Ministrica Divjak:
“Doista je krajnje vrijeme da konačno izgradimo otvoreno i tolerantno društvo. Ne moramo se u svemu slagati, ali djecu ne smijemo ovakvim primjerima učiti da je mržnja, isključivost ili paljenje knjiga rješenje“.
Pirnat Dragičević:
„Umjesto da ih uče prihvaćanju i poštovanju različitosti i toleranciji, oni im krajnje neodgovorno pružaju poticaj za nesnošljivost i nasilje, ne razmišljajući o tome kako će se to odraziti na njihov budući razvoj i ponašanje. To je još jedna potvrda da nam u školi trebaju i građanski i zdravstveni odgoj, i to ne kao izborni već obvezni sadržaji“.
Višnja Ljubičić:
„Oštro osuđujem ovaj incident koji svojom zastrašujućom i nehumanom porukom nadilazi narodne običaje jer progovara govorom mržnje prema jednoj ranjivoj skupini onih čija ljudska prava još uvijek nisu u potpunosti zaštićena. Nezamislivo je da se čak i figurativno za sve nedaće tijekom godine odabiru oni koji su bez moći, oni koji su manjina unutar manjine. I to samo zato što su drugačiji od većine, iako ne predstavljaju nikakvu prijetnju niti utječu na živote onih koji su ovim svojim činom javno obznanili svoju mržnju“.
Jesu li homoseksualci uistinu "ranjiva skupina"?
Koliko su ranjivi vidimo kada krenu u paradi "ponosa" i urlanjem, ljubakanjem, golotinjom i transparentima demonstriraju svoj svjetonazor.
Dira li njih itko? - Ne. Koja su njihova prava povrijeđena? - To ne znaju ni oni sami. Što onda hoće? - Većini nametnuti svoju ideologiju da je normalno imati dva tate i ne znati tko im je majka. Ili dvije mame, a ne znati za oca. O tome kako će se to odraziti na budućnost i život djeteta, ljudi duginih boja ne razmišljaju.
U većini slučajeva čovjek želi znati tko su mu roditelji, gdje mu je korijenje. O tome problemu nitko ne govori, a poznato je i dokazano da posvojena djeca, kada saznaju za tu činjenicu, upadnu u velike psihičke probleme. Ljude koje su do tada smatrali roditeljima, ne žele više vidjeti. Osjećaju se prevarenima i tada najčešće odlaze od kuće. Upuštaju se u potragu za biološkim roditeljima, pa i sudovi imaju pune ruke posla, jer su posvojenja uglavnom zatvorenog tipa, t. j. biološki roditelji moraju ostati nepoznati.
Često se čuje da su "ljudska prava" šarenih povrijeđena. Do danas nisam saznala o kakvim se to pravima radi. Zar ne mogu dobiti posao, ili se ne mogu gradom slobodno kretati? Dobivaju li batine? Definitivno ne. One kojima je njihov način života nerazumljiv, koji ga ne odobravaju i s njima ne žele imati posla, ne mogu prisiliti na suprotno. Sve ljude niti moramo, niti je moguće voljeti. Biram si društvo koje meni odgovara i samo to je ljudsko pravo. Ne diram te, ne diraj me! To je najviše što mogu očekivati od većine stanovništva.
Prema zadnjem popisu stanovništva, samo desetak osoba se izjasnilo da živi u istospolnom partnerstvu, a istraživanje Zagreb Pridea izvršeno metodom neposrednih razgovora, utvrdilo je u Zagrebu brojku od oko 700 osoba koje pripadaju toj populaciji. Ako računamo da Zagreb ima oko 700'000 stanovnika, onda tih 700 ljudi predstavljaju zanemarivih 0,1 % LGBT-ovaca. U cijeloj Hrvatskoj bilo bi ih znači oko 4'000. Trebaju li svi drugi zbog njih promijeniti svoj način razmišljanja?
Spaljivanje slikovnice na karnevalu bila je poruka - ostavite našu djecu na miru. Umjesto što svima namećete teoriju kako je normalno nešto što je ustvari nenormalno, naučite svoju djecu da se pomire sa sudbinom koju ste im namijenili - biti će ljudi bez korijenja, ljudi bez mame ili tate, bez prave obitelji.
Dunja Gaupp, Baden
|
