao prirodne nauke, tako i danas većina intektualaca nije upoznata s dostignućima, ali i problemima moderne fizike. A upravo je fizika, sa svojom granom astronomijom, ona nauka koja je prva došla u sukob sa crkvom i na kojoj mnogi osnivaju materijalističko objašnjenje svijeta.


Praotac prirodnih znanosti je Galileo Galilei. Prije njega, u ranom srednjem vijeku učenjaci su se, kao dokaz za svoje zaključke, pozivali na antičke autoritete, prije svega na Aristotela. Za razliku od njegovih predhodnika, Galileo je uveo, s današnjeg stajališta gledano, znanstvene metode istraživanja, t.j. mjerenje i ekperiment. To je revolucioniralo nauku, a Europu za slijedećih stotinak godina katapultiralo od kontinenta koji je znanstveno i tehnički kaskao iza Kine i arapskog svijeta, u gospodara svijeta. Galileo je, na osnovu promatranja neba, prihvatio tezu Kopernika da se zemlja vrti oko sunca, a ne obrnuto. Ta činjenica nema utjecaja na religiju, ali je crkva, koja je tezu Kopernika najprije primila na znanje bez komentara, od Galilea tražila da tu tvrdnju opovrgne, dok je Giordano Bruno završio na lomači. Od tada je fizika kročila velikim koracima, da bi krajem 19. st. izgledalo da čovječanstvo stoji neposredno pred znanstvenim objašnjenjem svih fenomena. Bio je to vrhunac klasične fizike, ali i njezin kraj. To je onaj dio čaše znanosti u kojem po Heisenbergu nema mjesta za Boga.


Prodiranjem sve dublje u mikro i makro svijet, dakle s jedne strane u najsitnije dijelove materije, a s druge strane u najudaljenije kutke svemira, fizika se sredinom 20. st., a to još traje, našla pred nekim nerazjašnjivim pitanjima. U principu bi ista teorija trebala vrijediti bez obzira na veličinu fizikalnog prostora koji se promatra, dakle bez obzira radilo se o subatomarnim ili kozmičkim veličinama. Ali, još nitko nije uspio uskladiti kvantnu teoriju kojom se objašnjava subatomarni svijet, sa teorijom relativnosti, koja vrijedi u kozmičkim di-menzijama. Značajno je također što se neke pojave u atomarnom svijetu mogu objasniti materijalnim česticama, a druge samo valnom teorijom, t.j. nečim nematerijalnim.
Pojam materije podrazumijeva da svako tijelo zauzima određen prostor i ima određenu masu. Valna teorija objašnjava djelovanje na daljinu jednog tijela na drugo bez međusobnog dodira. Tako uživamo blagodati sunca, koje nas toplinskim zrakama grije, iako je između nas i sunca bezmaterijalni prostor. Valovi, odnosno zračenje, nemaju masu. Kako je onda moguće, da su elektron i proton, kao sastavni dio atoma, a time i svekolikog materijalnog svijeta, jednom čestica (kako i očekujemo), a drugi puta elektromagnetsko zračenje? Pojmovi materijalno i nematerijalno u atomarnom se svijetu isprepleću.


Teorijom t.z. velikog praska (big bang) o postanku svemira, otvorila su se i nova, značajna pitanja. Ponajprije je važno napomenuti, da je prema toj teoriji na početku postojalo samo elektromagnetsko zračenje. A znamo da je svijetlo dio spektra iz elektromagnetskog zračenja. Prema tome možemo reći da je prema fizici prvi akt stvaranja svemira bio: fiat lux (i neka bude svijetlo). Je li vam to poznato?


Druga značajnost: fizičari su utvrdili da su prirodne konstante, kao što je primjerice gravitaciona konstanta (sila kojom jedno tijelo privlači drugo), tako usklađene da bi odstupanje za milionti dio samo jedne od njih spriječio stvaranje materijalnog svijeta kakvog mi poznamo. Ili, drugim riječima: da fizičke konstante nisu tako perfektno usklađene, ne bi bilo ni zvijezda, ni planeta, niti bezbroj kemijskih kombinacija mrtve materije, a kao posljedica toga, ne bi postojala mogućnosti za život i njegove neizmjerne raznolikosti i ljepote. Upravo na to je mislio W. Heisenberg, kada je u gore citiranoj rečenici spomenuo da pri dnu čaše znanosti nailazimo na Boga.


Međutim i u malim detaljima postoje pitanja na koje ni u jednoj knjizi fizike nisam našao odgovor. To su na primjer osebine vode, toga tako jednostavno sastavljenog spoja kisika i vodika, a tako značajnog za život. Voda u malom temperaturnom opsegu zauzima sva tri agregatna stanja: plinsko, tekuće i kruto. Zahvaljujući tome, voda se iz oceana prenosi na kontinente i tamo omogućava život. Voda ima još jednu specifičnu osebinu: njoj, kao i drugim tekućinama, sa smanjenjem temperature raste gustoća, t.j. laički rečeno postaje teža. Ali, od +4°C na niže kod vode se događa čudo: postaje lakša i u krutom stanju je najlakša. Led pliva! Kad tako ne bi bilo, led bi padao na dno i voda bi se u jezerima i morima i dalje ledila dok se sva ne bi pretvorila u led. Ali, zahvaljujući toj svojoj posebnoj osebini led pliva na površini i od daljnjeg zaleđivanja štiti doljnje slojeve vode. Time je život u vodi moguć i u hladnijim krajevima, odnosno u periodima ledenog doba. Je li to slučajno?


I na kraju, pitanje svih pitanja o kojem materijalisti nikad ne diskutiraju. Pitanje, na koje znanost nema odgovor i prema mom dubokom uvjerenju nikad ga ne će ni dati. To pitanje glasi: odakle nam svijest o nama samima, znači samosvijest na hrvatskom, Selbstbewustsein na njemačkom, self-awarenes na engleskom? Odakle nam sposobnost saznanja da postojimo? U materiji, fizika ne nalazi takvih naznaka. Računalo, koliko god bilo komplicirano, nikada neće reći: ja sam računalo i tražim svoja računarska prava. Teorija evolucije čak ni ne vidi neku prednost u posjedovanju sposobnosti refleksije o samom sebi, pa nema razloga za njeno razvijanje. Kako bi se razumjeli, ne radi se o svrsishodnom reagiranju na vanjske utjecaje, to je moguće i bez samosvijesti; na kraju krajeva skoro svi životinjski organizmi, uključujuči i visoko razvijene kao na pr. psa, nemaju samosvijest. Radi se o onome, što je srednjevjekovni mislilac, Aurelije Augustinus, a 1200 g. poslije njega i Rene Descartes, smatrao polaznom točkom svake filozofije, a izrazio je rečenicom: Cogito, ergo sum - razmišljam, dakle jesam.


Svima, koji razmišljaju i vjeruju, želimo Blagoslovljen Božić i sretnu Novu 2011.

Piše Osvin Gaupp

Društvene obavijesti broj 106, prosinac 2010.

   22.12.2010.

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch