Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

NEKA ZVONE ZVONA POBJEDE ZA DOMOVINU

 

 

Wende auf dem Balkan

Hans-Ueli Sonderegger


über kroatische Befreiungsaktion im August 1995

Deutsch






Jedan od rijetkih švicarskih izvjestitelja koji je realno i istinito pisao o Hrvatskoj, je Hans-Ueli Sonderegger.

Njegov  članak povodom akcije Oluja donosimo u orginalu, t.j. na njemačkom, kako bi brojni strani posjetitelji naše stranice saznali istinu o nama i našoj obrani od srpske agresije. kraćeni prjevod na hrvski pročitajte ovdje:


Zaokret na Balkanu

Četiri duge godie, zastupnici najmoćnijih svjetskih vojnih saveza, kršeči ruke zaklinjali su se u nepredvidive opasnosti bilo kakve intervencije protiv srpske agresije; hrvatska je vojska u četiri dana potpuno samostalno napravila kraj zlom duhu u vlastitoj zemlji. Sramota zapadne mirovne politike nije mogla biti veća. No ona je najmanje zlo u beskonačnoj priči političkog kukavičluka, intelektualne sljepoće, moralne sramote i vojne malodušnosti koje su pratile hladnokrvne kalkulacije i arhaičnu brutalnost toga rata čiji su učinak potencirale. Nastavak sramote je ponašane lupnutih političara, diplomata i vojnih časnika koji sada osuđuju hrvatsku ofenzivu za povrat Krajine. Ipak, čini se da se u Washingtonu probilo saznanje kako je hrvatska ofenziva promijenila odnose snaga na Balkanu i otvorila nove perspektive za mirovna rješenja.


Nakon što je postalo jasno da je kolaps titoističke Jugoslavije neizbježan, večina je inozemnih nastojanja bila usmjerena protiv promjene odnosa snaga na Balkanu. Zato je svijet, ne samo nedjelotvorno promatrao kada je u ljeto 1991. srpski predvođena vojska i njeni zamjenici brutalnim nasiljem osvojila više od četvrtine hrvatskog teritorija, nego je pljeskao kada je u jesen uslijedilo primirje pod paskom UNO promatrača, kojim su faktično osigurana srpska osvajanja. A kao veliki uspjeh mirovnih napora slavio se embargo na oružje za cijelu ex-Jugoslaviju, koji je ne samo izjednačio agresora i žrtvu, nego je agresoru osigurao direktnu prednost, jer si je Srbija osigurala posjed največeg arsenala nekadašnje jugoslavenske vojske. Tako su prije svega Bosni onemogućena sredstva obrane, iako UNO karta izričito priznaje pravo na samoobranu. Obranbena nemoć stajala ju je više od polovice državnog teritorija, stotine tisuća mrtvih i protjeranih. Razlozi toga, pod neizrecivim plaštom zvaničnoga, neravnopravnog pristupa žrtvi i agresoru različiti su. Zapadnim demokracijama zajednička je odlučnost da se ne dadnu uvuči u jugoslavensku močvaru. Pariz, ali prije svega London, dodatno su ostavljali utisak simpatije za Beograd. Vanjskopolitički slab američki predsjednik i Srbima tradicionalno prijateljska Moskva, zaokružili su sliku sudbonosne predodžbe UNO-a u Hrvatskoj i Bosni.


Največi zajednički nazivnik udruženih u t.zv. kontaktnu skupinu za Balkan zainteresiranih močnika bio je plan ograničiti i dogorjeti konflikt, a pobjedu prepustiti jačemu, ali nisu računali s borbenom voljom Hrvatske. Pod utjecajem srpske propagande i često ideološke predrasude, Hrvatska, prva žrtva srpske agresije, ne računajući njenog sjevernog susjeda, nije nikada mogla računati na veliku simpatiju. U potpunoj neshvaćenosti njene tisućljetne povijesti, njena volja da postane nacija bila je sumnjiva, a stoljetni simboli njene državnosti pogrešno tumaćeni kao navodni izražaj ustaškog režima. Predsjednik Tuđman, Titov partizan i ustaški neprijatelj u 2. sv. ratu, zbog čvrste ruke i svijesti o nacionalnom identitetu osuđen je kao navodni diktator i nacionalistički huškač. Ne obazirući se na neugodne okolnosti u kojima se mlada Hrvatska našla, okupacije velikih dijelova zemlje, stotine tisuća izbjeglica, prekinute prometne linije i zbog srpskog terora umanjenog turizma, na zemlju su bila i još su uivjek primjenjena mjerila desetljećima uređenih zapadnih demokracija.


Ofenziva Zagreba za povrat Krajine bila je prigoda da se predrasude o Hrvatskoj i kriva interpretacija balkanske tragedije prikažu kao potvrda arhajičnog građanskog rata. Bjeg preko sto tisuća krajiških Srba, dramatične slike njihovih izbjegličkih kolona odmah su bile interpretirane kao etničko čišćenje od strane Hrvata. A oko TV kamera, gotovo je pohlepno tražilo slike smrti i uništenja izazvanih Tuđmanovom soldateskom.Trezveni promatrač zaključio je da srpski izbjeglički val nije posljedica etničkog čišćenja ustrašivanjem i terorom, nego posljedica srpske neistinite huškačke propagande, panike i loše savijesti. Bijegu Srba predhodilo je 4 godine ranije srpsko zastrašivanje i teror nad Hrvatima u Krajini, koje je na koncu dovelo do bjega i protjerivanja 270 000 Hrvata iz Krajine. Nasuprot tome, Zagreb je na početku ofenzive svakog sata na radiju emitirao Tuđmanove apele Srbima s pozivom na ostanak, i ponudom amnestije i manjinska prava. Predrasude su dovele do izjednačenja hrvatske ofenzive za povrat okupiranih područja sa srpskom agresijom, ali su ih same ratne akcije konačno osporile. Uništenje napuštenih srpskih sela prikazalo je politiku Zagreba u krivom svjetlu. Ipak, ako je Hrvatska danas, osim stotinu tisuća uglavnom u gradovima živućih Srba, i očišćena etnički, to nije nije ksenofobija. Hrvatski Srbi su na kraju postali žrtve onih duhova, koji su zaslijepili njihove fanatične zemljake.


Iz toga hrvanja Hrvatska je izašla ojačana. Jačinom udarca i motivacijom svoje vojske postala je faktor moći, koji je promijenio odnos snaga na Balkanu. Tu je perspektivu Washington vidio već prije ofenzive i zato je indirektno Zagrebu dao zeleno svjetlo. Dok su London, Brisel i UNO uobičajenim licemjernim ritualom osudili hrvatsko osvajanje, predsjednik Klinton i kanzelar Kohl nisu tajili svoje nade da će zagrebačkom pobjedom karte na Balkanu biti nanovo posložene. Po prvi puta nakon 4 godine srpski se agresor susreo s ozbiljnim protivnikom. Neposredno nakon osvajanja Krajine, borba za vlast između bosanskih Srba, bila je vidljiva posljedica toga.


Zentralno je pitanje, kako će se promjena odnosa snaga na balkanskom buretu odraziti na Bosnu. Bosansko-hrvatsko zajedništvo pod američkim pritiskom stabiliziralo je front, s izuzetkom UNO-zaštićenih zona. ...

Hans-Ueli Sonderegger
Samstag, 19. kolovoz 1995.

(05.08.2010.)

009-2010

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch