Netalentirani ljudi, koji sebe obožavaju zvati piscima,
jer to je eto IN u društvu "misleće elite'', napraviti
će sve, pa čak i preći onu granicu, da se nađu na
naslovnicama. Tako je i sa ovim "piscem'', (ime mu nisam
zapamtio, jer mi niti malo nije važno), koji se poslužio
prastarim trikom vječnih sijena, da bi te vidjeli
poljubi vraga u lice.
Da pojasnim,
taj netalentirani lik, ''pisac'', znao je kakvu će
pažnju medija i javnosti izazvati svojim pamfletom (ne
mogu to nazvati predstavom, jer nema ama baš nikakve
veze sa umjetnošću) i plakatom koji prikazuje dvije
porculanske figurice Djevice Marije u zagrljaju (svi
znamo da lik aludira na lezbijstvo)...
Postoje dvije vrste pisaca, prva vrsta spada u
duhovne slijepce sa porculanskom savješću, druga vrsta
pisaca je blagoslovljena svim onim vrijednostima koje
nedostaju onim prvim, i takvi istinski pisci spremni
su za umjetnost na gladovanje, poniženja i samoću.
Kada ona
prva vrsta netalentiranih "pisaca'' slini ispred
vratiju ministarstva, kako eto nemaju novaca za život,
i da bi kao njihovi voljeni "pisci'' trebali imati svu
dužnu pažnju - kakve inače dobivaju poltroni - moraju
već jednom naučiti, da glad osnažuje ljudski duh,
poniženja osnažuju poniznost, a samoća ljubav, ali
kako to očekivati od onih koji nemaju Vjeru.
Dakle, da ponovim, onaj sramotni plakat nije uvreda
samo za vjernike, već i mnoge poete, pisce. Takvi
netalentirani "pisci'' morali bi znati da su upravo
zahvaljujući Vjeri nastale besmrtne pjesme Jesenjina,
Frosta, Whitmana, Pable Neruda, Lorce...a da ne
nabrajam pisce i dramatičare koji su znali reći da ih
na ovom hladnom svijetu drži samo ljubav prema
umjetnosti i Vjera.
Čovjek lišen plemenitih ljudskih vrijednosti,
suosjećajnosti, Ljubavi i Vjere ujedno je lišen
duhovnog oka. Zamislite poeziju bez suosjećajnosti,
ljubavi i duše, zar bi mogla kapnuti suza?...
Zamislite drame bez suosjećajnosti, ljubavi, i duše,
zar bi mogla kapnuti suza?...Zamislite romane bez
suosjećajnosti, ljubavi i duše, zar bi mogla kapnuti
suza, naravno i osmijeh, jer da bi mogao plakati ili
smijati se moraš imati emocije, posjedovati sve one
plemenite ljudske vrijednosti koje čovjeka i čine
čovjekom.
Oni netalentirani "pisci'', koji toliko žarko žele
biti upamćeni kao prozni pisci, moraju znati da se
proza ne može kupiti poput neke kurtizane, proza nije
bludnica koja pleše u krilu prodanih duša, nema tog
pavića koji te može napraviti piscem ako si lišen
mašte, suosjećajnosti, ljubavi, duše i Vjere. Davno je
rekao besmrtni Charles Dickens: ''Samo mašta čini
pisca piscem, a bez Vjere nema niti mašte!' 'To se
odnosi i na dramske pisce.
Ti koji vrijeđaš osjećaje drugih ljudi, vjernika,
zbog pet minuta slave, znaš li ti mali čovječe što
znači djevica Marija vojsci beskućnika?... Ti ćeš
izdaleka slikati beskućnika i pričati društvu eto kako
se boriš za njegova prava. Da imaš suosjećajnosti i
grama časti otišao bi do prvog beskućnika i pogledao
ga u oči, jer oči govore više od tisuću riječi, i
shvatio bi zašto taj beskućnik s tolikom ljubavlju
drži zgužvanu, požutjelu sliku Djevice Marije kraj
srca.
Ti ćeš s
prezirom omahnuti rukom govoreći kako je to fanatik,
jer biti bez novaca i prljav, a vjerovati u tamo neku
djevicu Mariju i nevidljivog Boga je fanatizam i
primitivizam, ali moraš znati mali čovječe da se i som
svaki dan pere, ima sve zube, i pliva uvijek niz
struju, ali ne zaboravi da naposlijetku tvoj som
završi uvijek na mamcu... Da si bio jadni mali čovječe
u Africi, vidio bi djecu kako kleče kraj nogu djevice
Marije i hrane se Vjerom. Da si ikada imao hrabrosti
našao bi se blizu heroja slavnog domovnskog rata koji
je žrtvovao svoj život za Slobodu u Vjeri da ta
sloboda neće biti silovana od nevjernika. Da, ti koji
se kukavno skrivaš iza krinke slobode moraš znati da
ja prava Sloboda rođena u Vjeri koju ti tako sramotno
vrijeđaš.
Ti, mali čovječe, koji toliko čezneš da te zovu
umjetnikom, i svim netalentiranim kolegama "piscima"
(kojih u ovoj malenoj divnoj zemlji ima više nego
nepismenih) poručujem: 'Kad misliš da pravi pisci ne
posjeduju ništa osim pera, znaj da sa perom možeš
probuditi mnoge nade i nahraniti mnoge gladne
duše!...' Zapamti, poezija oplemenjuje ljudske duše
timaneći suosjećajnost, ljubav i Vjeru, proza, kao i
drama, oplemenjuje ljudske duše, a NE razara duše!
Zapamti, svaki čovjek ostaviti će iza sebe onoliku
sijenu kolika mu za života svijetlost dopire iz duše.
Onaj koji ne vjeruje u dušu, jer je ne vidi, mora
znati da se i ljubav ne vidi ispod mikroskopa, a
postoji. Naposljetku, poznato je od pamtivjeka da
upravo oni koji najviše ismijavaju Vjeru najglasnije
će zvati Njegovo ime kada dođu na samrtnu postelju,
jer vrata raja i pakla nemaju zvonca.
Činiti drugog čovjeka sretnim je najveća sreća!...
Svatko može napisati plastični pamflet, pjesmu, dramu,
prozni roman, (fikcija je umjetnost), ali piscem se
može zvati samo onaj koji svojim djelima može u
čovjeku probuditi emocije, dobrotu, suosjećajnost,
ljubav, Vjeru...
Sva besmrtna djela, poezija, proza i drame, slavile
su suosjećajnost, ljubav, čast, slobodu i Vjeru. Onaj
emocionalni invalid koji govori da ne podnosi mračnu
poeziju, (Whitman, Jesenjin, Frost, Lorca, Neruda...)
mora znati da je blagoslovljen srećom onaj koji može
plakati, jer ima osjećaje. Čovjek bez emocija lišen je
istinske sreće. Ne zaboravi mali čovječe, jednom kada
postaneš gospodar vlastitih emocija zauvijek ćeš ih
izgubiti.
Autor: Walter William Safar
|
