Samo je jedna stvarnost koja ne prolazi, a to je Bog i
ljubav koja od njega dolazi. Zato će i prilikom Kristova
konačna dolaska samo oni odnosi nešto vrijediti koji su
bili življeni na temelju ljubavi kako nam je Krist
svojim primjerom pokazao.
Zapjevali
smo na početku pjesmu molitve i nade: "Padaj s neba,
roso sveta, padaj s rajske visine. Vapijahu starog
vijeka, duše čiste, pravedne". Ovim se riječima
izražava praiskonska težnja ljudskog roda za Izaijinim
novim vremenima - za Spasiteljem. Ovdje se ne radi
samo o djetinjoj težnji da Božić brzo dođe, nego o
dubinskoj čežnji odraslog čovjeka koji se ne miri sa
svijetom kakav jest. Njegova molitva zato glasi:
"Otvori se, zemljo mila, da iz tvoga plodnog krila, u
taj sretan, blažen čas, svemu svijetu nikne spas!".
Čežnja je to za spasom, Spasiteljem.
Želimo li da naš Advent zadobije željenu dubinu i ozbiljnost, onda ga uz
molitvu treba karakterizirati i ona adventska čežnja koju izražavaju adventske
pjesme. Međutim, s obzirom na sve ono što se poput lavine zla sručilo na naš
narod i Domovinu zadnjih godina, nismo daleko od žalosnih osjećaja. Žalost i
potresenost, rezigniranost i pomalo beznađe hvataju se u kolo u ovom adventskom
vremenu čežnje i iščekivanja. Međutim, mnogi udarci sudbine ne padaju iz vedra
neba. Njihov je korijen najčešće u ljudskoj zloći i grešnosti. Trebamo li se
uopće upitati koliko je zla u svijetu koje moćnici ovoga svijeta ne samo da ne
sprečavaju nego ga čak i aranžiraju? Koliko je gladi i siromaštva, a koliko
obijesti imućnika u svijetu - i u Hrvatskoj?
Došašće je nešto daleko više od svega toga. Što nam poručuje kršćansko
došašće?
1. Slavimo povijesnu stvarnost
Događaj što je preobrazio svijet i odredio naš vlastiti život ispunjavajući ga
nadom kao ni jedan drugi jest ovaj: vječni Bog je u Isusu Kristu stupio u naš
svijet, u njemu se nastanio i ponazočio. Uključio se u svjetsku povijest,
djeluje u njoj i po nama je želi sebi suobličiti. Otad smijemo pjevati "Padaj s
neba roso sveta". Otad je povijest svijeta postala povijest spasenja; Bog više
ne promatra svjetsko zbivanje iz daljine. Ne, postao je središtem, ciljem i
svrhom svijeta. Otad je povijest svijeta istodobno i Božja povijest. Kao ljudi
možemo iz toga izvući dvostruki zaključak:
- Budući da je zaista Bog u ovom našem svijetu, s njim moramo računati; ne
možemo ga ne uračunati u svoj život. Tko to ne čini, taj pogrešno računa. Tko
isključi Boga u svom životnom svakodnevnom računanju, taj će se preračunati, jer
mimoilazi odlučujuću stvarnost svijeta. Nije li razlog tome što nama, našim
političarima usprkos dobroj volji promakne toliko toga? Ne odigrava li se mnogo
toga ukrivo, jer prije svega zaboravljamo pitati za Boga i njegovu volju, jer
zaboravljamo staviti Božju jedinicu pred našim ništicama što im tek i daje
vrijednost?
- A to znači i ovo: Budući da se Bog "ušatorio" u ovom svijetu, smijemo u svom
životu računati s njegovom svemoćnom ljubavlju. Svijet u koji se uključila
svemoćna Božja ljubav, a Božja mudrost govori zadnju riječ, jest svijet nade. U
njemu više nema mjesta beznađu i očaju. Bog vlada i upravlja u takvom svijetu.
Puni pouzdanja, pjevat ćemo, dakle, na sljedeći Božić u tmine svijeta: "Narodi
nam se Kralj Nebeski".
2. Slavimo njegov uvijek novi dolazak.
Da, istina je: Bog je došao u svijet. Međutim, ne moramo li pitati: Je li se
već zaista kod nas udomio? Ili, zar nije još uvijek istina: "K svojima dođe, ali
ga njegovi ne primiše" (Iv 1,11)? Čitavi kontinenti žive još uvijek u vremenu
"prije Kristova rođenja"; još nikako ne poznaju Krista. Krist još uvijek stanuje
i kod nas "kršćanskih" naroda "vani u staji" na rubu, ali ne u našim kućama,
gradovima, vijećnicama, Saboru, pa čak ni u našim srcima, jer još uvijek nemamo
"svratišta za njega". Štoviše, u Hrvatskoj se zatvaraju usta Crkvi - Kristovoj
namjesnici na zemlji, kako nema što tražiti u pitanju ćudorednog odgoja djece u
školi. Ako se ne prihvaća Crkva, onda su i Kristu zatvorena vrata u našoj
Domovini. Zato nam je svima potrebno došašće da "se svaki brežuljak spusti, a
svaka dolina da se uzvisi", te mu napokon upriličimo ulazak i dozovemo ga u
svoju tminu. I ovog došašća dovikuje nam Pavao: "Odbacimo, dakle, od sebe djela
tame, a obucimo se u oružje svjetla" (Rim 13,12).
Naša Domovina Hrvatska stoji upravo ispred praga nade: pred
izborima za svoga novoga predsjednika. Usudio bih se kazati: za predsjednika
svih Hrvata ma gdje god se oni nalazili. Izaija nas je na početku ohrabrio
riječima: U one dane i u vrijeme ono učinit ću da nikne Davidu izdanak pravedni;
on će činiti pravo i pravicu u zemlji.
Prema Ustavu Republike Hrvatske, predsjednik Republike Hrvatske, kao državni
poglavar: "predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i
inozemstvu";"brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost
državne vlasti";"odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti
Republike Hrvatske" (Članak 93.). On mora činiti pravo i pravicu!" U skladu s
time, mi vas, dragi vjernici, potičemo da između kandidata izaberete onu osobu
koja svojim životom i javnim djelovanjem najviše odražava državničku mudrost i
sposobnost.
a) Predsjednik Države, odgovorno predstavlja cjelokupnu hrvatsku
stvarnost, vodeći brigu da svojim pristupom i stavovima očituje ponajprije
ljubav prema Domovini. Upravo njegova ljubav prema svemu što zovemo 'dušom'
hrvatskoga naroda i države jamči da će kao predsjednik posvetiti brigu
vrijednostima naše nacije i promicanju sadržaja i simbola tih vrijednosti.
Očekuje se da on mudro i dosljedno vrjednuje vanjska očitovanja državnosti,
osobito ujedinjujući nutarnju snagu naroda - u Domovini i inozemstvu - davanjem
važnosti spomen-danima, znakovlju i zalaganju da se drugima prenesu
dragocjenosti na kojima je izgrađena suverena hrvatska Država i njezin
nacionalni identitet".
"Osim toga, u kontekstu sadašnje hrvatske zbilje, veoma je važno
da budući predsjednik Republike ne samo nedvosmisleno zastupa osudu zločina
fašizma, nacizma i komunizma, nego da se - ulažući svoj autoritet i ovlasti - na
osobit način založi za osvjetljavanje nedjela komunističkoga režima, kao što su
to učinile zemlje članice Europske unije, te za otklanjanje suvremenoga
hrvatskoga društva od nasljeđa komunističke ideologije koja se još uvijek želi
prikazati u dopadljivu svjetlu, iako iz toga razdoblja naše društvo nosi
nezacijeljene rane i sjeme mnogih sadašnjih poteškoća", poručili su naši
hrvatski biskupi povodom predsjedničkih izbora.
Kakvim će korakom hrvatski narod i
država pristupiti vratima novog razdoblja povijesti - novog hrvatskog adventa,
postavlja se pitanje.
Mi očekujemo i želimo da to budu; koraci nade, ostvarenih obećanja, zauzetosti
za čovjeka i njegovo dostojanstvo bez razlike, istinski tumači volje naroda i
branitelji nepravedno razbaštinjenih i krivo osuđenih. Mi želimo da to budu
koraci koji će voditi prema zaštiti branitelja, nacionalnog jedinstva,
identiteta i suverenosti, zaštite žrtava Domovinskog rata, zauzimanje za
oslobađanje osuđenih iz političkih razloga bilo međunarodne bilo domaće
politike. Mi želimo da ti koraci budu stvarnost koja otvara vrata budućnosti
odgovornog rada mladima, daje sigurne dane umirovljenicima i iskrene
solidarnosti s bolesnima, osamljenima, siromasima i napuštenima. Mi želimo da to
bude briga za mlade koji stupaju u brak, za obitelji, za djecu i njihov odgoj na
temeljima kršćanskog morala. Mi želimo da to budu koraci stvarnosti s našim
nacionalnim imenom i prezimenom koji će voditi prema ujedinjenoj Europi. Mi
želimo da se ne zaboravi Vukovar..
Pođimo ususret Kristovu ponovnu
dolasku s upaljenom svijećom čestitog života koji se oslonio na Boga. Neka nas
upaljena svijeća u našim domovima podsjeća da Krist sigurno ponovno dolazi
obnoviti svijet - ali ne više sam, već s nama. Kao što Krist s nama želi
obnoviti svijet, tako bez nas ne može biti obnovljena niti Domovina Hrvatska
koju nam je Bog darovao. "Pozivamo vas da u predizbornim danima žarko molite za
slogu i napredak naše Domovine i preporučite je zagovoru one koju vjekovima
nazivamo Kraljicom i Odvjetnicom Hrvatske. Kako vas, vjernike, tako i sve ljude
dobre volje potičemo i ohrabrujemo na izvršenje svoje građanske i kršćanske
dužnosti na predstojećim predsjedničkim izborima", poručili su biskupi HBK, 23.
Studenog 2009.
Hodočastimo zato hrabro kroz sva svoja došašća-advente, vjerujući u milosrdne
ruke Božje. Idimo ususret Kristovu dolasku svjetleći ljudskim i kršćanskim
životom na svakom mjestu i vremenu. Amen.
p. Zlatko Špehar - propovijed iz Buenos Airesa, Argentina
I. Adventska nedjelja - Buenos Aires, 29.11.2009.
|