Prvi dokumentirani dokazi o imanju Mettlen potječu iz 1650. godine, a prvi stanodavci su bili Samuel Ougspurger i supruga mu Jacqueline de Graffenried iz stare bernske patricijske obitelji. Sto godina kasnije, oko 1750. godine, gospodin Johann Albrecht von Steiger pretvorio je vilu Mettlen s puno novca i razumijevanjem umjetnosti u mali Versaj. Uz nekoliko drugih vlasnika, grof Karl Friedrich von Pourtalès posebno je ostavio trag na vlastelinstvu. Šezdesetih godina prošlog stoljeća tadašnji vlasnik César Gustav Tauber prodao je imanje općini Muri pod uvjetom da se pretvori u centar za sastanke i kulturu.
Od 1970. godine u vili je sjedište glazbene škole Muri-Gümligen. Prizemlje i nadsvođeni podrum mogu se unajmiti za privatne događaje poput rođendana, konferencija tvrtki ili vjenčanja.
desno: ulaz u vilu Mettlen - lijevo: pogled na park iza vile, tu bi negdje trebao biti i Baćo (i jeste, znad druge zelene kugle)
 
Kako se slavonski hrast lužnjak našao u vrtu vile i otkuda mu ime Baćo
U općini Muri kraj Berna, nedaleko vile Mettlen nalazi se i vila Veleposlanstva RH. Veleposlanik Miroslav Međimorec je 2000. godine opićni Muri darivao drvce slavonskog hrasta lužnjaka, a općina ga zasadila u vrt vile. Uz drvce je postavljena ploća s natpisom "Quercus robur - slawonische Eiche Luznjak. Ein Geschenk der Botschaft der Republick Kroatien an die Gemeinde Muri, Oktober 2000." (quercus robur - Slavonski hrast lužnjak, dar veleposlanstva Republike Hrvatske općini Muri).
Ime Baćo dao mu je gospodin Međimorec. Prije nekoliko godina poslao nam je fotografiju maloga, svježe zasađenog hrasta i izrazio želju saznati kako Baćo danas izgleda. Nije se više sjećao adrese, ali nam je rekao da se Baćo nalazi blizu dvorca na ulasku u park Muri pa ćemo ga lako naći. Godine su prolazile, a mi nikako ne uspijevamo naći vremena krenuti u potragu za Baćom.
U ljeti 2019. predsjednica RH, gospođa Kolinda Grabar Kitarević u Bernu se sastaje s Hrvatima u Švicarskoj i hrvatskim udrugama dodjeljuje Povelju republike Hrvatske, kao prvo Hrvatskoj kulturnoj zajednici, najstarijoj kulturnoj udruzi u Švicarskoj, koju sam preuzela u ime udruge.
Biti u Bernu, a ne potražiti Baću, bilo bi neodgovorno, osjećamo se obavezni ispuniti gospodinu Međimorcu dato obećanje. I tako krenusmo u potragu. Međutim, nije ga bilo lako naći. U gradu nema dvorca i ne postoji park imenom Muri. Postoje krasne velike vile u parkovima. Našli smo jednu za koju smo mislili da bi mogla odgovarati opisanom mjestu. Ogroman posjed na čijem ulazu stoji "Privatno, ulaz zabranjen", ali smo svejedno ušli i uspinjući se širokom alejom do vile, sreli vrtlara. Pojasnili smo što tražimo, pokazali fotografiju Baće i dobili odgovor da to nije kod njih. S prozora vile neka je žena pažljivo promatrala što se događa u njezinom perivoju. Ispričali smo se i napustili imanje.
Na povratku prema hrvatskom Veleposlanstvu nailazimo na još jedno veliko imanje s krasnom vilom, ali izvana po ničem nije slična onoj na fotografiji koju imamo. Ipak prilazimo, na ulazu stoji Musikschule Muri-Gümligen (Glazbena škola). Dobro, pomislismo, tu ulaz valjda neće biti zabranjen.
Obilazimo oko vile u stražnji dio vrta, okrećemo se prema kući i da, to bi mogla biti ona s fotografije. Krećemo dublje u park u potrazi za Baćom, čiji izgleda naravno više nije isti, ali smo ga ipak našli. 19 godina kasnije izrastao je u veliko drvo i oko sebe posijao mnoštvo podmladaka. S veseljem smo napravili puno lijepih fotografija, radosni što je Baćo pustio korjenje u švicarsku zemlju i u njoj se dobro osjeća.
Ovu smo fotografiju malog Baće dobili od gospodina Međimorca, kao sredstvo raspoznavanja. A ovo desno je Baćo danas!
 
Mnoštvo podmladka ispod krasnog velikog Baće!
 
Lijevo: tabla "Quercus robur - slawonische Eiche Luznjak ... " - Uz puteljak nedaleko od Baće klupica za odmor s koje se lijepo vidi i on i vila.
 
Tekst i fotografije D. Gaupp
|
