Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

MIRO GAVRAN       (24.02.2017.)

Nekoliko ptica i jedno nebo

Mozaik knjiga, Zagreb, 2016.

O Miri Gavranu suvišno je trošiti riječi, iako ga još uvijek prevladavajuća struja u hrvatskoj književnosti prešućuje kolikogod to može. To su oni kojima miriše jugoslavenstvo, internacionalizam, bezboštvo. No, sve će se promijeniti jednoga dana.

Poput Gavrana zanemaruje se i tema koju on obrađuje u ovom svom najnovijem romanu. Velika glad u Hercegovini u Prvom svjetskom ratu i ličnost fra Didaka Buntića. Povezani su u klupko koje je nemoguće razmrsiti. Možemo se samo diviti onima koji su u to vrijeme pružili svoju ruku da hrvatski narod na tom prelijepom dijelu kugle zemaljske jednostavno ne strada.

Ovo djelo ponajprije treba shvatiti onim što ono jest: romanom. Ni manje ni više. Prevarit će se svatko onaj tko ga bude shvaćao kao doslovni prikaz povijesnih prilika u to vrijeme ili, ne daj Bože, kao fra Didakov životopis. Gavran je uzeo različit materijal, dodao nešto svoga i stvorio djelo kakvo nikada nije postojalo. Čista književnost.

Naizgled je u temelju ovoga romana ljubav i zapleti povezani s njom. Ona dotiče sva tri glavna nositelja radnje: fra Didaka Buntića, Juru kojega je on spasio od gladi i Filipa koji u ovo suvremeno vrijeme vlakom odlazi u Zagreb. Međutim, to je samo varka. U središtu radnje su naši postupci i posljedice koje oni izazivaju. Naizgled sasvim nevažni događaji kasnije određuju puno toga. Da je Filip ostao u drugom razredu vagona, da Jure nije izabrao 3. vagon, da fra Didak Buntić nije zrelo odgovorio na Reginino pismo, da... Neki bi rekli sudbina, a mi bismo rekli prst Božji. Samo treba slušati glas u sebi i ići svojim putovima, kako su to učinili neki likovi iz romana a neki nisu.

Naoko jednostavnim stilom Gavran je progovorio i o bivšem i o sadašnjem vremenu. Tako i odmotava niti radnje u romanu. Čas smo u prošlosti, čas smo u sadašnjosti. Na kraju se čovjek nađe pred pitanjem novoga početka, nakon što je puno toga nesmotreno srušio u svomu životu. Kao i druga Gavranova djela i ovo će pronaći put do mnogih čitatelja. Otvaraju ga suvremeni način mišljenja i općeljudske vrijednosti. Dao Bog da progledaju i drugi hrvatski književnici.

Miljenko Stojić, hrsvijet.net

www.hkz-kkv.ch

137 - 2016

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch