"Čovjek nikad ne zna što mu naprijed stoji" šalio se svojim navodnim nepoznavanjem hrvatskog jezika jedan mađarski glazbenik, parafrazirajući izreku "čovjek nikad nezna što mu predstoji".

Zaista, čovjek stvarno nezna što mu predstoji kada na pr. šeće grobljem. Nit su dusi nit su čudni zvukovi, već su sveprisutne oči i uši Goldštajna Ivana, zvanog Veliko Oko (nije Yokko, nego obično Oko). Naime, sofisticirana kontrola šetača po europskim grobljima omogućila je nov i nadasve učinkovit nadzor kretanja raznih sumnjivih osoba posebno novo-ustaša. Nikako nije preporučljivo da se naleti ili, nedaj Bože, poželi vidjeti grob neke osobe koja je na Goldštajnovoj crnoj listi. Mudro bi bilo nositi sa sobom, za zaštitu od svevidećeg Velikog oka, makar kišobran ili čarapu preko nosa, onako kao u krimićima. Najsigurnije je zatražiti od Goldštajna da faksira ili e-mailira, možda i objavi 'crnu listu odstrijeljenih i ustrijeljenih', da se može bez straha šetati grobljem.

Sve to je trebao znati ugledni zagrebački liječnik/specijalist i ravnatelj bolnice, nesuđeni Predsjednik Programskog vijeća HRT, koji je šečući grobljem u Madridu slučajno ili namjerno, svakako ne dovoljno budno, a uz to bez kišobrana i čarape, navratio na grob dr. Ante Pavelića, zvanog Poglavnik Nezavisne Države Hrvatske. Navedeni čin svraćanja na grob gdje počiva osoba demonizirana od Goldštajnovih, dostojan je najoštrije osude, kritike i samokritike i to bez odlaganja, svakako prije nego što doktor bude odveden da ga se od nadležnih organa saslušava, istražuje ili 'isleđuje'. Jer nakon 'isleđivanja' najpoznatije vukovarske liječnice i vukovarskog branitelja uz još stotine branitelja koji čekaju isleđivanje, svi smo kandidati.

Što se ustvari dogodilo. Neki nedovoljno budni, a možda i reakcionarni elementi, što bi nadležne službe trebale islediti, predložiše doktora, zamislite, za Predsjednika Programskog vijeća HRT! Objektivno, on nema uvjeta za tako odgovorno mjesto. Nije zaslužan kadar iz vremena socijalizma, nije član Zoranove, Kainove ili Pusićkine stranke, (iz nepoznatih razloga nazvane Hrvatska narodna stranka?!), niti je prošao provjeru od strane provjerenih kadrova, pa odmah u Programsko vijeće? E, ne može!

Srećom, zahvaljujući budnosti Iva Big Eye i poslušnih mu siročića iz hrvatske vlasti, ta nepodopština je otkrivena, raskrinkana, obnarodovana i burnim odobravanjem svjesnih narodnih masa, odbačena. Netko od zavedenih siročića koji su u prvom krugu glasovali za doktora kao mogućeg Predsjednika Vijeća HTV pravovremeno se osvijestio, pokajao i promijenio stranu, glasujući za protukandidata koji očito ne šeće madridskim grobljem. Prema očekivanju, ponosni doktor nije postupio samokritički, sve insinuacije je odbio i vratio istom mjerom. Odbio je, brižan, i kišobran i čarapu preko nosa u budućim šetnjama. Ipak je izabran za dopredsjednika, kako bi mu se pružila prilika za preispitivanje vlastitih stavova.

No, najviše smo profitirali mi, TV gledatelji. Visoka razina svijesti koju su pokazali članovi Programskog Vijeća obećava nam još ispra(v)niji TV program, više partizanskih i crnogorskih filmova, raznih Latinica, Bajagi i cajki, te ispunjenje vruće želje hrvatskog gledateljstva da konačno malo češće vidimo na TV Goldštajna oca i sina, zatim Žarka Puhovskog i inih perjanica iz tzv. dobrih vremena, da nas ponovno vrate pod šinjel super-zločinca s Kazališnog trga. Ah ne, ne, izvinjavam se, pobjeglo mi je, pardon, da nas vrate pod šinjel voljenog stopedesetpetststrukog narodnog heroja.. Smišljena diverzija s uglednim doktorom koji posjećuje grob dr. Ante Pavelića nije uspjela. Hvala Velikom Oku i siročićima.

Nego, postoji li neki zakonski i legitiman put da se zahvalimo na toj i takovoj TV? A možda da se zahvalimo i Velikom Oku, plašljivcima iz vlasti i još ponekome?

Nikola Debelić