Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

GLOBALIZACIJA I U KUOLTURI? iLI "NEO/(NE) KULTURA"?

U "Vjesnikovom" prilogu "Panorama" od 02. ožujka 2002. članak pod naslovom "Invazija kradljivaca kulture?" berlinskog profesora Wienfrieda Flucka pun je nedorečenosti, netočnosti i pogrešnih zaključaka o amerikanizaciji europske kuture, a informativno čak i opasan, jer čitatelje navodi na krive zaključke kako je amerikanizacija europske kulture nešto "napredno", korisno i krasno. Nije točno!
Pri amerikanizaciji se radi o vrsti ekspanzije, dekristijanizacije i kulturnoj kolonizaciji Europe, kako to uostalom i tvrde brojni protivnici američkog "neo/(ne)kulturnog" globalizma. A takvom mišljenju argumente su dali i neki vrlo kulturni Amerikanci, što ćmo ovdje temeljito obrazložiti. Već je relativno točna tvrdnja: ".U prošlosti je kultura bila vezana uz privilegije i bogatstvo. Sve do 18. stoljeća knjige su bile relativno skupe, a kupovali su ih pripadnici viših klasa.Štoviše, za razumijevanje većine kulturnih dobara bila je potrebna temeljitija naobrazba, poput poznavanja latinskog i grčkog (.) 'Popularna kultura' naša je riječ za oblik kulture koji postupno ukida ta ograničenja (..) Poznavanje metra ili klasične poetike više nije bilo potrebno.. (istakao E.Č.) Razvijanje "kulture zabave", negdje na prijelazu u 20. stoljeće (.) dodatno su reducirali preduvjete za razumijevanje kulture. Izum radija i televizije još je više proširio publiku ove nove "masovne" kulture, a pomak filma i glazbe prema prioritetnom mjestu stvorio je "univerzalni" jezik, koji se nije ograničavao na neku posebnu zajednicu. Zbog niza razloga Amerika je bila na samom čelu kulturne revolucije .". Već ove tvrdnje traže čitavu knjigu objašnjenja i demantija. Autor reduciranje kulturnih sadržaja na surogate i odsustvo odgoja i znanja nazočno u elitnoj kulturi naziva "ukidanje ograničenja"!


Praktički za prof. Flucka kultura se demokratizira - ne onda kada je masa kroz odgoj primila dobar (kulturni) kriterij i vrhunski ukus, kakav je imala nekadašnja kršćanska elita, već - onda kada je kulturni odgoj nadomješten simplifikacijama, surogatima! Da je tome tako potvrđuje razvoj njegova daljnjeg izlaganja. Kao prvo, temeljna europska kultura, nakon carskoga Rima, koja je zahvatila sve slojeve stanovništva bila je u Europi vezana uz Crkvu, evanđelje, liturgiju i vjeru općenito, a sve to razvijalo se u višim slojevima u spoju s grčko-rimskom kulturom. "Kultura" dolazi od latinske riječi "Cultura", "cultus" (. naobraženost, obrazovanje, njega, poštovanje itd.), a kult se nalazio u Crkvi, kao središtu života. Sve narodne zabave i narodni napjevi u dugom nizu stoljeća bili su u nekom odnosu prema religijskom osjećaju i Crkvi, te smo tako popularnu kulturu imali i prije, ali ona nije bila totalno laicizirana, tj. odvojena od religioznog sadržaja i religioznog smisla kao što je to slučaj u tzv. "modernim " vremenima. Kultura je mogla postojati kao pojednostavljenje, ali nije bila tvornički surogat za impresioniranje neškolovanih masa. Kultura je bila jedinstvena projekcija zajedničke etike i jedinstvenog mišljenja Europe, i u umjetnosti je dobivala svoje projekcije kršćanskog življenog misaonog duha. Neki od svjetski poznatih muzikologa dali su svoja temeljita obrazloženja o razlozima mijenjanja masovnog ukusa u pravcu kulturne dekadence, koja se danas naziva "amerikanizacija", o čemu sam već više puta pisao u raznim publikacijama.

Neki muzikolozi o uzrocima dekadencije

Godine 1977. američki muzikolog profesor William Weber sa California State University, Long Beach, objavio je članak pod naslovom "Masovna kultura i preobrazba europskog glazbenog ukusa 1770-1870". Objašnjavajući pojam masovne kulture, Weber u svom članku dokazuje da je industrija bila prva koja je poremetila prvenstvo glazbenih vrijednosti utemeljeno na gregorijanskom koralu i crkvenoj polifoniji, te je omasovila svjetovne melodije za svačiji neškolovani ukus, a posredstvom građanstva koje se glazbeno školovalo privatnim putem. A kasnije se u ovakav razvoj upetljala i tendenciozna ljevičarska politika. Uzalud su pape u 19. i 20. stoljeću pisale glazbene enciklike: nitko ih nije ili malo tko ih je razumio, pa je i crkva postala poprište dominacije liturgijskog glazbenog smeća.

Austrijska znanstvenica Irmgard Bontink god. 1975. u članku "Novi oblici glazbenog ponašanja mlade generacije u industrijskom društvu" objavila je rezultate prema kojima se današnja mladež doslovno bavi oblicima subkulture i, štoviše, antikulture koja je u suprotnosti sa svim tendencijama iz proteklih stoljeća, koje su se razvijale u okviru zapadne kršćanske civilizacije. Za to su kao glavni krivac optuženi masovni mediji koji oblikuju nove glazbene sklonosti i šire loš ukus bez ikakvih objektivnih kriterija. Dakle, najviša dostignuća kršćanske kulture su potisnuta i zamijenjena surogatima, te ugrožena tehnološkim pristupom i spajanjem kršćanske glazbene tradicije s onime što u nju ne spada.

Kultura i "Frankfurtska škola"

U više publikacija razni autori osvrtali su se na glavne političke uzroke omasovljenja kulturnog rasula i neukusa u svijetu u XX. st. Našli su da je glavni krivac za produbljeno rasulo kršćanske civilizacije tzv. "Frankfurtska škola", koja je zahvatila u široki spektar sociološki profiliranih intelektualaca. Frankfurtska škola" polazi od ".kritičke teorije i novi je izraz misaone tradicije Kanta, Hegela i Marxa tj. kritičkog mišljenja kao takvog." ("Teorija društva u Frankfurtskoj školi" V. Katunarić, 1990. Zagreb, str. 21), a to je skretanje ulijevo, koje je bilo u sukobu s Crkvom još od svojih početaka, a kulminaciju svakako ima u Marxu i popularnom staljinističkom boljševiku Georgu Lukacsu. Knjiga "The Plot ." grupe autora (Washington D.C. 1994., EIR News Service, izdavač bračni par Gretchen & Dennis Small) detaljno objašnjava da je "Frankfurtska škola" zavladala ključnim velikim sociološkim katedrama u SAD i da se njihova filozofija dekonstrukcije kulture ili rastvaranja kršćanske civilizacije širi preko američkih intelektualaca i medija."

"Institut za Socijalna Istraživanja" utemeljen je 1922. na Frankfurtskom univerzitetu od grupe sociologa i intelektualaca povezanih s Kominternom. Najutjecajniji lider te škole bio je kominternin agent Georg Lukacs, mađarski aristokrat koji je služio kao jedan od kulturnih komesara u Mađarskom Sovjetu u Budimpešti 1919. (.) Lukacs je tvrdio da se boljševički pokret zato nije uspješno proširio Europom, jer područjem dominira kršćanska kultura (koju treba uništiti, prim. E. Č.) ." Nakon što su Frankfurtovci morali bježati u Ameriku ondje su zauzeli ključna mjesta na fakultetima i u politici. ".Jedna od najmoćnijih alatki razvijenih u "Frankfurtskoj školi" (.) bilo je usmjerenje filmske industrije i televizije (Hoolywood) - oboje oblikovano od vođa "Frankfurtske škole" od samog početka njihova djelovanja - kao nove sile koja određuje kulturu Zapada.." , a ta sila nametala je ugođaje koje njemački profesor sa "Slobodnog berlinskog univerziteta", u skladu s Frankfurtovcima, definira kao ".trijumf raspoloženja nad moralom. Amerikanizaciju zapravo nose njezina obećanja većeg imaginarnog samoostvarenja pojedinaca, koji se time oslobađaju utega društvenih normi i kulturne tradicije.", (istakao E.Č a sve u skladu sa učenjima njemačke ljevice u Americi ("Frankfurtska škola").

U svom djelu "Esej o oslobođenju, kraj utopije" frankfurtovac Marcuse kaže da je "socijalistička solidarnost autonomija, samoodređenje koje počinje kod kuće (...) Novi radikalizam je pobuna, kako protiv centralizirane birokratsko-komunističke, tako i protiv poludemokratske liberalne organizacije (...) Inicijativa se prebacuje na grupe, široko razasute, s visokim stupnjem autonomije, pokretljivosti, prilagodljivosti ..." ("Teorija društva u Frankfurtskoj školi" V. Katunarić, 1990. Zagreb, str. 399, istakao E.Č.) Tako se i kultura prebacuje na inicijativu grupe. Jasno je da Marcuse atomizirano društvo i društvene grupe vidi kao idealno sredstvo za ostvarivanje protukonzervativnih ciljeva, a društvo se može razbiti u grupe samo ako se u te grupe posiju nove ideje, različite od onih tradicionalnih ili konzervativnih. Društvene grupe dobivaju nove materijalističke ideale koji su u suprotnosti s kršćanstvom. I u tome je bit tzv. "Amerikanizacije " europske kulture, o kojoj su i prije njezina nastanka u svojim enciklikama zanimljive komentare dali rimski pape, a na našoj pameti je da sagleda domete takvog "napredka".

Piše Emil Čić

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch