Odbor za okoliš, poljoprivredu i ribarstvo španjolskog parlamenta, zahtijeva od socijaldemokratskog predsjednika vlade Jose Luis Zapatero, da se zauzme za dobro velikih majmuna i osigura im posebna prava, kakva su do sada bila obavezujuća samo za ljudska stvorenja. Iberijsko kraljevstvo moglo bi biti predvodnik razvitka koji će srušiti barijeru između specija i navjestiti ogromnu promjenu u odnosu prema ljudskim rođacima u životinjskom svijetu. Rezolucija zahtijeva od španjolske vlade zauzimanje u nastojanju da i sve ostale EU članice donesu jednaku odluku. Nadalje zahtjevaju od parlamenta da u roku od godine dana donese zakon kojim bi se svi potencijalno štetni eksperimenti na čovjekolikim majmunima mogli kazneno progoniti.
Ovaj zahtjev samo je zadnji korak u preustrojavanju jedne nacije, koja se pod Zapaterom od konzervativnog katoličkog biotopa pretvorila u vrh koplja lijevo liberalističko-socijalnih reformi. Pravo na rastavu braka priznato je tek 80-tih godina; u međuvremenu je nova vlada legalizirala homoseksualne brakove, ograničila utjecaj katoličke crkve na izobrazbu i uspostavila ministarstvo za ravnopravnost.
Inicijativa za pravo životinja naišla je na otpor desnice. Glasnogovornica konzervativne Narodne stranke, Raquel Arias, kaže da se „crveni od srama“ kada parlament zahtjeva ravnopravnost ljudi i majmuna, dok istovremeno poljoprivrednici i ribari trpe pod privrednom krizom. Katolička crkva upozorava: „Majmunima se daju prava, koja se osporavaju ljudskim embrijima“. El Mundo piše: „Neki će reči, logično je da socijalisti čovjekolike majumune smatraju super mudrima, jer svojim intelektualnim mogućnostima nisu puno iznad majmuna“. Pa čak i Amnesty International smatra da se majmunima priznaju prava koje nemaju ni svi ljudi.
I uistinu, na listi prava majmuna stoje i takva o kojima mnogi nesretni pripadnici naše vrste mogu samo sanjati. Tako primjerice, majmjuni „ne smiju biti uskračeni slobode bez redovnog jurističkog procesa“, njihovo držanje se smije odobriti samo uz „jako rigorozne uvjete“, što vodi do zabrana nastupa u cirkusu. Držanje u zoološkim vrtovima „za čisto komercijalne svrhe“ treba zabraniti. Pokusi na njima moraju biti zabranjeni. Nanošenje štete ili njihovo ubijanje ostaje nekažnjeno samo u slučaju samoobrane.
Nova inicijativa ne predviđa potpunu jednakost između ljudi i majmuna: Primati su, prema današnjem saznanjima „misleća, štoviše – svjesna bića sa bogatim osjećajnim životom“, koji imaju između 95 i 98,7 posto zajedničkih gena sa ljudima i nalaze se na nivou djece ili „ljudi sa ograničenim ovlastima“. Nesposobni svoja zakonska prava uzeti u vlastite ruke, upućeni su na zaštitu i obranu jurističkih zastupnika.
Drugim riječima, dok si ljudi sami traže odvjetnika da bi utužili svoja prava, ubuduće će odvjetnici tražiti svoga majmuna.
Parnični odvjetnici se u SAD često posprdno nazivaju „ambulance chasers“ – lovci na kola prve pomoći, zato što navodno sistematski traže žrtve saobraćajnih nesreća koje onda nagovore da podnesu tužbe i traže odštetu. Postane li planirani zakon praksa, u Španjolskoj će se odvjetnicima otvoriti jedno potpuno novo područje rada. Možda će uskoro zoološkim vrtovima, životinjskim parkovima, cirkusima i biomedicinskim istraživačkim stanicama sve vrvjeti odvjetnicima koji će tražiti svoju krznom prekrivenu klijentelu, u čije bi ime mogli voditi bombastične parnice. Da li će to životinjama biti od koristi, možemo staviti pod upitnik.
Moguće je da će doći – samo sa suprotnim predznakom – do novo kreiranih bizarnih procesa srednjeg vijeka, u kojima su konji i svinje zbog nekakve krivice bili odvučeni pred sud i osuđeni.
Za očekivati je da će „Projekt primata“ u i izvan Španjolske naići na oštru kritiku, ali prije svega zbog straha da bi mogao uzdrmati etičke principe. Jer, zašto bi jedna vrsta imala prava koja su svima drugima osporena? Projekt čovjekolikih majmuna je po tome pitanju već napravio presedan time što je gibon majmune maknuo s liste. Giboni su živahni, inteligentni primati koji razumiju govor znakova i sebe, za razliku od gorila, prepoznaju u ogledalu. Svi su majmuni jednaki, ali neki su jednakiji. No, možda će se ipak i za njih naći neki odvjetnik koji će podnijeti tužbu zbog diskriminacije na osnovu izgleda, jer oni nisu krivi što su mali.
Berlinski Tagesspiegel piše: „Da zaštita životinjiskih beba kao što je to Knut (mladunće polarnog medvjeda kojeg je mama medvjedica odbacila) nailazi na veliko zanimanje i suosjećanje ljudi, normalno je. Ali zašto bi jedan gorila ili čimpanza imali privilegije, a jedno ništa manje inteligentno i osjećajno prase, ne?"
Frans de Waal, istraživač ponašanja na Yerkes Regional Primate Research Center u Atlanti i vjerojatno najugledniji poznavatelj majmuna na svijetu, također ne vidi zašto bi „sličnost sa čovjekom“ bio odlučujući kriterij. „Ako počnemo čimpanzama i gorilama davati ljudska prava, zar ih ne moramo onda konsekventno dati i drugim majmunima, pa čak i štakorima? Što bi onda trebao napraviti čovjek s lavom, koji je razderao antilopu? Smije li antilopa uzeti odvjetnika, ili bi trebali uzeti u obzir i potrebe životinja grabežljivica?“
Književnik i filozof Richard David Precht (Koeln, Njemačka) svoja razmišljanja razvija dalje te se pita „Ima li stvarno smisla govoriti o „pravima“ čovjekolikih majmuna, a da se istovremeno ne razmisli o tome kako će oni izvršiti dužnosti koje su povezane s tim pravima. Mogli bi se zapitati, hoće li u ljudsku zajednicu pribrojeni čovjekoliki majmuni u buduće plaćati porez ili apsolvirati vojni rok?“
No i bez takve ironije ostaje otvoreno pitanje što će se dogoditi kada neki majmun prekrši ljudska prava, koja on ustvari i nije akceptirao, ali stoji pod njihovom zaštitom. Kako bi trebalo ocjeniti rat između čimpanzi, ili strašna ubijstva i kanibalizam među čovjekolikim majmjunima? Što napraviti s majmunom koji ozlijedi ili ubije čovjeka?
Časopis „Natur“ (priroda) pisao je nedavno o tome kako su čimpanze na nekim područjima istraživanja naprosto neophodni i nezamjenjivi. To su jedine životinje koje se mogu inficirati ljudskim virusom aidsa i koje su prikladne za testiranje ljekova i cjepiva. „Da bi jedan čimpanza živio, koliko smo spremni aidsom zaraženih ljudi pustiti da umru? Ako raspolažemo samo s jednim slobodnim bolničkim krevetom, hoćemo li ga dati nekom djetetu ili nekom čimpanzi?“ pita Frans de Waal retorički. On se doduše energično zauzima za zaštitu životinja, ali kaže: „Ljudski moral, kakvog poznajemo, ubrzo bi se rastopio u ništa ako u njegovom središtu ne bi stajao život čovjeka. Ako se jedna važna medicinska studija može napraviti na pavijanu, onda se ne smije zbog toga žrtvovati niti jedan čovjekoliki majmun. Pitanja na koja se može dobiti odgovor tek eksperimentom na primatima, zadnjih su godina sve rjeđa. Možda ćemo jednoga dana moći potpuno bez njih, ali to stanje još nismo dostigli. Bilo bi već dovoljno kada bi ljudi shvatili da sa životinjama sjede u istoj “Arche“ (Noinoj barci) i da se pri tom putovanju ne radi samo o našem dobru“.
Za bolji život na našoj planeti bilo bi već dovoljno da lijevi, liberalni, moderni, napredni i ostali pametnjakovići ukrote svoj ego i počnu živjeti po Božjim zakonima.
Dunja Gaupp, Švicarska
(tekst objevljen 24. kolovoz 2008./web stranica je nedavno ugašena)
|
