Jedna godina Corone: danas, 25. veljače "slavimo" tragičnu obljetnicu koja je potresla našu republiku, što bi prije bilo nezamislivo. Datum obilježava dan kada je u Austriji dokumentiran prvi slučaj korone. Danas također znamo: 25. veljače označava početak nove ere u kojoj je naša demokracija na kraju.
Sloboda smještena ispod staklenog pokrova
Svakako: Najkasnije od prosinca 2019. u Austriji je također bilo poznato da u Kini pustošo navodno posebno opasni "virus ubojica". Već u siječnju u raznim austrijskim novinama pročitalo se da je Narodna Republika u samo deset dana izgradila bolnicu s 1'000 kreveta za liječenje masa bolesnih ljudi. U to je vrijeme izgledalo da takvi horor izvještaji prolaze nezapaženo od tirkizno zelene vlade. S obzirom na ove prijeteće horor scenarije, mnogi bi očekivali trenutno ograničenje svih prijevoznih i putničkih aktivnosti. Ali austrijska vlada od početka je odbacila ta očekivanja. Ministar zdravstva Rudolf Anschober 24. veljače izjavio je: „Ne možete podići stakleno zvono iznad Austrije.“ Već smo dugo pod tim staklenim zvonom, ne možemo se više slobodno kretati ni unutar svoje zemlje, a kamoli putovati u inozemstvo.
Mrtvi iz Bergama
U ožujku su slike mrtvih u Bergamu obišle svijet. Videozapisi naslaganih vreća s tijelima u bolnici i njihovog senzacionalnog uklanjanja u vojnim vozilima trebali su nam pojasniti da je situacija ozbiljna. Svi ćemo umrijeti. Danas znamo: Stotine tisuća smrtnih slučajeva kojima je kasnije prijetio kancelar Sebastian Kurz, situacija u Bergamu nikada se nije ostvarila. Ni u bogatim zemljama s dobrom medicinskom njegom, ni u zemljama u razvoju. Ni u državama sa strogim zaključavanjem ni u onima s manje ograničenja. Ne znamo što se doista dogodilo u Bergamu, ali sa sigurnošću možemo reći: unatoč navodnoj globalnoj epidemiji, strašne slike iz Italije ostale su izolirani incident. Svatko tko vjeruje da su to posljedice mjera poput zahtjeva za zaštitnom maskom, koju je sama vlada od početka definirala kao čisto "psihološku" mjeru, taj ionako ima problema s logikom.
Transparentni građani u totalitarnoj državi
Danas smo se našli u situaciji u kojoj već prigodom napuštanja stana moramo policiji objasnimo razlog zbog kojeg smo napustili kuću. Kao da je to normalno, država je preuzela pravo kontrolirati s kime se družimo, kada i iz kojeg razloga - i sve češće voditi evidenciju o tome (ključna riječ: "traženje kontakata").
Država je zbunjenija više nego ikad. Kako postajemo sve transparentniji, vijeća koja nikada nisu izabrana, poput vladinog povjerenstva za bioetiku, utvrđuju ispravno i netačno, život i smrt. Uz to, podložni smo stajalištima međunarodnih organizacija poput WHO-a, Svjetskog ekonomskog foruma, UN-a i, na kraju, ali ne manje važno, državnih „znanstvenika“ poslušnika poput Christiana Drostena. Sve bi to trebalo biti opravdano navodnom zaštitom za opće dobro od virusa, čiju navodnu ubitačnost nitko u Austriji tijekom cijele ove godine nije mogao primijetiti kod svojih poznanika, rodbine i profesionalnog okruženja. Barem ne izvan kruga ljudi koji su već ozbiljno bolesni i koji su blizu smrti, a koji su statistički dokazani većinom iznad prosječnog očekivanog životnog vijeka. Ljudi koji su u zdravstvenoj situaciji u kojoj bi ih vjerojatno ionako odnijela bilo kakvu dodatna bolest. Neuvjerljivi PCR testovi generiraju navodni broj infekcija, što dovodi do daljnjih "smrtnih slučajeva od korone" i namijenjeni su održavanju straha
Osiromašenje masa
Već je mnogima sve oduzeto. S više od pola milijuna nezaposlenih, o državi ovisi više ljudi nego ikad prije. A kraj mjera koje uništavaju gospodarstvo sve je samo ne predvidljiv, pa će još više ljudi u budućnosti biti potpuno ovisno o državi. A kraj mjera koje uništavaju gospodarstvo sve je samo ne predvidljiv, pa će još više ljudi u budućnosti biti potpuno ovisno o državi. Već je jasno da više od 30 % ugostiteljskih objekata nikad više neće otvoriti jer su njihovi vlasnici već dostigli granicu postojanja. Za misli o kvaliteti demokracije u našoj zemlji i padu naše slobode ili za preispitivanje proporcionalnosti mjera s opasnošću, s obzirom na široke egzistencijalne brige, ostaje za mnoge malo mjesta. Oni koji se nađu ovisni o državi bit će oprezniji u kritikama njezina djelovanja.
Nema više nikakvih temeljnih prava
Sve što smoprije u našoj liberalnoj demokrciji smatrali samo po sebi razumljivim, našu slobodu, naš prospritet, našu suverenost - sve smo izgubili.
Naši se mobilni podaci prate mjesecima - zbog vladinog "upravljanja kontaktima" - nije bilo negodovanja. Naša djeca trpe psihološku štetu u neviđenoj mjeri, a u nekim slučajevima čak postanu samoubilačka. Kritičarima mjera prijeti otmica djeteta. U Njemačkoj su kritičari mjera već zatvoreni u kampovima, u Austriji također "prekidačima karantene" prijeti zatvor. Demonstracije protiv ove totalitarne stvarnosti jednostavno su zabranjene pod izgovorom epidemije. Više nema crvene crte, nema prestrogog vladinog postupka koji kvazi-legitimira "Corona". Ovo je "Nova normala": Više nema temeljnih prava, nema pravne sigurnosti u toj državi u kojoj vlada krši ustav nevjerojatnom normalnošću dok savezni predsjednik o tome šuti.
Sloboda informacija na kraju
Politički filozof i ustavni pravnik Carl Schmitt napisao je: "Suveren je onaj, koji odluči izvanredno stanje." Austrijski narod od corona-politike ne odlučuje više ništa, mi nemamo izbora o tome što će nam biti. Postali smo republika u kojoj međunarodne organizacije i nacionalni stručnjaci određuju našu sudbinu. "Corona" nam je uzela naš narodni suverenitet, a s njim i našu demokraciju. Da bismo je natrag izborili, treba nam prilika da se umrežimo i informiramo.
Glavni mediji već su dugo na uzici vlade koja ih je obasula novcem poreznih obveznika na nekada nezamislivoj razini kako bi izbjegla bilo kakvo kritično izvještavanje. Na internetu se kritika mjera otvoreno cenzurira na svim glavnim platformama uz pomoć takozvanih "provjeravatelja činjenica" koji prosuđuju što je "istina", a što "pogrešno". U međuvremenu, ÖVP čak otvoreno poziva na kraj slobode tiska. Sloboda informacija sve se više briše. S njom bi mogla umrijeti i naša posljednja šansa za miran povratak demokraciji.
Bernadette Conrads, wochenblick.at
Priredila Dunja Gaupp
|
