 |
Uz blagdan Kraljice Krunice u marijanskom mjesecu listopadu
Uhrvatskoj katoličkoj tradiciji, kao i inače u Katoličkoj crkvi, listopad je (uz mjesec svibanj) jedan od dvaju mjeseca u godini koji je posvećen Mariji, Majci Božjoj. U tom su mjesecu uobičajene listopadske pobožnosti koje počinju svakodnevnom molitvom krunice, a marijanski blagdan koji se slavi 7. listopada, jest blagdan Kraljice Krunice. |
Taj je blagdan ustanovio papa Pio V. u znak zahvalnosti Gospi za veliku pobjedu kršćanske flote nad Turcima, u glasovitoj pomorskoj bitci kod Lepanta 7. listopada 1571., nakon što je papa pozvao čitav kršćanski svijet na molitvu krunice. Odatle potječe i samo ime toga marijanskoga blagdana. Hrvatski je puk rado prihvatio taj blagdan, o čemu svjedoče i brojna pučka imena blagdana Kraljice Krunice.
Raznolikost tih pučkih imena uvjetovana je dijalekatnim razlikama pojedinih mjesnih govora. Tako se npr. u Podravskim Sesvetama blagdan zove Čiselska Marija, jer se moljenje krunice sastoji od točno određenoga broja molitava, a u hrvatskoj se tradiciji za krunicu rabila i riječ čislo, jer ta riječ inače znači broj, a krunica je vrsta brojanice.
Drugi stari hrvatski naziv za krunicu glasi očenaši (jer svaka pojedina desetica krunice počinje molitvom Očenaš). Zato se na adišćanskohrvatskom govornom području za blagdan Gospe od Krunice rabe imena Krajica Očenašev i (Svieti) Očenaši. Istoga je značenja i vrlo česta romanizirana verzija toga blagdanskoga imena, koja potječe od latinskoga naziva za krunicu koji glasi rosarium. Tako je npr. blagdansko ime Ružarica (Selca na Braču) izvedeno od posuđenice ružarij u značenju krunica.
U Kijevu kraj Knina rabi se blagdansko ime Rožarica, u Vinišćima kraj Trogira i na otoku Drveniku (Gospe) Ruzarica, u Ivancima u ogulinskom Zagorju Rozalija i Ružarija, u Hrvatskom Grobu u Slovačkoj Ružencova Marija itd. Po uzoru na talijansko ime Madonna del Rosario nastala su pučka imena tipa Gospa od Rozarija (Dubrovnik, Orebić na Pelješcu, Lastovo, Postranje u Župi dubrovačkoj), Guospa od Ruzorija (stari Grad na Hvaru), Gospe od Ružarija (otok Sestrunj), Gospe o’ Ružarija (Trogir), Majka Božja od Ružara (selo Cere u središnjoj Istri) itd.
Zamjenom početnoga glasa 'r' glasom 'l' nastale su inačice Gospe Luzarica (Tkon na Pašmanu), Luzarica (Preko i Kukljica na Ugljanu, otočić Ošljak), Lužareva (Sveti Petar u Šumi u središnjoj Istri), Lužarova (Orbanići kraj Žminja u središnjoj Istri), Lozarija (Puškarići u ogulinskom Zagorju), Gospe od Luzara (Novalja na Pagu) itd.
Takva dijalekatna raznolikost osvježavajuća je u pučkom nazivlju, ali u standardnom jeziku najprihvatljivija su imena Kraljica Krunice (zbog suvremenosti) i Gospa Ružarica (zbog povezanosti s tradicijom). Istodobno bi u standardnom jeziku valjalo izbjegavati imena tipa Gospa od Krunice ili BDM od Krunice koja su, kao prevedenice, izravno preslikana iz talijanskoga jezika.
Napisala: S. Vulić
|
