Nekoliko vijesti iz Europe i svijeta
Američka agencija CNA javlja u
studenom 2007. godine kako je u Sacramentu
(Kalifornija) u jednoj srednjoj školi uveden
"gender-switch- day", tj. dan kada dječaci imaju doći
u školu odjeveni u ženska, a djevojke u muška odijela.
Budući da su se roditelji pobunili, "gender-
switch-day" je kao takav ukinut, ali škola u svom
programu u istom pravcu potiče i odgaja i dalje svoje
učenike/učenice.
Agencija WorldNetDaily javlja 13.
listopada 2007. da po kalifornijskom zakonu SB777 u
državnim školama treba izbaciti iz upotrebe riječi
mama i tata i isto tako suprug
i supruga, a dječacima i djevojčicama je sada
dopušteno da mogu koristiti ženske odnosno muške WC-e
kako ih je volja, dečkima se ne smije zabranjivati da
idu u ženski, niti djevojkama da idu u muški WC.
Nekoliko mjeseci poslije (1. veljače 2008.) ista
agencija javlja da je Engleska najavila sličnu
inicijativu glede tata i mama.
Neupućenom čitatelju ti slučajevi mogu
izgledati kao neki čudni ekscesi, no to uopće nije
tako. Ovih nekoliko nasumce izabranih primjera
navedeno je da možete osjetiti da se "iza brda nešto
valja". I doista se "valja", i to uglavnom bez znanja
javnosti. A da je to istina, možda ste jedan dokaz i
vi sami koji ovo čitate jer još ni čuli niste za riječ
gender.
Gender-ideologija
Moram se ispričati čitatelju što sam
jednostavno prisiljen upotrebljavati stanovitu
englesku terminologiju u ovom članku. Cijela Europa je
prisiljena činiti tako, jer se drukčije i ne da.
U svijetu se odvija prava kulturna
revolucija koju promiču mnogi politički, vladajući, i
drugi utjecajni krugovi koji korak po korak
zaposjedaju sve društvene institucije s ciljem da
promijene srž strukture ljudskog društva. Riječ je o
tome da čovjek samoga sebe treba drukčije shvaćati,
razumjeti i - dakako - doživljavati. U pozadini stoji
jedna nova ideologija, gender-ideologija, koja si već
tamo od 1970-ih godina probija put želeći ovladati
općim javnim mnijenjem.
Da bi se shvatila bit ove kulturne
revolucije, treba najprije razumjeti nekoliko riječi -
izraza koji se na tom području stalno vrte i s kojima
se ljudi susreću, a da ih često ni ne razumiju.
Osnovna riječ gender je
engleski gramatički pojam kojim se označuje rod neke
imenice (muškoga, ženskoga ili srednjega roda). No,
ovdje ta riječ nije više gramatički pojam, nego je
oznaka za čovjekov rod. Ljudi se rađaju biološki
određeni spolom, ženskoga su ili muškoga spola. Tim
biološkim određenjem čovjek je prirodno određen ili
kao muškarac ili kao žena, drugim riječima: spol mu
određuje i rod; ono što je po spolu, to je i po rodu.
Tako u prirodi.
No nije tako u gender-parspektivi
(perspektiva roda). Na IV. svjetskom kongresu žena u
Pekingu 1995. izrađena je platforma djelovanja u koju
je službeno uveden pojam gender-perspektive. Gender
perspektiva dokida to preklapanje spola i roda. Spol i
rod treba odvojiti, jer je taj spoj, tvrde oni,
društveni konstrukt. To su za njih dvije potpuno
različite stvari pa biološke razlike ne bi više imale
nikakvu ulogu ni u određivanju nečijeg roda, kao ni
njegove spolne orijentacije.
Drugim riječima, kada se dijete rodi ono ima samo biološki
određen spol, ali nema nikakvog roda, ono je 'bez-rodno'. Tek kasnije će ono
izabrati svoj rod (a može ga i ne izabrati, odnosno biti bez roda) jer odabir
roda i spolne orijentacije spada u područje osobne slobode svakoga ljudskog
bića. Muškarci i žene kao muški i ženski rod u dosadašnjem smislu prestaju
postojati. Sada svatko od njih (muško i žensko) mogu postojati u najmanje tri
gender-verzije: heteroseksualnoj, homoseksualnoj i biseksualnoj...
No tome ovdje nije kraj; već sada gendera ima mnogo više: trans,
querr, animal, pedo, tris, incesty..., a mogu se po želji i umnožavati. Oni
trebaju biti društveno priznati i svi ravnopravni u svemu. Zato ih treba
legalizirati. Zasada ih obično legaliziraju 5-6. Budući da ne postoji nikakva
objektivna norma koje bi se zakonodavna tijela trebala držati nego to ovisi
isključivo od njihove odluke, pitanje je samo vremena kada će se bilo koji
gender legalizirati.
Gender mainstreaming
Spomenuta Gender-perspektiva prema
Pekinškoj deklaraciji treba postati mainstream
društvenog života i tako dobivamo još jednu, možda i
najčešće upotrebljavanu riječ gender mainstreaming.
Mainstream je glavna struja (mišljenja), uvriježeno
mišljenje u društvu. Ovim se izrazom kao naslovom
najpotpunije pokriva sve što se na tom području misli
i događa. Pekinška deklaracija to jednom sržnom
rečenicom objašnjava: "Vlade i druga utjecajna tijela
trebaju promicati aktivnu i jasnu politiku da
gender-perspektiva postane uvriježeno, vodeće
mišljenje (mainstreaming) u čitavoj politici i svim
njihovim programima".
Pekinška 'akcijska platforma' nije
prema međunarodnim zakonima mogla biti više nego
preporuka svim zemljama, no nju su već 1995. usvojili
Ujedinjeni narodi i prihvatili kao obveznu platformu
svoga djelovanja (to je i bio cilj!). Idućih 10 godina
nju je potpisala i konkretnim političkim mjerama
provela 191 zemlja. Program sada vode Ujedinjeni
narodi. Kofi Annan je 16. studenoga 2006., govoreći o
reformi UN-a, predstavio gender-equality
(jednakost svih gendera) kao središnji cilj
kojemu UN trebaju težiti stavljajući to u centar svih
aktivnosti država članica, te isto tako kod
programiranja budžeta za razvoj. To neuvijeno znači da
države koje ne bi prihvatile i provodile tu ideologiju
neće dobiti novaca od financijskih institucija koje su
ovisne o UN-u. Već 1996. godine UN je u tome slijedila
Europska Unija.
Temeljne misli gender-ideologije
dolaze iz marksističke utopije o besklasnom društvu.
Engels je pisao da je podjarmljivanje žene u braku
početak i prauzor svih podjarmljivanja i
iskorištavanja u ljudskom društvu. Drugim riječima:
prva se klasna podjela, i prema tome prva nepravda
uopće, bazira na spolu. Da bi se žena oslobodila
podčinjenosti i bila jednaka, nije dovoljno muškarce
lišiti njihovih privilegija, nego se čovjek kao takav
mora osloboditi klase spola, tj. ljudsko se društvo
treba osloboditi podijeljenosti na muškarce i žene.
Sve se razlike, koliko je god moguće, trebaju
ukloniti.
Gender-ideologija preuzela je marksističku formulu da biti
različit znači biti nejednak, a nejednakost je nepravda. (Zanimljivo je uočiti
kako su pojedine ideologije u prošlosti pokušavale stvoriti novi svijet i novoga
čovjeka gradeći svoju viziju na sukobima u ljudskom društvu: marksizam je kao
polugu imao klasnu borbu, nacizam sukob rasa, a sada genderizam uvodi sukob
roda/ova.)
Utjecajna gender-feministica S. M.
Okin tvrdi da pravedno društvo ne može prihvatiti
nikakve muške ni ženske uloge; za nju "spolne razlike
ne trebaju imati većeg značenja od različite boje
očiju". Taj se cilj ne može drukčije postignuti nego
da se spolne razlike između muškaraca i žena što više
zamute, da bi se na kraju čovjekova dvospolnost
potpuno obezvrijedila i isključila. Tome, međutim,
stoje na putu sva biološka istraživanja koja
nedvosmisleno govore da su muškarac i žena po prirodi
različiti, ne samo po anatomiji nego u cijelom svom
biću.
Zato gender-perspektiva ne polazi od
spola kao temeljne datosti, nego na centralno mjesto
stavlja pojam roda (gender). Rodu pak mijenja
značenje u smislu da je on samo društveno konstruirana
uloga koja je radikalno odvojena od bilo kakve
tjelesne ili biološke osobine. S takvim se rodom onda
može činiti i ono što je sa spolom nemoguće. Rod
postaje po želji promjenjiv. Ta je fluidnost -
promjenjivost roda (rodnog identiteta, gendera) - reći
će K. Bornstein - "sposobnost da čovjek može
slobodno i svjesno za sebe izabirati određeni 'gender'
ili neograničen broj 'gendera' za neko određeno
vrijeme, mijenjajući ga koliko hoće. Fluidnost
'gendera' ne pozna ni granice ni pravila" (K.
Bornstein, Gender-Outlaw: On Men, Women and the Rest
of Us, NY 1994, p. 52).
Pojam jednakosti u ovoj se ideologiji
drukčije shvaća. To ne znači više da muškarci i žene
imaju jednake šanse i jednaka prava, nego da su na
svim područjima (radnim, profesionalnim,
društvenim...) jednako zastupljeni, po formuli 50:50.
Zato se žene trebaju što prije nakon poroda vratiti na
posao s punim radnim vremenom, dok za djecu treba sve
više brigu preuzimati država. (Zato treba graditi što
više jaslica i vrtića.)
Glavna zapreka ostvarenju ove
zamišljene statističke jednakosti svakako je
materinstvo, jer zatrudnjeti i dojiti može samo žena.
Da bi se ipak žena mogla što više izjednačiti s
muškarcem, gender-ideolozi vide rješenje u poticanju
na abortus. Tako će se žena u svakom trenutku moći
osloboditi tereta materinstva.
Osobine kojima su muškarci, odnosno
žene, više ili posebno obdareni, treba smatrati
spolnim stereotipima kojih se treba sramiti. Europska
Unija je 2007. u svojim zakonima već predvidjela mjere
za borbu protiv spolnih stereotipa. Primjera sličnih
ovome kojima se gender-ideologija ukorjenjuje i
konkretizira ima u europskom zakonodavstvu već jako
mnogo.
Homofobija
Stvorena je i nova riječ kojom se
obilježavaju oni koji se ne slažu s
gender-ideologijom. To je homofobija.
EU-parlament je 2006. usvojio "Rezoluciju o homofobiji
u Europi". U toj je rezoluciji homofobija stavljena na
istu razinu sa rasizmom, ksenofobijom i
antisemitizmom. U t. 1. spomenute odluke traži se da
se povede kampanja protiv homofobije na svim poljima:
u školama, medijima, u zakonodavstvu... Homofobi bi
bili oni koji diskriminiraju homo-, bi-, trans- i ine
seksualce (rezolucija se ne brine o eventualnoj
diskriminaciji ovih drugih). Zato sve države moraju
donijeti antidiskriminacijske zakone koji će sve
gendere štititi od diskriminacije, odnosno na koje će
se oni moći pozivati kada se osjete diskriminirani.
Svako protivljenje aktivnoj homoseksualizaciji društva
time je kriminalizirano.
Na većini sveučilišta u zapadnim
zemljama poučava se o gender-teoriji i
gender-pokretu. Gender-agenti su prisutni u svim
vladinim ustanovama. Velik dio sredstava EU-a i
članica odlazi na projekte vezane uz stvaranje
gender-društva.
No prava se bitka vodi - upozoravaju
dobri poznavatelji ove kulturne revolucije - oko
budućeg naraštaja. U tom vidu spolni odgoj ima ključnu
ulogu. Osnovnoškolsku djecu već se potiče na rana
spolna iskustva, školski ih programi pretvaraju u
prave stručnjake za kontracepciju. Štoviše, u
Njemačkoj se npr. pod okriljem Ministarstva obitelji u
milijunskim nakladama raspačava savjetnik roditeljima
za odgoj male djece. Tu će oni naći i upute za
"seksualni odgoj djeteta od 1. do 3. godine života".
Antidiskriminacijski zakoni
Pogledate li antidiskriminacijske
zakone u raznim zemljama koje su ih donijele
(uključivši Hrvatsku), nećete se možda ni o što
spotaknuti. Ta tko ne bi bio protiv diskriminacije
ljudi?! No to je diskriminacija kako je vi shvaćate, u
zakonu vam nigdje ne piše kako se ona tamo shvaća. To
je zato što njima i nije cilj rješavati problematiku
diskriminacije koja je najčešće već regulirana drugim
zakonima, nego stvoriti uvjete da se mogu na temelju
ovoga donositi drugi zakoni kojima će se stvarati
gender-društvo.
Stavite li primjere navedene na
početku ovog članka u kontekst rečenoga, bit će vam
jasno o čemu se radi. Spominjanje mame i tate je
diskriminirajući postupak prema usvojenoj djeci iz
homobrakova koja, dakako, nemaju mame i tate, pa bi se
mogla osjećati diskriminiranima. Zato su te riječi u
školi zabranjene. Diskriminacija je poluga koja se
može povući pri svakom neslaganju s
gender-ideologijom. Da bi djeca lakše shvatila kako ne
moraju biti ono što jesu, tj. muško ili žensko, pomaže
im se preodijevanjem u odijela/haljine suprotnog spola
(gender-switch-day) itd.
Na stranici web www.europe4christ.net
u lipnju 2008. možete pročitati: "U Europi se
promijenilo ispunjavanje formulara. Otkrivamo kako se
od nas više ne traži staviti kvačicu uz muški ili
ženski spol, već odabrati koji smo 'gender'..."
U ovom (pre)kratkom članku za tako
ogromnu i važnu problematiku nisam htio ništa
komentirati nego samo iznijeti pred vaše oči neke
elementarne činjenice koje nisu nikakva tajna, ali
koje su širokoj javnosti najčešće potpuno nepoznate.
Slikovito je jedna novinarka primijetila da je gender
mainstreaming kao podmornica: nitko ne zna točno što
ona hoće, ni kamo se kreće, ni kada će njezini ciljevi
postati svima jasni. Mnogočemu ovdje komentari i nisu
potrebni; svatko tko zna misliti, vidi... U Hrvatskoj
je ta podmornica sad sad izronila u školama; skoro će
- ako već nije? - i u vrtićima.
Jedan komentar ipak dugujem svakom
čitatelju i ne smijem ga i ne želim prešutjeti, a to
je, da je gender-ideologija potpuno nespojiva s
kršćanskom antropologijom, kršćanskim svjetonazorom,
jednom riječi, s kršćanskom vjerom, na isti način kao
što je s kršćanstvom nespojiv rasizam u svim svojim
izdanjima: rasnom, klasnom, antisemitskom
(antisemitizam je zapravo samo jedan vid rasizma!) i
bilo kojem drugom. Sa stajališta obezvređivanja
čovjeka u njegovu Bogom danom dostojanstvu i
vrijednosti, gender-ideologija nije ništa bolja od
rasizma.
Čini se da u Europi, barem u državama
gdje narod još ima pravo glasa (referendumi), ljudi
počinju uviđati "kamo vozi ta podmornica"...
Mons. Nikola Radić
Glas Koncila 16. siječnja 2013.
Tematski vezani članci (klikni) |