Koliko ste dugo i gdje radili na području bivše
Jugoslavije?
S radom sam započela u "Bolnici dječje
selo" kraj Makarske gdje su bili smješteni izbjeglice
i prognanici. Poslije sam radila u Splitu. Kad sam
radila za UNHCR, bila sam smještena u Erdutu, u UNPA
zoni istok, pa sam stalno obilazila Vukovar, Beli
Manastir, Osijek i Sombor u Vojvodini.
Koliko ste bili upućeni u uzroke
početka rata?
Studirala sam povijest jugoistočne
Europe na sveučilištu u Los Angelesu koju je predavao
i profesor s područja bivše Jugoslavije, tako da je
moje poznavanje povijesti prije 20. stoljeća bilo
dobro. Naravno da sam se zainteresirala i za aktualnu
situaciju, kad su počele stizati vijesti o ratu u
Hrvatskoj. Zaprepastila me destrukcija u Vukovaru i
napad na Dubrovnik. Odrasla sam s uvjerenjem da se
nakon holokausta to zlo ne može ponoviti, pa sam
željela iz blizine saznati što se to događa u bivšoj
Jugoslaviji.
Koliko dugo pratite rad Haaškog
suda i mislite li da je ispunio svoju misiju?
Rad Haaškog suda pratim od samog
početka, ali detaljno sam ga počela proučavati tek
odnedavno. Kao i većina ljudi, vjerovala sam da suci u
Haagu rade dobro, iako sam bila iznenađena kad su se
pojavile optužnice protiv hrvatskih generala.
Pretpostavila sam da se radi o političko-birokratskoj
zavrzlami i da će ih Haaški sud osloboditi. Vjerovala
sam u to jer je do ove godine Tribunal osudio mnoge
ratne zločince temeljem čvrstih dokaza. Ni u kojem
slučaju ne želim dovesti u sumnju prijašnje presude.
Ljudi poput Gorana Jelisića i Radoslava Krstića su
pravedno osuđeni za zločine koje su počinili. Međutim,
u slučaju Gotovine i Markača Tribunal je u potpunoj
kontradikciji sa svojom misijom. Presuda Gotovini
implicira cijelu hrvatsku naciju.
Možete li biti precizniji?
Presuda izričito imenuje predsjednika
Tuđmana liderom zavjere i tvrdi se da je operacija
Oluja, koju smatram legitimnim vojnim odgovorom na
srpsku okupaciju tzv. Krajine, zločin protiv
humanosti. Zaista je smiješno da general Gotovina,
koji je spasio desetke tisuća Bošnjaka u Bihaću od
Mladićevih horda, bude osuđen za zločine koje je
spriječio. Uz to, srpsko vodstvo naredilo je
evakuaciju tzv. Krajine i ono je odgovorno za etničko
čišćenje Srba u Krajini. Haaški sud nije skratio rat
niti je spasio živote nevinih. Osnivanje Haaškog suda
nije zaustavilo srpske snajperiste da ubijaju civile u
Sarajevu niti je zaustavilo ulazak srpske vojske u
Srebrenicu, koja je bila pod zaštitom UN-a, nakon čega
su Srbi poubijali 8000 muškaraca i djece. Prestanak
ubijanja nevinih civila i završetak rata omogućio je
general Gotovina vojnim akcijama u BiH.
Prošli tjedan objavili ste članak
u kojem tvrdite da je suđenje generalima Gotovini i
Markaču farsa. Na čemu to temeljite?
Cijela je priča toliko apsurdna te da
nema ozbiljnih posljedica bila bi čak zabavna.
Podsjeća me to na drugorazredni film u kojem se glavni
lik bori protiv beskrupuloznog neprijatelja koji je
spreman na sve ne bi li ga uništio. Međutim, u ovom
slučaju nema jamstva za sretni završetak, nema naznaka
da će istina pobijediti. Suđenje je bilo glumatanje
jer su suci pojedina mišljenja i glasine podignuli na
razinu dokaza te postavili neutemeljenu teoriju.
Zamislite da se, na primjer, optuži Winstona
Churchilla za zavjeru etničkog čišćenja Normandije.
Više od 13 tisuća francuskih civila ubijeno je u
oslobađanju Normandije, ali to nitko ne smatra ratnim
zločinom.
Kako je, po vašem mišljenju,
američki veleposlanik Peter Galbraith svjedočio na
Haaškom tribunalu?
Držim daje Haaški tribunal doveo
Galbraitha u nezavidnu poziciju, a najvažnija je
činjenica da Tribunal u konačnoj presudi nije
praktički uvažio najvažnije dijelove njegova
svjedočenja. Galbraith je više puta izjavio kako je
Amerika podržala operaciju Oluja, ali suci su
neshvatljivo ignorirali taj dio njegova svjedočenja te
se usredotočili na njegovo mišljenje o predsjedniku
Tuđmanu.
Mislite li da bi presude protiv
generala Gotovine i Markača na temelju sintagme
"udruženog zločinačkog pothvata" mogle proizvesti
optužnice protiv drugih vojski?
Ne vjerujem da je to moguće imajući u
vidu snagu SAD -a i njegovih saveznika, ali presuda je
kreirala ozbiljan presedan i teoretski je to moguće.
Imali smo prilike vidjeti Tonyja Blaira kako se
povlači po sudovima zbog uloge u iračkom ratu, pa bi
bilo neozbiljno odbaciti tu mogućnost. Haaški tribunal
uspostavio je novi način odgovornosti po kojoj netko
može biti osuđen za zločine koje nije počinio. Prema
"udruženom zločinačkom pothvatu", svatko tko
zapovijeda vojnicima odnosno vojskom, počevši od
predsjednika SAD-a ili kraljice Elizabete ?. do
generala i admirala, može biti optužen zbog
prekomjernog granatiranja. Na primjeru generala
Gotovine upotreba sintagme "udruženog zločinačkog
pothvata" pokazuje kako se cijela vojna operacija može
nazvati ratnim zločinom.
Što Vlada Republike Hrvatske,
obrane generala, hrvatska dijaspora i javnost mogu
učiniti u žalbenom postupku u cilju pobijanja
prvostupanjske presude?
Obrana nema izbora nego nastaviti
boriti se za pravdu. Vlada i Hrvati u svijetu trebaju
više raditi na širenju informacija o velikoj nepravdi
koja se dogodila i suprotstaviti se zabludama koje
caruju u pojedinim medijima. Nije dovoljno samo
proglasiti generale herojima, Hrvatska i njezin narod
trebaju biti dio postupka budući da će svijet biti vaš
sudac.
Kao što ste naveli u svom članku,
Haaški tribunal špekulira bez dokaza i usprkos
suprotnom svjedočenju brojnih svjedoka. Može li se na
osnovi toga zaključiti da je presuda donesena prije
početka suđenja?
Vrlo je teško procjenjivati kad su
haaški suci došli do odluke u ovom procesu. Javnost u
pravilu vjeruje da su optuženi za ratni zločin zaista
odgovorni jer su optuženici u pravilu visoko
pozicionirani lideri o kojima nema sumnje, poput
Mladića i Karadžića. Sa sigurnošću možemo reći da su
hrvatski generali na određeni način zakinuti svojim
visokim rangom. Naravno, može se i špekulirati o
utjecaju politike i potrebe osude i Hrvata za ratne
zločine kako se Srbi ne bi osjećali izoliranima.
Vjerujem da bi bilo naivno ignorirati vrijeme uhićenja
Ratka Mladića i Gorana Hadžića odmah nakon presude
hrvatskim generalima.
Jadranka
Jureško Kero
Večernji list, 10.10.2011. |
