|
"Čovjek nikad ne zna što mu naprijed stoji" šalio se
svojim navodnim nepoznavanjem hrvatskog jezika jedan
mađarski glazbenik, parafrazirajući izreku "čovjek nikad
nezna što mu predstoji".
Zaista,
čovjek stvarno nezna što mu predstoji kada na pr. šeće
grobljem. Nit su dusi nit su čudni zvukovi, već su
sveprisutne oči i uši Goldštajna Ivana, zvanog Veliko
Oko (nije Yokko, nego obično Oko). Naime,
sofisticirana kontrola šetača po europskim grobljima
omogućila je nov i nadasve učinkovit nadzor kretanja
raznih sumnjivih osoba posebno novo-ustaša. Nikako
nije preporučljivo da se naleti ili, nedaj Bože,
poželi vidjeti grob neke osobe koja je na
Goldštajnovoj crnoj listi. Mudro bi bilo nositi sa
sobom, za zaštitu od svevidećeg Velikog oka, makar
kišobran ili čarapu preko nosa, onako kao u krimićima.
Najsigurnije je zatražiti od Goldštajna da faksira ili
e-mailira, možda i objavi 'crnu listu odstrijeljenih i
ustrijeljenih', da se može bez straha šetati grobljem. |
Sve to je trebao znati ugledni zagrebački
liječnik/specijalist i ravnatelj bolnice, nesuđeni
Predsjednik Programskog vijeća HRT, koji je šečući
grobljem u Madridu slučajno ili namjerno, svakako ne
dovoljno budno, a uz to bez kišobrana i čarape, navratio
na grob dr. Ante Pavelića, zvanog Poglavnik Nezavisne
Države Hrvatske. Navedeni čin svraćanja na grob gdje
počiva osoba demonizirana od Goldštajnovih, dostojan je
najoštrije osude, kritike i samokritike i to bez
odlaganja, svakako prije nego što doktor bude odveden da
ga se od nadležnih organa saslušava, istražuje ili
'isleđuje'. Jer nakon 'isleđivanja' najpoznatije
vukovarske liječnice i vukovarskog branitelja uz još
stotine branitelja koji čekaju isleđivanje, svi smo
kandidati.
Što se ustvari dogodilo. Neki
nedovoljno budni, a možda i reakcionarni elementi, što
bi nadležne službe trebale islediti, predložiše
doktora, zamislite, za Predsjednika Programskog vijeća
HRT! Objektivno, on nema uvjeta za tako odgovorno
mjesto. Nije zaslužan kadar iz vremena socijalizma,
nije član Zoranove, Kainove ili Pusićkine stranke, (iz
nepoznatih razloga nazvane Hrvatska narodna
stranka?!), niti je prošao provjeru od strane
provjerenih kadrova, pa odmah u Programsko vijeće? E,
ne može!
Srećom, zahvaljujući budnosti Iva Big
Eye i poslušnih mu siročića iz hrvatske vlasti, ta
nepodopština je otkrivena, raskrinkana, obnarodovana i
burnim odobravanjem svjesnih narodnih masa, odbačena.
Netko od zavedenih siročića koji su u prvom krugu
glasovali za doktora kao mogućeg Predsjednika Vijeća
HTV pravovremeno se osvijestio, pokajao i promijenio
stranu, glasujući za protukandidata koji očito ne šeće
madridskim grobljem. Prema očekivanju, ponosni doktor
nije postupio samokritički, sve insinuacije je odbio i
vratio istom mjerom. Odbio je, brižan, i kišobran i
čarapu preko nosa u budućim šetnjama. Ipak je izabran
za dopredsjednika, kako bi mu se pružila prilika za
preispitivanje vlastitih stavova.
No, najviše smo profitirali mi, TV
gledatelji. Visoka razina svijesti koju su pokazali
članovi Programskog Vijeća obećava nam još
ispra(v)niji TV program, više partizanskih i
crnogorskih filmova, raznih Latinica, Bajagi i cajki,
te ispunjenje vruće želje hrvatskog gledateljstva da
konačno malo češće vidimo na TV Goldštajna oca i sina,
zatim Žarka Puhovskog i inih perjanica iz tzv. dobrih
vremena, da nas ponovno vrate pod šinjel
super-zločinca s Kazališnog trga. Ah ne, ne,
izvinjavam se, pobjeglo mi je, pardon, da nas vrate
pod šinjel voljenog stopedesetpetststrukog narodnog
heroja.. Smišljena diverzija s uglednim doktorom koji
posjećuje grob dr. Ante Pavelića nije uspjela. Hvala
Velikom Oku i siročićima.
Nego, postoji li neki zakonski i
legitiman put da se zahvalimo na toj i takovoj TV? A
možda da se zahvalimo i Velikom Oku, plašljivcima iz
vlasti i još ponekome?
Nikola Debelić |