- Možete li nam ukratko predstaviti HKM Salzburg? O
koliko vjernika, prema Vašoj procjeni, brine Vaša
misija?
Hrvatska katolička župa u Salzburgu
je prestala biti Hrvatskom katoličkom misijom 08.
lipnja 2008., kada je prigodom proslave šezdesete
obljetnice dekretom salzburškog nadbiskupa dr.
Aloisa Kothgassera postala ŽUPOM. Dakle, davne 1948.
godine dekretom tadašnjeg nadbiskupa Salzburga Mons.
Andreasa Rorachera, uspostavljena je Hrvatska
katolička misija u nadbiskupiji Salzburg. Iako se
već od 1945. godine brine za Hrvate emigrante u
Salzburgu, sustavno i organizirano se to ostvaruje
tek 1948. Dušobrižništvo za hrvatske izbjeglice u
gradu i pokrajini Salzburg vodi najprije svećenik
mostarske biskupije vlč. Petar Bulum, potom don Jure
Vrdoljak i don Nikola Tojčić. Ovima pomažu i
svećenici-izbjeglice iz Jugoslavije njemačkoga
porijekla, tzv. 'folksdojčeri' p. Josip Sabin
Stefan, vlč. Franjo Krautzer i Josip Buschbacher.
Sve je to još uvijek prilagođavano prilikama!
Dana 1. ožujka 1948. konačno je bilo uređeno pitanje pastve za
hrvatske izbjeglice u Salzburgu i Austriji. Na sastanku hrvatskih svećenika u
Schärdingu don Jure Vrdoljak izabran je za prvog predsjednikom 'Caritas croata'.
U siječnju 1950. don Jure Vrdoljak odlazi u Kanadu, a njegov nasljednik bude
vlč. Nikola Tojčić, svećenik banjolučke biskupije, koji je i sam ubrzo iselio u
Argentinu. Tako upravu Caritasa i vodstvo Misije u Salzburgu preuzima vlč. Vilim
Cecelja, koji vodi HKM sve do 1988. godine. U pastvi mu je pomagao i vlč. Ivan
Olujić. Franjevci Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda iz
Zagreba, su na poziv vlč. Vilima Cecelje, preuzeli vodstvo Misije 1974. s fra
Ivanom Sršanom, kojega su poslije naslijedili fra Ilija Vrdoljak, fra Ivan
Mihalinec, fra Vjenceslav Tunjo Janjić, kapelani fra Nenad Meter, fra Mato
Mučkalović, fra Vjekoslav Lazić, fra Ivan Cvetković i sadašnji župnik od 2008.
fra Zlatko Špehar.
Prema popisu po materinjem jeziku u
salzburškom dijelu nadbiskupije Salzburg bilo je ca. 15'000 Hrvata. U tirolskom
dijelu je još nekoliko tisuća. Podatci nam nisu dostupni. Župa ima stalni
kontakt s ca. 9'000 Hrvata vjernika. U Samome Salzburgu je prema popisu ca.
1'500 Hrvata s pravom glasa (iznad 16 godina starosti). Pribrojimo li tu i
djecu, u gradu živi ca. 2'000 Hrvata. Uz grad Salzburg, župa broji još 8
filijala: Mittersill, Zell am See-Schüttdorf, St. Johann/Pongau, Radstadt,
Golling, Kufstein, Kitzbühl i Mayerhofen. U tirolskom dijelu nam pomažu u pastvi
braća franjevci Provincije Bosne Srebrene - fra Antun Perković, fra Kristijan
Montina i fra Mirko Bobaš i svećenik Vrhbosanske nadbiskupija don Marijo
Oršolić. Vjernici uglavnom dolaze iz Bosanske Posavine, Srednje Bosne, Rame i
Hercegovine, Kupresa i Zvirnjače, a ima i nekoliko postotaka vjernika iz
Hrvatske.
- Koje su najznačajnije aktivnosti
koje HKŽ Salzburg provodi posljednjih godina?
Uz redovno misijsko-župno pastoralno
djelovanje i vjeronauk za svu djecu osnovne škole,
tu su i grupe mladih, pobožne udruge - Marijina
Legija, Udruga Sv. Josip, Ignacijanske duh. vježbe.
U župi djeluju i Hrvatska krovna udruga, Hrvatski
Centar koji vodi brigu o Hrvatskoj dopunskoj školi -
s pravom javnosti u Republici Hrvatskoj, KUD 'Vilim
Cecelja'. Poseban naglasak je stavljen i na župska
hodočašća od Sv. Zemlje, Fatime, Lurda, Međugorja,
Padove, pa do Trsata, Marije Bistrice, Ludbrega i
Vukovara. S djecom Hrvatske škole i mladima u okviru
upoznavanja Domovine Hrvatske posjećuju se Zagreb,
Vukovar, Pula, Knin... Nekoliko športskih klubova
djeluje na području župe, a organiziraju se i
zavičajne večeri.
- Susrećete li se sa mnogo
zahtjeva za pomoći u traženju posla, organiziranju
smještaja i sl., od strane ljudi iz Hrvatske?
Budući da je Hrvatska još uvijek pod
EU-embargom po pitanju slobodnog radnog tržišta u
EU, Austrija se toga dosta striktno drži, pa se
'navala' novih doseljenika smjestila u nekim manjim
brojkama. Uglavnom se sve svodi na sezonsku radnu
snagu u turističkim središtima. Manje je Hrvata koji
dobivaju radne dozvole u drugim branšama. Za
smještaj novo nadošlih radnika se brinu uglavnom
tvrtke koje ih zapošljavaju, a i rodbina je uvijek
spremna pomoći.
- Kako biste ocijenili
dosadašnje djelovanje nove Vlade RH?
Dokle god se u Hrvatskoj domoljubne
i narodno orijentirane stranke povezuju 'ćuprijama'
neće Hrvatskoj biti dobro. 'Ćuprija' je uvijek
dijelila, a nikada povezivala...
- Može li Crkva u Hrvatskoj na
neki način, osim djelovanja po društvenim pitanjima
i pitanjima morala, pridonijeti i gospodarskom
oporavku zemlje?
Katolička Crkva u Hrvata je
poveznica naroda u vjerskoj i nacionalnoj
stvarnosti. Često se zaboravlja da Crkva ima i
Katolički društveni nauk po kojemu je dužna voditi
cjelokupnu brigu o vjerniku: vjersku, moralnu,
socijalnu i nacionalnu. Dakle, Crkva nije politički
društveni čimbenik; ona je stvarni motor movens
čovjeka, koji, kao vjernik, mora po slobodnom
opredjeljenju voditi političku i drugu brigu za ono
što mu je narod povjerio. Crkva mora biti korektor i
čuvar naroda od devijacija kojima se ugrožava
ljudska sloboda - jer ona je najveći dar Božji
poslije života, razuma i otkupljenja, kao i sve
moralne i vjerske vrline i vrijednosti, po kojima se
čovjek ostvaruje čovjekom. Posebna briga je čuvati
naravni poredak koji svoj izvor ima u Stvoritelju, a
to je zaštita muškarca i žene u njegovim biološkim i
emotivnim izražajima, kao i čuvanje svetosti bračne
zajednice između jednog muškarca i jedne žene.
Gospodarski napredak je ostvariv samo u naporima
pozitivne politike koja vodi brigu o nacionalnom i
socijalnom stanju i blagostanju naroda i države kao
cjeline. Teško je prihvatiti činjenicu, da i danas,
nakon demokratskih izbora, hrvatski čovjek mora
izlaziti na ulicu protiv onoga koga je izabrao, da
mora napuštati Hrvatsku u potrazi za kruhom. Tu
Crkva nema pravo na šutnju.
- Je li Hrvatskoj potrebno
ministarstvo za iseljenike?
Budući da sam se u neku ruku,
posvetio Hrvatima u iseljeništvu, ne samo u
Austriji, nego i u prekomorskim zemljama, od
neprocjenjive je vrijednosti Ministarstvo za
Hrvate-iseljenike. Ako se uzme samo činjenica, da je
izvan Republike Hrvatske isto toliko, ako ne i nešto
više Hrvata, onda sam zdravi razum kaže da je
potrebno Ministarstvo Iseljeništva koje bi vodilo
brigu o Hrvatima izvan RH i to po pitanjima:
državljanstva, gospodarskih investicija, povratka,
uživanja mirovine u Hrvatskoj, učenju hrvatskog
jezika, otvaranju mogućnosti studiranja u Hrvatskoj,
razmjeni studenata, kao i u organiziranju povratka
stručnjaka svih mogućih grana i davanju mjesta,
prostora i zaposlenja u Hrvatskoj. To ministarstvo
bi moralo biti odlučujući faktor u kadroviranju
hrvatskih veleposlanstava, koja bi i bila hrvatske
orijentacije - mislim na osoblje, i zauzeti za
Hrvate, a ne dnevnu politiku koja se događa na
području RH.
- Mislite li da će u Hrvatskoj,
u skorije vrijeme, konačno završiti Drugi svjetski
rat? Što je potrebno učiniti da se to dogodi?
Ne radi se samo o Drugom svjetskom
ratu, tu još nisu razjašnjene godine nakon 1918.,
kada je srpska vrhuška namjerno iseljavala Hrvate,
sijala u čistim hrvatskim zajednicama velikosrpske
ideje zla, u Hrvatskoj organizirala srpske bande
koje su pljačkale hrvatskog seljaka po Slavoniji i
Baranji, Srijemu i Bačkoj, žandarske pendreke, ili
traženja odštete za ispaljeni metak, kojim se ubilo
hrvatskog seljaka, od njegove obitelji na dan pokopa
istoga, da bi nakon 1945., deseci tisuća najboljih
stručnjaka, da sačuvaju živu glavu, morali napustiti
Hrvatsku 'zauvijek' a sve zbog velikosrpskih apetita
koje su revno ostvarivali preko
četničko-partizanskih postrojbi i komunističkog
režima.
Proučavajući doprinos tih Hrvata, koji su oni dali u zemljama
koje su im dale utočište, ne može se ničime usporediti koliko su hrvatski narod
i Hrvatska zbog toga osiromašeni. Stoga se ne slažem s nedavnom izjavom
Predsjednice Republike Hrvatske, kojom je 'osudila i proglasila jednu državu, a
time ispada i narod koji je činio tu državu, zločinačkom'. Time je pogazila
stoljetnu državotvornu težnju hrvatskog naroda da ima svoju državu i svoju
slobodu; stavila je potpis na komunističke lažne objede i presude 'Smrt
fašizmu....', (a kako smo mi djeca u bivšem režimu dodavali: 'sloboda u
čizmu'!).
Treba već jednom svima kazati:
Nezavisna Država Hrvatska je bila ostvarenje državotvornosti hrvatskog naroda za
nacionalnu samostalnost i državnost: nikada se hrvatski narod nije izjednačavao
s režimom koji je tu državu ustanovio, kao što se hrvatski narod nikada nije
izjednačio niti s komunističkim režimom bivše Jugoslavije, koliko god se to
htjelo prilijepiti nama Hrvatima. Tzv. antifašizam je bio uradak velikosrpske
politike protiv državotvorne i slobodarske volje hrvatskog naroda. Da je bio
protiv fašistički orijentiranog režima, hrvatski narod bi ga prihvatio. Budući
da je taj isti tzv. antifašizam 'fašizirao' cjelokupni hrvatski narod - i to
pokušava i danas nastaviti, ne može se na njemu ništa graditi: i EU je osudila
režime nacizma, komunizma i fašizma...... A RH je članica EU!? Ili?
- U Vama susjednoj Njemačkoj
politička stranka AfD je poručila da 'islam ne pripada u Njemačku' te najavila
da će tražiti zabranu minareta, burki i mujezina. Sirijski pravoslavni patrijarh
u Švicarskoj smatra da je cilj država Perzijskog zaljeva 'konvertirati Europu na
islam'. Kako vi gledate na to, je li islamizacija Europe realna prijetnja ili
tek nešto čime se straši narod?
Europa ima svoje kršćanske zasade
kojih se zdrav razum ne može odreći. Budući da se
cjelokupna europska politika raskršćanstvenja
provodi teškim liberalizmom, kršćanski korijeni nisu
našli mjesta u ustavu EU, tako oslabljena pozicija
je uvijek povoljno tlo da se zainteresira već
zainteresiranoga, da se okoriste tom slabošću
donedavnog gospodara teritorija i da mu se nametne
volja: kada se to nije postiglo 'demokratskim'putem,
onda se to čini tzv. Revolucionarnim terorističkim
putem.
Liberalizam, to je otrov za slabljenje nacionalnog i vjerskog
imuniteta europskih država - proizveden u laboratorijima 'novog svjetskog
poretka', kako bi 'Stara Frajla Europa' dobila smrtni udarac i postala lakim
plijenom istih, koji i danas po svijetu proizvode sukobe i ratove. Islam? Sam
Kuran daje povod za njegovo ratoborno širenje i nastupanje, ukoliko u njemu ne
prevlada najveći dio religijskog učenja o Veličini Gospoda u suživotu svih i
prepoznavanju svih ljudi slikom istoga Stvoritelja. Svako 'trčanje pred rudo'
rizično je za ovaj drugi dio.
- Studirali ste i živjeli u
mnogo europskih zemalja, od Italije, preko Njemačke,
do Švedske... Biste li mogli izdvojiti jednu od njih
kao najdražu (osim Hrvatske)? Zašto?
Sve zemlje u kojima sam studirao ili
ih posjećivao imaju svoju dragu dimenziju koja mi je
ostala u pamćenju i sjećanjima. Gdjegod se čovjek
pridržava pravila, zakona dotične zemlje, ostaje
zaštićen i može uživati i blagodatima, kulturi i
srdačnosti naroda. Kao takav je i prihvaćen sa
svojim kulturnim naslijeđem i biva tada uvršten u
kulturno bogatstvo u različitosti izražaja. To nije
'multikulti' ideologija: ona je pogubna za sve
sudionike.
- Napisali ste nekoliko knjiga,
uglavnom s tematikom Vukovara. Je li u planu još
neka?
Od konca 2013. godine sam član
Društva hrvatskih književnika. Do sada sam objavio
pet knjiga: Vukovarsku trilogiju: 'U sjeni Južnoga
Križa'- putopisi gvardijana vukovarskog, 'Govorom do
istine iz Vukovara'- zapisi gvardijana vukovarskog i
'Putovima nade nastajanja - miropisi gvardijana
vukovarskog'; zatim bibliografsku knjigu: 'Tajna
staroga mosta - dnevnik koji to nije' kao i zadnje
napisana knjiga koja nosi naslov: 'Tragom hrvatske
niti u Argentini'. Drugi dio ove knjige je u
nastanku. Knjige su objavljene u izdanju Matice
Hrvatske-Ogranak Vukovar.
Autor:
Zoran Stupar, croexpress.eu
www.hkz-kkv.ch
|
