Do sada u Njemačkoj ničeg sličnog nije bilo, ali s
pojavom velikog broja izbjeglica kriminalisti
evidentiraju sve veći broj čudnih i za Nijemce i
zapadni civilizacijski svijet nepriličnih slučajeva,
npr. onih kada žrtvu na ulici okruži nekoliko osoba i
počmu oko nje "plesati", vući je za odjeću i ruke,
nastojeći joj tako otuđiti torbicu, mobitel ili
novčanik. "U svim policiji poznatim slučajevima, u
najvećem broju se radi o muškarcima iz
sjeverno-afričkih zemalja", kaže se u izvješću BKA.
Ovih je dana postalo poznato kako je broj žrtava
kölnskog seksualnog iživljavanja nad ženama porastao
na 379, a utvrđeno je i kako su gotovo svi osumnjičeni
napadači emigranti, konkretno, mladi muškarci iz
Sjeverne Afrike i Bliskog istoka.
Apsurd modernog njemačkog društva -
policija se boji obavljati svoje dužnosti
Međutim,
nije toliko problem u samim činjenicama nemilih
novogodišnjih događaja, koliko u tome, da su danima
nakon objave prvih informacija o tim zločinima i
savezne i regionalne i gradske vlasti, uz potporu
ljevičarskih medija i različitih udruga za ljudska
prava, umanjivale, zataškavale pa čak i fabricirale
navedene činjenice koje su široj javnosti ionako od
samog početka bile poznate, barem kada je u pitanju
etnička ili rasna pripadnost samih počinitelja.
Naime, svi su vrlo dobro znali tko su bili napadači,
kao što su znali i to da policija nije profesionalno
obavljala svoj posao.
A nije ga obavljala zbog straha, ne od pomahnitalih prijestupnika, već od
"izopčenja" od strane ljevičarskih medija, razno-raznih udruga za ljudska prava
i političara koji iza njih stoje. Apsurd do kojeg se njemačko društvo dovelo
samo u godinu ogleda se u tome, da se po disciplini i revnosti poznati njemački
policajac boji obavljati svoje zakonom utvrđene dužnosti - da ne bi dobio otkaz.
Jer i policajci su samo ljudi koji i sami moraju živjeti i prehranjivati svoje
obitelji. I zato je tek nakon masovno izraženog nezadovoljstva građana Kölna ali
i čitave Njemačke započeto sa službenom istragom, a ubrzo nakon toga i
prijevremeno je umirovljen lokalni zapovjednik policije.
Katastrofalne izjave pojedinih
ministrica i ministara njemačke vlade nakon
inkriminiranih događaja, o tome kako se ne smije
apriori upirati prstom u izbjeglice kao počinitelje
sve dok to ne potvrdi istraga, o opasnosti jačanja
ksenofobnih i desničarskih grupacija i sl., a bez
ikakvog iskrenog osjećaja za same žrtve (redom
domicilno stanovništvo nježnijeg spola), šokirale su
njemačku javnost. Nemali broj ih je poželio da su
kćerke ili unuke tih političara i zaštitara ljudskih
prava (koji ta prava uglavnom štite selektivno i po
nalogu, kada moćnicima to odgovara), i same postale
žrtve emigrantskih divljaka s kölnskih ulica ove
novogodišnje noći. Jer tada sasvim sigurno ne bi
iznosili takve, po vlastiti narod uvredljive izjave,
kojima se de facto štite počinitelji ili barem
minorizira njihova krivnja verbalnim konstrukcijama
tipa - "oni još nisu dovoljno upoznati s njemačkom
kulturom i ophođenjem prema ženama i treba im
pružiti malo vremena", a omalovažavaju i obezvređuju
žrtve.
Licemjerni ljevičarski kritičari
slušaju samo svoje gazde
I na ovom portalu sam, poput mnogih
drugih kolega, više puta pisao o pogibeljnoj
njemačkoj imigracijskoj politici, ne samo po
Njemačku samu, već i po mir i stabilnost čitave
Europe.
Ali ni u Hrvatskoj (kao i u
Njemačkoj kada se radi o emigrantskoj problematici),
stvari nisu puno bolje. I naši dežurni
pseudo-ljevičari i pseudo-zaštitnici svega i svačega
osim pravde i istine, na kritičko pisanje i isto
takav govor kada je u pitanju protuzakoniti i
nenadzirani priljev izbjegličke populacije na
europsko kopno, reže, grizu, pljuju i blate svakoga
tko se drzne progovoriti istinu o toj, po EU
ključnoj temi, koja će u mnogome odrediti njezinu, a
time i našu budućnost.
The New York Times je gromko
izrekao ono što mi odavno govorimo
Ne želeći ponavljati svoje više puta
objavljene argumentirane kritike prema sada već
tehničkoj hrvatskoj vladi, njemačkim i EU čelnicima
glede njihovih postupaka i odluka vezanih uz
izbjeglički val koji udara o europsko kopno, radije
ću prenjeti stavove uglednog svjetskog medija The
New York Timesa, od 9. sječnja, želeći time začepiti
usta licemjernim kritičarima i bjelosvjetskim
dodvoricama kojima je hrvatsko društvo zatrovano u
enormnoj količini.
Jer kada jedan ugledni američki medij piše nešto
što njima ne odgovara, te licemjerne spodobe
uglavnom šute. Nije, naravno, teško pogoditi zašto.
A evo što
kaže ugledni komentator NYT Ross Douthat na temu
emigrantske politike njemačke vlade:
"Zahvaljujući
gluposti" savezne kancelarke, Njemačkoj u budućnosti
mogu prijetiti ozbiljne posljedice, u tom smislu i
terorizam i sukobi između domicilnog stanovništva i
migranata na ulicama.
U komentaru se otvoreno navodi kako
kancelarka Angela Merkel mora napustiti svoj položaj
da njezina država, ali i ostale europske zemlje ne
bi morale plaćati zbog njene nepromišljene
migracijske politike čije su posljedice proteklih
dana viđene na ulicama Kolna ali i mnogih drugih
njemačkih gradova po istom obrascu nasilja nad
ženama. Autor također tvrdi kako su vlasti na
početku htjele prikriti dimenziju incidenta zbog
mogućih neugodnosti za Angelu Merkel.
Ničeg novog u polemici po tom
pitanju nema - konzervativci s obje strane Atlantika
tijekom nekoliko desetljeća upozoravali su o mogućim
posljedicama velikodušne europske migracijske
politike. Oni su iznosili važne dokaze o
problematičnosti asimilacije (i sama kancelarka
Merkel je prije samo nekoliko godina u Bundestagu
otvoreno progovorila o propasti programa njemačke
asimilacijske politike prema islamskim imigrantima,
a da bi prošle godine naglo "promjenila ploču" ,
op.a.), ugroze od radikalizma, mogućeg povećanja
nasilja u europskim gradovima slično onom kakvo se
dogodilo Parizu i Kölnu. Pritom su iznosili i tada
još posve "apokaliptične prognoze" koje nisu
nailazile na širi odjek i potporu, a riječ je o
nastajanju "Eurabije" i masovne islamizacije regije
(a koja je upravo u tijeku kroz nezaustavljivi
migracijski val kojeg nitko niti ne pokušava
spriječiti praktičnim metodama, već ga se samo
simbolički i formalno smješta među glavne točke
dnevnog reda zasjedanja različitih neplodnih
političkih, znanstvenih, građanskih i dr. foruma).
Da nije bilo incidenta u Kolnu (kojeg je prvi, nakon
skandalozne lokalne medijske šutnje, obradio ruski
RT kao treća po gledanosti anglojezična TV postaja
na svijetu), izbjeglički problem bi skoro pao u
medijski zaborav diljem EU.
Europa je danas "nepoznati
teritorij", a problem nije u tome dolaze li
emigranti u stotinama ili desetcima tisuća. Problem
je što je veliki dio njih muškog spola i kojima je
"dvadeset i nešto godina", navodi se u članku NYT.
Vuče se i paralela prema Švedskoj, navodeći, kako je
ta zemlja, kao i Njemačka, također otvorila granice
za izbjeglice: 71 posto onih koji su 2015. godine
ušli u zemlju su - muškarci.
Ukoliko emigranti dolaze postupno i
zakonito, razumnom dinamikom, ozbiljne promjene
dolaze polako i vrijeme za njihovu asimilaciju je
dugo. Muslimansko stanovništvo za sva ranija
desetljeća dolazaka Turaka i afrikanaca, u Europi se
povećalo za svega 1 posto, a ti se ljudi danas s
pravom nazivaju europljanima. "Ali kada vi primate
milijun (ili milijune) ljudi, od kojih su većina
mladi muškarci, u kratkom vremenskom razdoblju,
polučit će te sasvim drugi rezultat", kaže
komentator NYT. Od cca 82 milijuna Nijemaca
stanovništvo uzrasta od dvadesetak godina čini manje
od 10 milijuna ljudi (prema podatcima iz 2013. g.),
a ta brojka u sebe uključuje i ranije stigle
migrante. Zbog toga njemačko društvo u budućnosti
očekuje ozbiljan preobražaj.
I tu su nazočna dva momenta: s jedne
strane, ako se pristiglim muškarcima dozvoli da u Njemačku dovedu i svoje
obitelji, oni tada sigurno neće po ulicama napadati lokalne žene ili pristupati
radikalnim organizacijama. Ali s druge strane, ako im se to dopusti, broj
migranata u zemlji će biti udvostručen, čak i utrostručen i dovesti do toga da
polovica mladog naraštaja zemlje uskoro budu potomci izbjeglica s Bliskog istoka
i Sjeverne Afrike.
"Ako vi smatrate da starija, građanska, ranije većinski jednonacionalna
zajednica može mirno promatrati migraciju tolike veličine i s toliko ozbiljne
kulturološke razlike, tada vas čeka svijetla budućnost od strane predstavnika
današnje njemačke vlasti. Uz to, vi ste još i glupan", ironično kaže Ross
Douthat i prognozira razdjel njemačkog stanovništva na dva dijela, porast
terorizma, političko nasilje tipa onog iz 30-ih godina prošlog stoljeća, sukobe
lokalnog stanovništva i islamista na ulicama.
Da bi se to spriječilo treba "na određeno vrijeme zatvoriti njemačke granice",
"organizirati proces deportacije radnosposobnog mladog stanovništva (emigranata,
op.a.)", "odbaciti bilo kakve iluzije da se Njemačka može osloboditi od svojih
prošlih grijeha s pomoću nerazumnog humanizma u budućnosti", piše kolumnist NYT
i zaključuje kako zbog "svoje gluposti" "Merkel mora otići" poradi spasa
Njemačke i čitave Europe.
Njemačkim prosvjednicima treba
pružiti potporu
A da je
NYT u pravu, potvrđuje i vijest iz Kolna prema kojoj
je prošlog vikenda izvršeno nekoliko napada na
migrante od strane huligana, u kojem je bilo i
ranjenih i hospitaliziranih osoba. Slično je bilo i
u mnogim drugim članicama EU. Nazivali mi to
huliganstvom, ksenofobijom ili bilo kako, jasno je
jedino to kako se radi o reakciji domaćeg
stanovništva (bez obzira što se sada većinom radi o
navijačkim skupinama ili radikalno desno
orjentiranim pojedincima) koja će poprimati sve
masovniji karakter i u kojoj će sudjelovati sve više
ljudi iz različitih slojeva njemačkog društva i
njihovog stupnja obrazovanja. Jer Nijemci se sve
više osjećaju izdanim od svoje vlade te prepuštenim
samim sebi.
Njemačka vlada danas demonstrira ili nemoć i nesnalaženje (kao blaža
varijanta), ili podaništvo i kukavičluk (točnije rečeno - izdaju, kao realnija
varijanta) u korist prekooceanskih kreatora svjetskog kaosa u kojem će oni lakše
"loviti u mutnom". A kada Nijemce već njihova država ne želi štititi, jača i
njihov instinkt za samoobranu vlastitih vrijednosti i tradicija, svog njemačkog
identiteta. I u tome ih u potpunosti treba razumijeti, štoviše, i poduprijeti
(osuđujući, naravno, primjenu golog nasilja protiv nedužnih ljudi ma o kojima se
radilo). Jer sutra će se, poznavajući sluganski mentalitet hrvatskih vlasti, i
na našim ulicama početi događati slične stvari.
Slovački premijer traži izvanredni
samit EU
Slovački
premijer Robert Fico je, povodom najnovijih ekscesa
u Njemačkoj povezanih s emigrantima, zatražio
održavanje izvanrednog samita EU i potrebu promjene
nedavno usvojenog sustava učvršćenja vanjskih
granica EU. "Mi ne možemo čekati jesen." da taj
sustav zaživi, rekao je novinarima slovački
premijer. Njegov zahtijev već je podržao i češki
premijer Boruslav Sobotka.
Prema informacijama njemačkog Ministarstva unutarnjih poslova, u 2016. godini
u EU će željeti ući dodatnih oko milijun izbjeglica (info: der Spiegel), pričemu
Turska na svoj teritorij može primiti maksimalno 200 tisuća migranata. Te je
brojke iznio njemački državni tajnik MUP tijekom razgovora s kolegama iz Danske
i Švedske i povjerenikom EU za unutarnje poslove i pitanja migracija Dimitrosom
Avramopulosom. Pritom je kritizirao mjere koje poduzima EU, kazavši, kako one ne
daju nikakvog rezultata te da se broj emigranata ne smanjuje i da u Grčku iz
Turske savkodnevno prosječno ulazi oko 4 tisuće izbjeglica.
Pouka za hrvatske vlasti
A što će biti dalje nitko ne zna:
Bruxelless šuti, kancelarka Merkel u svojim
nastupima i dalje hini kako sve stvari drži pod
nadzorom i Nijemcima sve više kida živce.
Međutim, pritisnuta oštrim zahtijevima svojih
koalicijskih partnera da nešto žurno učini, i sve
otvorenijim uličnim buntom samih građana, itekako
postaje realna i ona opcija da kancelarka privremeno
zatvori njemačke granice za emigrante, kako su to
nedavno učinile Danska i Švedska.
Danas više nigdje u EU nećete čuti
kritike prema donedavno sotoniziranom mađarskom
premijeru Viktoru Orbanu zbog izgradnje žičanog zida
na granici sa Srbijom i Hrvatskom, osim možda u
pokojem izrazito ljevičarskom mediju kakvih je
previše i u Hrvatskoj. Njegov primjer u tišini je
sljedila i Slovenija (sjetimo se reakcija domaćih
ljevičara na sasvim legitiman i razumljiv potez
naših sjevernih susjeda), a sada, kao što ranije
rekoh, Danska i Švedska. I ne treba imati iluzije
kako je takvim zaštitnim mjerama u EU došao kraj.
Milanovićev lažni humanizam, a
ustvarnosti licemjerje i dodvorništvo bjelosvjetskim
moćnicima (tehnički premijer je često izjavljivao
kako po pitanju emigranata slijedi politiku Angele
Merkel!), bez imalo osjećaja za sigurnost i
stabilnost hrvatske države i naroda u koje se u
predizbornoj kampanji tako degutantno zaklinjao,
uvijek je završavao obrušavanjem na sve one
dobronamjerne prijedloge za izgradnjom žičane ograde
i na hrvatsko-srpskoj granici radi spriječavanja
ilegalnog prijelaza granice, a njihove inicijatore
proglašavao nehumanim spodobama, fašistima i td.
Zbog
Milanovića smo danas tu gdje jesmo, a vremena još
imamo samo do trenutka njemačkog zatvaranja granica.
Nakon što hrvatski narod iznova nije položio test
političke zrelosti (vidljivo iz rezultata prošlih
izbora prema kojima je umalo iznova pobjedila opcija
razaranja hrvatskog nacionalnog tkiva i državnog
suvereniteta), vrijeme je da zbije svoje redove i
artikulirano počme zahtijevati uvođenje nužnih
zaštitnih mjera na svojim državnim granicama.
U obzir se moraju uzeti i crne prognoze američke analitičke kuće Stratfor koje
se tiču EU i izbjegličke krize u 2016. godini, u kojima stoji kako će se priljev
izbjeglica u EU nastaviti nesmanjenom razinom, što će rezultirati zatvaranjam
državnih granica između članica EU, pričemu će zapadni Balkan biti zasićen
izbjeglicama koje neće moći krenuti dalje.
Svi napori nove hrvatske vlade koji
će ići u smjeru zaštite mira i stabilnosti te
stoljetnog načina života hrvatskog čovjeka na
njegovim prostorima od nadolazećeg vala kulturološko
i vjerski potpuno različitih i sigurnosno
neprovjerenih ljudi, neće biti skupi i morat će ih
se poduprijeti. Ukoliko se to ne bude žurno
provodilo, striktnu zaštitu državnih granica trebat
će tražiti mirnim i masovnim prosvjedima na ulicama
i trgovima naših gradova, a kako to danas zakašnjelo
traže i Nijemci. Hrvatska jednostavno nije uzrok
migracijskog vala, a da bi morala snositi teret
njegovih posljedica, makar i u umanjenom obliku.
Stvarni pokretači tragičnih ljudskih sudbina
tisućama su kilometara daleko od problema kojeg su
stvorili.
A miran i spokojan život hrvatske djece i budućih generacija -
nema cijene.
Autor: Zoran Meter, dnevno.hr |