Nije uvijek lako razlikovati istinu od laži, posebice
kad je ova posljednja odjevena u lijepo ruho. Komunisti,
nekadašnji komunisti u novonastalim strankama
(reciklirani komunisti) i oni slične ideologije, a
takvih ima i na zapadu, posebno su uspješni u umatanju
laži u lijepo ruho. A za tkaninu tog ruha upotrebljavaju
opće etičke i moralne vrjednote, često i kršćanske, kao
što su: briga za malog čovjeka, socijalna pravda,
ljudska prava, jednakost, tolerancija, sloboda govora, i
slično.
Pri tome je iritantno da su ti isti donedavno silom
gazili ljudska prava i slobodu govora i mišljenja, a i
danas su potpuno netolerantni prema drugačijim
mišljenjima i pokušavaju gdje mogu spriječiti da druga
mišljenja dođu u javnost. Ali i u tom slučaju znaju tu
svoju netoleranciju dobro odjenuti, pa je primjerice i
najmanja kritika njihovih postupaka odjednom "govor
mržnje", a izjave naših biskupa o nekim pojavama u
društvu "nedopustivo miješanje crkve u politiku". A
najveći govor mržnje upotrebljavali su i
upotrebljavaju upravo komunisti, odnosno bivši
komunisti. Oni su sve neistomišljenike proglasili
narodnim i klasnim neprijateljima i svoju su
netoleranciju i mržnju konkretizirali masovnim
likvidacijama istih. U ime komunizma ubijeno je oko 90
milijuna ljudi, daleko više nego je to uspjelo Hitleru
(21 mil.), a Tito je u tom zločinačkom podhvatu
sudjelovao sa 1,17 milijuna, prije svega Hrvata (vidi
tabelu "Najkrvaviji diktatori 20-tog stoljeća", DO br.
96, str. 6).
Usprkos toga jedan od najljepših trgova u Zagrebu
nosi ime "Trg maršala Tita". Još uvijek, i pitanje je
kako dugo?
Nakon prvog šoka izazvanog gubitkom prvih
višestranačkih izbora komunisti su prilagodili
komunističku terminologiju terminologiji
lijevo-liberalnih krugova zapada. Preuzimanjem vlasti
03.01.2000., uz pomoć tog istog zapada, sustavno su
preuzeli kontrolu televizije i svih relevantnih
tiskovina. Tu kontrolu drže i danas. Komunisti su
uvijek u svrhu preuzimanja vlasti radili destruktivno
kako bi destabilizirali društvo i nemir iskoristili u
svoju svrhu. Ta strategija se osjeća i danas u
Hrvatskoj. U svim medijima je većina vijesti
negativna, 90 % dnevnika, glavne informativne emisije
na televiziji, bavi se sudskim procesima, aferama,
kriminalom, poskupljenima goriva, navodnom udaru na
životni standard građana i sl.. Izgleda da su jedine
dozvoljene pozitivne vijesti one iz sporta.
U Hrvatskoj je ubačena i jedna dodatna komponenta
destrukcije, i tu prednjači današnji predsjednik
države, a to je trovanje naroda zloupotrebljavajući
jednu ljudsku slabost, koja je navodno tipična za
Hrvate: jal i zavist. Predsjednik Mesić nam je već u
svom prvom mandatu govorio o ogromnoj pljački i obećao
povrat navodno opljačkanog novca deponiranog u
inozemstvu na koji mi još uvijek čekamo. Od tada ne
prestaje priča o pljački i uvijek kada ponestane
materijala za afere smisli se neka nova pljačka. Da ne
budem krivo shvaćen, ne sumnjam u određene
malverzacije pri privatizaciji. Toga je bilo u svim
tranzicijskim zemljama. Samo, tko je bio
najuvježbaniji i u najboljoj poziciji za malverzacije,
ako ne komunisti?
Svrha vikanja "držite lopova" nije uhvatiti lopova,
nego stvoriti smutnju i prikazati da je hrvatska
država pod vodstvom dr. Franje Tuđmana stvorena na
lopovluku. Prvi hrvatski Predsjednik je u većini
slučajeva imao pravo, pa tako i sa svojom procjenom da
su oko 20 % Hrvata ustvari u duši Jugoslaveni. A to su
većinom upravo reciklirani komunisti, pa se u medijima
opet hrvatsko domoljublje, kao u davna jugovremena,
proglašava ustašstvom odnosno nacionalizmom. Ili
primjerice, bez kritike se tolerira izjava koju je dao
Ante Nobilo za jedan srpski list: "Oluja je imala više
bitnih elemenata koji se približavaju genocidu, nego
što je to bilo u Vukovaru". I tom čovjeku je povjerena
obrana generala Blaškića!
Ni na takozvanom slobodnom zapadu nije jednostavno u
toj bujici informacija razlučiti istinu od u dobro
ruho odjevene laži. I ovdje nam se često iz različitih
političkih i inih interesa prodaje rog za svijeću. U
Hrvatskoj je to još teže, jer druga mišljenja od
novopečenih demokrata, a u stvari recikiranih
jugo-komunista, nemaju pristup javnim sredstvima
priopćavanja. Tako se primjerice prešućuje i Hrvatsko
kulturno vijeće u kojem je okupljeno preko tisuću
značajnih hrvatskih intelektualaca. Ako ih se ne čuje
u Hrvatskoj čuli smo ih u Švicarskoj. Pročitajte što
nam poručuju prof. Miroslav Tuđman, književnik Hrvoje
Hitrec i publicist Mate Kovačević (str. 14-18).
Pokušajte razlučiti istinu od laži.
A mi, za utjehu, prenosimo poruku povodom devete
obljetnice smrti Prvog predsjednika (HS, Mato
Artuković): Hrvatska je slobodna država! Pa neka pati
kome smeta!
Blagoslovljen
Božić i Sretna 2009.
Piše: Osvin Gaupp, DO 102, www.hkz-kkv.ch
|
