Naša Domovina Hrvatska stoji upravo ispred praga nade: pred izborima za svoga novoga predsjednika. Usudio bih se kazati: za predsjednika svih Hrvata ma gdje god se oni nalazili.

Ponovno nam dolazi došašće. Poslušali smo riječ Božju i sada zamolimo živoga Boga da nam otvori srca još jednom kako bismo se preobratili. U došašću je riječ o slušanju, o čekanju, o nadanju i o životu.

Prorok Izaija nam danas za razmišljanje nudi veličanstvenu sliku: "U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji".
Sveto evanđelje nas poziva na budnost: Iako su temeljne riječi današnjeg Evanđelja tjeskoba i neizvjesnost, ali i riječi budnost, povjerenje i oslobođenje. To su riječi koje govore o stvarnosti koju i mi često iskušavano ili za njom čeznemo. Način odnosa prema sebi samima, prema drugim ljudima i stvarima te prema Bogu uvjetuje naša temeljna iskustva.

Samo je jedna stvarnost koja ne prolazi, a to je Bog i ljubav koja od njega dolazi. Zato će i prilikom Kristova konačna dolaska samo oni odnosi nešto vrijediti koji su bili življeni na temelju ljubavi kako nam je Krist svojim primjerom pokazao.

Zapjevali smo na početku pjesmu molitve i nade: "Padaj s neba, roso sveta, padaj s rajske visine. Vapijahu starog vijeka, duše čiste, pravedne". Ovim se riječima izražava praiskonska težnja ljudskog roda za Izaijinim novim vremenima - za Spasiteljem. Ovdje se ne radi samo o djetinjoj težnji da Božić brzo dođe, nego o dubinskoj čežnji odraslog čovjeka koji se ne miri sa svijetom kakav jest. Njegova molitva zato glasi: "Otvori se, zemljo mila, da iz tvoga plodnog krila, u taj sretan, blažen čas, svemu svijetu nikne spas!". Čežnja je to za spasom, Spasiteljem.

Želimo li da naš Advent zadobije željenu dubinu i ozbiljnost, onda ga uz molitvu treba karakterizirati i ona adventska čežnja koju izražavaju adventske pjesme. Međutim, s obzirom na sve ono što se poput lavine zla sručilo na naš narod i Domovinu zadnjih godina, nismo daleko od žalosnih osjećaja. Žalost i potresenost, rezigniranost i pomalo beznađe hvataju se u kolo u ovom adventskom vremenu čežnje i iščekivanja. Međutim, mnogi udarci sudbine ne padaju iz vedra neba. Njihov je korijen najčešće u ljudskoj zloći i grešnosti. Trebamo li se uopće upitati koliko je zla u svijetu koje moćnici ovoga svijeta ne samo da ne sprečavaju nego ga čak i aranžiraju? Koliko je gladi i siromaštva, a koliko obijesti imućnika u svijetu - i u Hrvatskoj?

Došašće je nešto daleko više od svega toga. Što nam poručuje kršćansko došašće?

1. Slavimo povijesnu stvarnost

Događaj što je preobrazio svijet i odredio naš vlastiti život ispunjavajući ga nadom kao ni jedan drugi jest ovaj: vječni Bog je u Isusu Kristu stupio u naš svijet, u njemu se nastanio i ponazočio. Uključio se u svjetsku povijest, djeluje u njoj i po nama je želi sebi suobličiti. Otad smijemo pjevati "Padaj s neba roso sveta". Otad je povijest svijeta postala povijest spasenja; Bog više ne promatra svjetsko zbivanje iz daljine. Ne, postao je središtem, ciljem i svrhom svijeta. Otad je povijest svijeta istodobno i Božja povijest. Kao ljudi možemo iz toga izvući dvostruki zaključak:
- Budući da je zaista Bog u ovom našem svijetu, s njim moramo računati; ne možemo ga ne uračunati u svoj život. Tko to ne čini, taj pogrešno računa. Tko isključi Boga u svom životnom svakodnevnom računanju, taj će se preračunati, jer mimoilazi odlučujuću stvarnost svijeta. Nije li razlog tome što nama, našim političarima usprkos dobroj volji promakne toliko toga? Ne odigrava li se mnogo toga ukrivo, jer prije svega zaboravljamo pitati za Boga i njegovu volju, jer zaboravljamo staviti Božju jedinicu pred našim ništicama što im tek i daje vrijednost?

- A to znači i ovo: Budući da se Bog "ušatorio" u ovom svijetu, smijemo u svom životu računati s njegovom svemoćnom ljubavlju. Svijet u koji se uključila svemoćna Božja ljubav, a Božja mudrost govori zadnju riječ, jest svijet nade. U njemu više nema mjesta beznađu i očaju. Bog vlada i upravlja u takvom svijetu. Puni pouzdanja, pjevat ćemo, dakle, na sljedeći Božić u tmine svijeta: "Narodi nam se Kralj Nebeski".

2. Slavimo njegov uvijek novi dolazak.

Da, istina je: Bog je došao u svijet. Međutim, ne moramo li pitati: Je li se već zaista kod nas udomio? Ili, zar nije još uvijek istina: "K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Iv 1,11)? Čitavi kontinenti žive još uvijek u vremenu "prije Kristova rođenja"; još nikako ne poznaju Krista. Krist još uvijek stanuje i kod nas "kršćanskih" naroda "vani u staji" na rubu, ali ne u našim kućama, gradovima, vijećnicama, Saboru, pa čak ni u našim srcima, jer još uvijek nemamo "svratišta za njega". Štoviše, u Hrvatskoj se zatvaraju usta Crkvi - Kristovoj namjesnici na zemlji, kako nema što tražiti u pitanju ćudorednog odgoja djece u školi. Ako se ne prihvaća Crkva, onda su i Kristu zatvorena vrata u našoj Domovini. Zato nam je svima potrebno došašće da "se svaki brežuljak spusti, a svaka dolina da se uzvisi", te mu napokon upriličimo ulazak i dozovemo ga u svoju tminu. I ovog došašća dovikuje nam Pavao: "Odbacimo, dakle, od sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla" (Rim 13,12).

Naša Domovina Hrvatska stoji upravo ispred praga nade: pred izborima za svoga novoga predsjednika. Usudio bih se kazati: za predsjednika svih Hrvata ma gdje god se oni nalazili. Izaija nas je na početku ohrabrio riječima: U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni; on će činiti pravo i pravicu u zemlji.
Prema Ustavu Republike Hrvatske, predsjednik Republike Hrvatske, kao državni poglavar: "predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu";"brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti";"odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske" (Članak 93.). On mora činiti pravo i pravicu!" U skladu s time, mi vas, dragi vjernici, potičemo da između kandidata izaberete onu osobu koja svojim životom i javnim djelovanjem najviše odražava državničku mudrost i sposobnost.

a) Predsjednik Države, odgovorno predstavlja cjelokupnu hrvatsku stvarnost, vodeći brigu da svojim pristupom i stavovima očituje ponajprije ljubav prema Domovini. Upravo njegova ljubav prema svemu što zovemo 'dušom' hrvatskoga naroda i države jamči da će kao predsjednik posvetiti brigu vrijednostima naše nacije i promicanju sadržaja i simbola tih vrijednosti. Očekuje se da on mudro i dosljedno vrjednuje vanjska očitovanja državnosti, osobito ujedinjujući nutarnju snagu naroda - u Domovini i inozemstvu - davanjem važnosti spomen-danima, znakovlju i zalaganju da se drugima prenesu dragocjenosti na kojima je izgrađena suverena hrvatska Država i njezin nacionalni identitet".

"Osim toga, u kontekstu sadašnje hrvatske zbilje, veoma je važno da budući predsjednik Republike ne samo nedvosmisleno zastupa osudu zločina fašizma, nacizma i komunizma, nego da se - ulažući svoj autoritet i ovlasti - na osobit način založi za osvjetljavanje nedjela komunističkoga režima, kao što su to učinile zemlje članice Europske unije, te za otklanjanje suvremenoga hrvatskoga društva od nasljeđa komunističke ideologije koja se još uvijek želi prikazati u dopadljivu svjetlu, iako iz toga razdoblja naše društvo nosi nezacijeljene rane i sjeme mnogih sadašnjih poteškoća", poručili su naši hrvatski biskupi povodom predsjedničkih izbora.

Kakvim će korakom hrvatski narod i država pristupiti vratima novog razdoblja povijesti - novog hrvatskog adventa, postavlja se pitanje.

Mi očekujemo i želimo da to budu; koraci nade, ostvarenih obećanja, zauzetosti za čovjeka i njegovo dostojanstvo bez razlike, istinski tumači volje naroda i branitelji nepravedno razbaštinjenih i krivo osuđenih. Mi želimo da to budu koraci koji će voditi prema zaštiti branitelja, nacionalnog jedinstva, identiteta i suverenosti, zaštite žrtava Domovinskog rata, zauzimanje za oslobađanje osuđenih iz političkih razloga bilo međunarodne bilo domaće politike. Mi želimo da ti koraci budu stvarnost koja otvara vrata budućnosti odgovornog rada mladima, daje sigurne dane umirovljenicima i iskrene solidarnosti s bolesnima, osamljenima, siromasima i napuštenima. Mi želimo da to bude briga za mlade koji stupaju u brak, za obitelji, za djecu i njihov odgoj na temeljima kršćanskog morala. Mi želimo da to budu koraci stvarnosti s našim nacionalnim imenom i prezimenom koji će voditi prema ujedinjenoj Europi. Mi želimo da se ne zaboravi Vukovar..

Pođimo ususret Kristovu ponovnu dolasku s upaljenom svijećom čestitog života koji se oslonio na Boga. Neka nas upaljena svijeća u našim domovima podsjeća da Krist sigurno ponovno dolazi obnoviti svijet - ali ne više sam, već s nama. Kao što Krist s nama želi obnoviti svijet, tako bez nas ne može biti obnovljena niti Domovina Hrvatska koju nam je Bog darovao. "Pozivamo vas da u predizbornim danima žarko molite za slogu i napredak naše Domovine i preporučite je zagovoru one koju vjekovima nazivamo Kraljicom i Odvjetnicom Hrvatske. Kako vas, vjernike, tako i sve ljude dobre volje potičemo i ohrabrujemo na izvršenje svoje građanske i kršćanske dužnosti na predstojećim predsjedničkim izborima", poručili su biskupi HBK, 23. Studenog 2009.

Hodočastimo zato hrabro kroz sva svoja došašća-advente, vjerujući u milosrdne ruke Božje. Idimo ususret Kristovu dolasku svjetleći ljudskim i kršćanskim životom na svakom mjestu i vremenu. Amen.

p. Zlatko Špehar - propovijed iz Buenos Airesa, Argentina

I. Adventska nedjelja - Buenos Aires, 29.11.2009.