|
Gdje su Hasanbegovićevi 'suborci'?
Ako
Hasanbegović padne bit će to poraz hrvatske
hrabrosti. Bit će to loša poruka svima koji žele
nešto promijeniti
Nešto je
trulo u državi Hrvatskoj..! Narod pobjednika
prihvaća osjećaj krivnje, ulogu okrivljenoga koji se
brani, pravda, objašnjava i pristaje na ulogu
poraženog. Domaća intelektualna elita u strahu za
vlastitu egzistenciju šuti i kukavički pristaje na
laži. Anacionalna i bučna intelektualna
aristokracija cijelim je svojim bićem predana
razaranju ideje hrvatske države i to uspješno čini. |
Hasanbegović je pokazao spremnost, snagu i odlučnost
da se suprotstavi tome i odmah je krenuo stampedo
medijskih, političkih i intelektualnih barbara koji ne
poznaju život u redu i poretku, nego samo svirepu
pljačkašku orgiju u kojoj su oni zakon, sila, pravda i
istina. Natjerali su Hasanbegovića da se brani, da
objašnjava, da se pravda.
Problem je u onima koji bi trebali
biti Hasanbegovićevi 'suborci'. Oni su zastali,
prestrašili se i nemaju hrabrosti stati uz njega i
reći barbarima 'no pasaran'. Misle da će ako žrtvuju
Hasanbegovića napad prestati i da će onda moći mirno
preuzeti vlast kako su planirali. Međutim, ako
Hasanbegović padne bit će to poraz hrvatske
hrabrosti. Bit će to loša poruka svima koji žele
nešto promijeniti, a veliki podstrek svima koji i
dalje žele držati Hrvate u kmetstvu, koji su prije
šesnaest godina ponovo kolonizirali Hrvatsku.
Zašto Crkva šuti, zašto biskupi ne
dižu glas protiv ovog kulturocida koji se upravo
očituje na slučaju ministra Hasanbegovića? Crkva je
okupirana beatifikacijom Stepinca kao da je Stepinac
sam sebi bio cilj. Stepinac je dao život za ideju
istine i pravde, istine i pravde o hrvatskom narodu
i svemu što se događalo tih godina njegovog suđenja
i sužanjstva. Ovo što se danas događa hrvatskom
narodu je metodološki drugačije, ali principijelno
potpuno isto kao i u to Stepničevo vrijeme. Gdje je
danas taj duh Stepinca, duh hrabrosti i
istinoljubivosti? Zašto ne nadahnjuje Crkvu? Gdje je
danas među njegovim nasljednicima duh njegove
ljubavi i spremnosti na žrtvu i mučeništvo za svoj
hrvatski narod? Što će nam Stepinčeva svetost ako ta
svetost neće biti putokaz kroz ovo trnovito
razdoblje?
Gdje su
hrvatski intelektualci? Zašto šuti HAZU? Bave se
tamo nekakvim projektima koje malo koga zanimaju, a
pred očima im se događa kriminalna kolektivna
manipulacija istinom, činjenicama, ideologijama.
Koliko je doktora znanosti u Hrvatskoj? Zašto šute i
promatraju kako se podivljali stampedo političkih i
medijskih barbara iživljava i cipelari njihovog
kolegu Hasanbegovića? Zašto svoje intelektualne
kapacitete ne usmjere obrani i afirmiranju ideje
hrvatske države? A to je ideja istine i pravde.
Kakva korist od znanosti koja ne otkriva istinu?
I na kraju politika, odnosno hrvatski političari. Gdje su bili kada je
Hasanbegović držao press konferenciju? Zašto nisu stajali pored njega kada se
obraćao javnosti? Zar je Hasanbegović neki usamljeni osvetnik koji za svoj račun
vodi privatni rat pa je zato smijenio povjerenstvo čija je jedina osobina bila
politički i ideološki nepotizam odnosno korupcija?
Dakle na jednoj strani imamo obračun
s kriminalom, a na drugoj nekakvu fotografiju s
mogućim ustaškim obilježjima. Pa što ako i jesu
ustaška obilježja? Zar nisu dijela važna? Zar nije
važno što netko čini, a ne kakve kape nosi? Kakva je
korist od kapa i šešira? Kako može bilo kakva
fotografija pretegnuti nad sprječavanjem krađe
silnih milijuna kuna iz državnog proračuna? Zašto se
nasjeda na te jeftine spinove srpskih Novosti čije
bi financiranje također trebalo postati predmet šire
rasprave? Kako može bilo što, ali doslovno bilo što
nacrtano na papiru zamijeniti čovjeka koji je
suspendirao korupciju? Ako će se Hrvatska zbog
komada papira na kojem je nešto nacrtano, napisano,
otisnuto tako lako odreći čovjeka kakvog dugo nismo
vidjeli onda se zaista sa strahom možemo zapitati
'Quo vadis Croatia'?
Marko Jurič, direktno.hr
|