U knjizi "Dokazi nadnaravnoga" dvojica poljskih novinara i istraživača, Grzegorz Gorny i Janusz Roskion, koja je na hrvatskom izašla u izdanju Verbuma iz Splita, navode kako se znanost zainteresrala za Gospu Guadalupsku nakon što je 29. svibnja 1951. službeni fotograf svetišta Jose Carlos Salinas Chavez uvećao fotografije Gospina lika i kroz povećalo u njezin oku vidio sliku skupine ljudi.
Svi su u čudu pali na koljena
- Slika Gospe Guadalupske dimenzije je 195 puta 143 cm, a promjer njezinih šarenica iznosi jedva 6 mm. Nije dakle neobično što više od 400 godina nitko nije primijetio te ljudske obrise skrivene u njezinim očima. Sljedećih 20 godina nakon ovoga otkrića platno je pregledavao niz uglednih meksičkih okulista i optičara.
Rafael Torija Lavoignet i Javier Torroella Bueno, 1956. napravili su na slici uz pomoć oftalmoskopa, instrumenta za pregled unutarnjih dijelova oka - pišu Gorny i Rosikon, citirajući nalaz Torija Lavoigneta da se "u kutovima oba oka vide ljudska poprsja. Distorzija i pozicija te optičke slike posve su jednake onima koje stvara normalno ljudsko oko. Kada se svjetlo oftalmoskopa usmjeri na šarenicu ljudskog oka, u njemu se pojavi refleksija svjetlosti. Slijedimo li tu rekleksiju, uz odgovarajuću promjenu leća na oftalmoskopu možemo vidjeti sliku na dnu oka. Usmjerimo li svjetlo oftalmoskopa na šarenice očiju na ovoj slici Blažene Djevice Marije, javlja se ista takva refleksija. Kao posljedica te refleksije šarenica postaje ispunjena svjetlošću koja se širi prema van, što stvara efekt konkavnosti. (...) Takvu refleksiju nije moguće ostvariti na ravnoj površini.”
Torija Lavoignet je uz pomoć oftalmoskopa pregledao oči na brojnim slikama izrađenima različitim tehnikama, kao i njihove fotografske kopije, ali nigdje nije registrirao sličnu refleksiju. Pokazalo se da Marijine oči na slici iz Guadalupea posjeduju sve karakteristike živoga ljudskog oka. To ne vrijedi za druge Gospine slike, primjerice koje su izradili Rafael, Murillo ili van Dyck - pišu Gomy i Roskion, navodeći kako je tvrtka Kodak za istraživanja ustupila najnapredniju fotografsku opremu, kojom se došlo do zaključka da je slika u šarenicama kao “prilijepljena” ili “otisnuta” na platnu.
- Peruanski je inženjer Jose Aste Tönsmann 1979. uspio uvećati Gospine oči čak 2500 puta i tako otkriti preciznije detalje slike u šarenicama. Slike u njezinim očima bile su utisnute u potpunu skladu sa svim zakonima optike koji bi vrijedili na bilo kojemu ljudskom oku. Na uvećanoj slici moguće je vidjeti ne samo 12 osoba, nego i najsitnije detalje, primjerice remenčiće na sandalama Indijanca u čučećemu položaju (širina tih remenčića na slici iznosi 120 mikrometara) ili naušnicu koju nosi (na slici širine jedva 10 mikrometara) - pišu oni i objašnjavaju da je ćelavi starac s bijelom bradom prvi biskup Meksika Juan de Zumärraga, podrijetlom Baskijac; mladi muškarac koji stoji pored njega njegov je prevoditelj Jüan Gonzales, a Indijanac s kapom na glavi je Juan Diego koji je prije krštenja nosio astečko ime Cuauhtlatohuac i koji je najvažnija osoba na slici, jer se njemu ukazala Gospa.
Astek Cuauhtlatohuac, rođen 1474. u selu Cuauhtitlän, 20 kilometara od Ciudad de Mexica, koji se nakon dolaska prvih franjevaca u Meksiko pod njihovim utjecajem krstio i uzeo ime Jüan Diego. Danas ga pod tim imenom Katolička Crkva časti kao sveca, a Ivan Pavao II. beatificirao ga je 1990., a kanonizirao 2002.
Događaj koji je bio presudan za njegovu buduću kanonizaciju zbio se 9. prosinca 1531. Toga je dana Jüan Diego pošao u crkvu sv. Jakova u Tlatelolcu. Dok je prolazio pored brda Tepeyac, začuo je pjesmu koja je dopirala s vrha. Uspeo se na brdo i kod ruševina svetišta astečke boginje Tonakasinatl ugledao mladu ženu u haljini iz koje je isijavalo neobično i jarko svjetlo. Žena mu je rekla: “Znaj, moj mali dragi sine, da sam ja uvijek Neokaljana, presveta Marija, majka jedinoga pravog Boga koji je stvoritelj i gospodar života, stvoritelj čovjeka, Onaj po kome sve postoji. On je gospodar neba i zemlje.”
Potom je Marija zamolila Indijanca da ode biskupu Meksika i poruči mu kako je njezina želja da u podnožju toga brda bude podignuto svetište njoj u čast. Gospa je rekla kako će na tomu mjestu pomagati onima koji budu tražili njezin zagovor. Biskup, međutim, nije povjerovao riječima Asteka. Sljedećega dana Marija se ponovno ukazalu Juanu Diegu i zatražila da razgovora s biskupom i on je to učinio, opet bez uspjeha. Toga puta biskup je zatražio od Indijanca da mu da neki dokaz da govori istinu.
Kada se Gospa treći put ukazala Juanu Diegu, rekla mu je da nabere cvijeća s vrha brda. Astek je doista našao cvijeće na mjestu koje mu je Marija naznačila iako je bio prosinac i vladala je hladnoća - cvijeće je izbijalo iz snijega, a među njime i kastiljske ruže. Bojeći se da će uvenuti od hladnoće, omotao je cvijeće u svoj indijanski plašt (tzv. tilmu) i uputio se u biskupovu palaču. Stigavši tamo, prostro je svoj plašt, a Zumäragga i svi nazočni u čudu su pogledali platno, a potom pali na koljena: na platnu je bila slika Blažene Djevice Marije.
Upravo je taj prizor čudesno otisnut u očima Blažene Djevice Marije na plaštu. Već sljedećega dana, 13. prosinca 1531., plašt s Marijinom slikom u procesiji je prenesen do katedrale u Ciudad de Mexicu. Nedugo poslije, točno na mjestu koje je Marija naznačila, podignuli su marijansko svetište u kojemu i danas iznad oltara visi plašt indijanskoga seljaka s Gospinom slikom - prepričavaju Poljaci ondašnja zbivanja, nakon kojih tilma postaje i predmet štovanja i znatiželje.
Vlakna analizirao nobelovac
Oni navode i kako su konzervatori s čuđenjem ustanovili da na platnu nema nikakvih oštećenja iako je tilma, tj. vlakna agave od kojega je napravljeno platno, vrlo potrošan materijal koji se potpuno raspadne nakon nekoliko desetljeća.
- I to unatoč tome što je više od sto godina platno visjelo bez stakla koje bi ga štitilo od dima svijeća, tamjana i atmosferskoga utjecaja. Ništa od toga nije ostavilo nikakva traga na njemu. Jednom prilikom, tijekom poliranja okvira, sliku su slučajno polili kiselinom, ali tilma je ostala neoštećena. Platno ne privlači prašinu i odbija insekte od sebe. Unatoč protoku vremena, slika nije izblijedjela, njezine su boje još uvijek jednako intenzivne iako na tkaninu nikada nisu naneseni zaštitni slojevi.
Svi koji su istraživali taj fenomen došli su do istoga zaključka: za astečko platno iz XVI. stoljeća ne vrijede zakoni fizike - pišu Gomy i Rosikon navodeći da nijedan konzervator nije otkrio tehniku kojom je napravljena, a 1936. uzorci vlakana materijala sa slike bili su poslani na analizu Richardu Kuhnu, nobelovcu i pročelniku katedre kemije na Sveučilištu u Heidelbergu, koji nije uspio na materijalu pronaći nijedan od postojećih pigmenata mineralnoga, biljnog ili organskog podrijetla, kao ni tragove sintetičkih boja te je u svojoj analizi zaključio da vlakna nisu obojena, već da su jednostavno u boji.
Crkveni povjesničari ipak drže da je najveće čudo koje je nastalo kao plod slike Gospe Guadalupske munjevita evangelizacija Latinske Amerike do koje je došlo u XVI. stoljeću. U nekoliko godina, od 1532. do 1538., krstilo se čak osam milijuna Indijanaca. Marijino ukazanje i njezine poruke Juanu Diegu bile su za to od presudne važnosti - pišu poljski istraživači.
Darko Pavičić, Večernji list
1. Oftalmaloške studije učinjene na Marijinim očima otkrile su da se prilikom izlaganja oka svjetlosti retina skuplja, a kada se svjetlost povuče, ona se vrati u prvobitno stanje, upravo na način kako se događa sa živim okom.
2. Temperatura tilme Juana Diega napravljene od materijala koji potječe od vlakana maguey kaktusa, održava stalnu razinu od 37 ° C, istu kao u živom ljudskom tijelu.
3. Jedan od liječnika koji je analizirao tilmu stavio je stetoskop ispod crnih vrpci Marijinog struka i čuo ritmičke udarce od 115 otkucaja u minuti, isto kao kod djeteta u majčinoj utrobi.
4. Nema najmanjih znakova da bi na tilmi mogla biti bilo kakva boja. S udaljenosti od 8-10 cm od slike, mogu se vidjeti samo vlakna građe maguey kaktusa: boje iščezavaju.
Znanstvena istraživanja nisu bile u mogućnosti otkriti podrijetlo bojenja, niti način kako je oličena slika. Nisu mogli otkriti tragove poteza kistaniti neku drugu poznatu slikarsku tehniku. NASA-ini znanstvenici potvrđuju da građa boje ne pripada niti jednom poznatom elementu na zemlji.
5. Prilikom ispitivanja materijala pod laserskim zrakama, pokazalo se da nije bilo nikakve boje na prednjem ili stražnjem djelu tkanine, i da boje lebde na udaljenosti od 0.25 mm iznad tkanine, bez da je dodiruju. Boje stvarno plutaju iznad površine tilme. Zapanjujuće, zar ne?
6. Grubi materijal tilme ima životni vijek ne dulji od 20-30 godina. Nekoliko stoljeća prije, bila je naslikana replika slike na identičnom komadu maguey tkanine, i raspala se nakon nekoliko desetljeća. Inače, za vrijeme 500 godina čuda, tkanina sa slikom Marije ostaje tako čvrsta kao što je bila prvog dana. Znanost ne može objasniti zašto se materijal ne raspada.
7. Godine 1791. solna kiselina slučajno se prolila po gornjoj desnoj strani tilme. Kroz razdoblje od 30 dana, bez ikakvog posebnog tretmana, oštećena vlakna čudesno su se sama obnovila.
8. Zvijezde koje se pojavljuju na Marijinom ogrtaču odražavaju točnu konfiguraciju i pozicije koje su se mogle vidjeti na nebu Meksika na dan kada se dogodilo čudo.
Na desnoj strani ogrtača Djevice, indicirana su sazviježđa južnog neba:
• Na vrhu su četiri zvijezde koje oblikuju dio sazviježđa Orfeja.
• Ispod njega lijevo nalazimo Vagu, a do nje desno, na nečemu što izgleda kao strijela, je početak Škorpiona.
• U sredini su sazviježđa Lupusaa do njega lijevo, krajnja točka Hydra.
• U dnu se može jasno vidjeti Južni križ; iznad kojega se pojavljuje lagano nagnuti kvadratić zviježđa Kentaura.
Na lijevoj strani Djevičinog ogrtača može se vidjeti sjeverna zviježđa:
• Na njenim leđima, jedan fragment zvijezda Pastira; ispod njega na lijevo je Veliki Medvjed.
• Njemu zdesna je Berenikina kosa; ispod nje Lovački psi, a do nje lijevo Thuban, najsjajnija zvijezda Draco konstelacije.
• Pod dvjema usporednim zvijezdama (koje još formira dio Velikog medvjeda), nalaze se zvijezde drugog para zviježđa: Aurigai na dnu, tri zvijezde Bika.
Tako se ukupno, na odgovarajućim mjestima, može vidjeti 46 najsjajnijih zvijezda na obzoru Doline Meksiko.
9. Godine 1921., jedan anarhistički aktivist sakrio je visoko razornu bombu u cvjetnom aranžmanu, i stavio je u podnožje tilme. Eksplozija je razorila sve okolo, osim tilme koja je ostala netaknuta.
10. Znanstvenici su otkrili da Marijine oči imaju tri refraktivne (lomne) karakteristikeljudskog oka.
11. U Marijinim očima (veličine samo 0.85 cm), otkrivene su minijaturne ljudske figure koji nijedan umjetnik nije mogao nacrtati. Ista scena se ponavlja u oba oka. Koristeći digitalnu tehnologiju, slike u očima su povećane nekoliko puta, otkrivajućida je svako oko reflektiralo figure indiosa Juana Diega koji otvara tilmu ispred biskupa Zumarrage.
Znate li koja je veličina ove scene? Jedna četvrtina milimetra!
Na kraju, pogledajmo tri začuđujuće stvari:
1. U indijskom jeziku, “Guadalupe” znači “zmiji glavu zgnječila.” To je povezano sa Post 3,15: Marija, pobjednica nad zlom.
2. Slika također oslikava detalj iz 12. pogl. Otkrivenja: “I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama.”
3. Djevica nosi crnu traku o pojasu, koja simbolizira trudnoću, da pokaže Božju želju da se Isus rodi u tri Amerike, u srcu svakog Amerikanca.
“Dok živim hvalit ću Gospodina: pjevat ću hvale Gospodinudok budem živio” (Ps 146,2)
Nikada ne zaboravite riječi koje je Gospa uputila Juanu Diegu:
• Malo moje dijete, najmanje od svih, neka te ništa ne uznemirava.
• Zar ne znaš da si u mom krilu??
• Zar ja nisam tu… Ja, koja sam tvoja majka?
katolik.hr
|
|
