Pederi naprijed, književnici stoj!
Dogodilo se tako da se istoga dana na
središnjem Trgu u Zagrebu održavala skupština Društva,
kojemu su pripadali i pripadaju klasici hrvatske
književnosti, ali i organizirana provokacija spolno
nenaravne manjine. Književnici su radili na prvome
katu a ispod njih, ometajući skupštinu, treštali su
zvučnici pozivajući pučanstvo na od vlasti izdašno
poduprtu kadrovima, osiguranjem i novcima, paradu
stanovitoga "ponosa", kojega se, budimo iskreni,
većina srami.
Zašto ovo pišem? Zato što se na okupljanje u parteru
Trga bana Josipa Jelačića potrošilo enormno puno
medijskoga prostora, dok na skupštinu DHK na prvome
katu kbr. 7 nitko od medija (pa ni javna HTV), nije ni
došao. Kako spadam među Hrvate normalne spolne
orijentacije i među one kojima je stalo do hrvatskoga
jezika i književnosti, autora i njihovih prava i kako
držim u duhu Preambule i Ustava u cjelini, da je
Hrvatska "država hrvatskoga naroda" i tako dalje, a ne
neustavna pederska država - to jest "ova zemlja",
mislim da je potrebno ukazati na neke detalje s
medijski prešućene skupštine.
Više se izdvaja za pedere negoli za
književnike
Bilo bi normalno i u duhu tolerancije
da su oba događaja u javnim medijima barem jednako
tretirana. Ali, nisu, jer živimo "u ovoj zemlji".
Primjerice, kad je 1900. utemeljeno Društvo, pederluk
se smatrao bolešću. I tako je bilo sve dok komunisti
nisu postali kapitalisti i Hrvatsku proglasili "ovom
zemljom". U njoj je nenaravna spolna djelatnost daleko
važnija od hrvatske književnosti i jezika, književnika
i knjige. To se zove napredak (proizvodnih) snaga i
odnosa. Kako sam u pogledu rečenih snaga i odnosa
nepopravljivo zaostao u naravnim odnosima i snagama,
moram, po savjesti, reagirati.
Na to me tjera i elementarna
recesijska proračunska matematika: Jednodnevni
pederski "dernek" (S. Mesić) u Splitu koštao je "ovu
zemlju" najmanje 1.000.000 kuna. Ista ta "zemlja" za
redovnu godišnju djelatnost DHK odobrila je 680.000
kuna. Ne da mi se, poštovani čitatelji, računati, ali
vrlo je lako izračunati koliko "ovu zemlju" dnevno
košta jedan peder, a koliko književnik. Naravno da bi
nam "u ovoj zemlji" dobro došao i registar spolno
nenaravnih osoba, kojega bi trebalo javno objaviti
isti dan kad i Fredov registar hrvatskih branitelja.
Registar članova DHK je oduvijek javan.
Zato za ovu prigodu, elementarnoga
informiranja radi, izdvajam osnovne naglaske
Izvještaja o radu DHK u protekloj godini predsjednika
Društva Božidara Petrača. Izvješće bi bilo i duže, ali
kako je skupština odmicala tako je bubnjanje zvučnika
ispod prozora DHK bilo sve jače, pa nisam mogao
razgovijetno čuti izlaganja dva uvažena akademika. A
ono što sam uspio čuti zavrjeđuje čistu peticu, što je
potvrdio i gromoglasan pljesak nazočnih članova
Društva.
Obezvrijeđena književnost
Petrač je poručio članstvu "da nam
mora iznad svega i na prvom mjestu biti opće dobro
ovoga Društva, ali i opće dobro cijele naše zemlje i
naroda kojemu pripadamo. Kada smo obilježavali Dan
hrvatske knjige, 22. travnja, rekao sam da nam valja
jačati svijest o značenju književnosti za sve dijelove
našega društva, posebice s razloga što suvremena
svijest književnost kao vrijednost više ne prepoznaje,
što je književnost danas gotovo posve obezvrijeđena i
estradizirana, što joj se uskraćuje pristup medijima i
što joj se bitno uskraćuje prostor kako u
informativnom, tako i u formativnom smislu".
Podsjetio je na prvotne svrhe Društva
izražene u Pravilima iz 1900.: "da se književnici
udruže i podupru te da bez obzira na političke
smjerove unapređuju hrvatsku književnost", "da
zaštićuje interese i diže ugled književničkog staleža"
i "da potpomaže prave članove i njihovu siročad".
"Temeljna pitanja više nisu i ne bi smjela biti
političke naravi, ta imamo svoju državu i njezine
institucije. Trebali bismo se osloboditi donedavne
napasti zvane politika - ne samo mi, DHK, nego svaka
naša institucija koja ima svoje kulturno poslanje -
odnosno morali bismo se kloniti opsjednutosti
politikom, što nipošto ne znači da šutke prelazimo
preko određenih političkih pitanja, osobito u području
kulturne politike, ne tražeći od politike odgovore. Mi
te i takve odgovore moramo tražiti" - kazao je
predsjednik DHK.
Revolucionarni dosezi Plana 21
Petrač se osvrnuo i na odnos vlade
prema Društvu: "Svjesni tijesnih i recesijskih
vremena, skromnih financijskih mogućnosti, vrlo niskih
naklada knjiga, gotovo neznatne prodaje, rasuća
knjižne distribucije i propadanja knjižara, želimo
imati udjela u svim oblicima solidarnosti sa svim
slojevima našega naroda, u prvom redu s onima koji su
bez posla, ali i onima koji žive svoju treću dob s
minimalnim mirovinama. No unatoč takvim našim željama
ne možemo mimoići posve jasne nepravde kojima smo u
posljednjih šest mjeseci izvrgnuti.
Pokazatelji su neumoljivi i evo nekih
nelogičnih i krutih činjenica: DHK je u pogledu
časopisa dobilo 100.000 kn manje od Hrvatskoga društva
pisaca, štoviše, smanjena su nam sredstva za naš
mjesečni časopis "Republika" i "Most"; što se
međunarodne suradnje tiče, HDP je dobilo 233.328,24
kn, DHK, nakon pritužbe zbog uklanjanja našega
programa suradnje s bugarskim piscima, dobilo je jedva
četrdesetak tisuća kuna. Sredstva za 2012, za redovitu
djelatnost umanjena su nam za 15 posto (plaće,
materijalni troškovi, odnosno namjesto 800.000 dobili
smo 680.000 kn)".
Tu sam se počeo znojiti, em zbog
vrućine, em zbog izrečenih činjenica, em zbog sve
glasnijeg bubnjanja ispod prozora, em zbog toga što
sam se sjetio da je aktualna ministrica kulture stigla
iz HNS-a u kojoj se kulturna sastavnica iscrpljuje na:
1. antologijskoj frizuri i suptilnome kulturalnom
klijentelizmu ministrice A. Zlatar-Violić, 2.
rodoljubnoj lirici sa zgužvanim modnim detaljima
ministrice V. Pusić i 3. senzibilnoj socijalnoj
poeziji najprvijega doglavnika svih potpredsjednika i
ministara "ove vlade u ovoj zemlji" - R. Čačića.
Ministrice kulture, govorite li
hrvatski?
Izvješće, međutim, ide dalje: "Naša
izjava o položaju pisaca, zaštiti autorskih prava i
položaju knjige te zamolba za prijam našega
izaslanstva u Ministarstvu kulture ostala je na
kurtoaznim riječima s više od dva i pol mjeseca
zakašnjenja. Do prijama dakako nije došlo. Dan
hrvatske knjige koji smo pod pokroviteljstvom
Hrvatskoga sabora obilježili 22. travnja u našim
prostorijama, svečanom sjednicom Upravnog odbora,
predstavom 'Govorite li hrvatski' dramskog umjetnika
Joška Ševe i Festivalom naših književnika koji je toga
dana trajao od 16 do 24 sata Ministarstvo kulture nije
poduprlo ni pozdravom ni nazočnošću. Naše nove
programe, o kojima sam u svojim Programskim
smjernicama govorio prošle godine, ili nije htjelo,
ili nije znalo prepoznati i poduprijeti. Pametnomu
dosta. Većinu stipendija dobili su članovi HDP, a samo
me vrijeme priječi da o tom ne govorim šire i
preciznije. To su činjenice, to su provjerljivi
podatci. Bilo bi toga još, i bit će, no neka za ovu
Skupštinu bude dovoljno" - kazao je predsjednik
Društva hrvatskih književnika.
Koga zanimaju postignuća DHK, a bilo
ih je u protekloj godini i na onim područjima koja
uopće nisu financirana, cjeloviti izvještaj
predsjednika DHK može pročitati na internetskim
stranicama dhk.hr.
Europska krivnja Zagrebačkih
književnih razgovora
Među naglaske, subjektivno odabrane,
ipak treba zabilježiti i ovaj: "Ne zaboravljamo i
činjenicu našega ulaska u Europsku uniju, ulaska kojim
s ponosom želimo svjedočiti našu tisućljetnu nazočnost
i kulturnu baštinu, ali i ponuditi suvremena
umjetnička djela i djela kulture koja na vrsne
autorske načine izriču njegovu ukorijenjenost u
tradiciju, ali i modernost i senzibilitet za novo.
Želimo svojim inicijativama Hrvatsku odvoditi u svijet
i svijet dovoditi u Hrvatsku. To nas više začuđuje i
smeta smanjenje sredstava za Zagrebačke književne
razgovore, manifestaciju međunarodnoga karaktera.
Prošle smo godine o 20. obljetnice vukovarskih
stradanja, Zagrebačke književne razgovore posvetili
temi 'Rat u književnosti - književnost u ratu'. Je li
to možda naša krivnja, je li to razlog smanjenju
sredstava za ovogodišnje Razgovore?" - zapitao se
predsjednik DHK Božidar Petrač čije je Izvješće o radu
pozdravljeno snažnim pljeskom nazočnih članova
Društva.
Po završetku
skupštine požurih se s kolegom Josipom Paladom, gotovo
trčećim korakom od Trga kroz skupine pripadnika
specijalne policije prema željezničkom kolodvoru,
neprestano se osvrćući u bojazni da nas straga ne
stigne kakav nenaravni ili policijsko-anđelinovićevski
pendrek (srpski: vaspitna palica). Odahnusmo tek u
vlaku, zadovoljni što smo umakli "ponosu" i što je DHK
jednodušno usvojilo Zaključke o hrvatskom standardnom
jeziku.
Nenad Piskač, HKV
|
