U Gračanima na potoku Ribnjaku nalazi se stari mlin. Nekad je bio jedan od mnogih mlinova na zagrebačkim podsljemenskim potocima, a danas je jedini sačuvan. Podsljemenski potoci Kunišćak, Črnomerec, Bliznec, svi su imali mlinove koji su nažalost nestali, ne postaji ni jedan, ovaj smo mi očuvali kao kulturno dobro, ističe Ruda Banić, vlasnik mlina u Gračanima. I zaista je to vrijedan mlin koji još vrijedno radi. U zapisima, koje ima Ruda, spominje se 1773. godine. Njegova posebnost je u tome što se, za razliku od drugih, nije zamrzavao zimi.
A ovaj gračanski kraj obiluje povijesnim pričama. Samo stotinu metara dalje priče s patinom skrivene su u zgradi stare pučke škole sagrađene 1904. u kojoj se nastava održavala sve do 1965. Otada je propadala, sve dok nije 2007., na inicijativu članova gračanskoga Hrvatskog seljačkog društva Podgorac, obnovljena.
U nju je tada s gračanskih tavana i iz podruma stiglo blago prošlih vremena. Zbirka se sastoji iz više grupa predmeta, ima tu namještaja, uporabnih predmeta i alata koje su ljudi koristili u periodu između dva svjetska rata i nešto poslije 2. Svjetskog rata, objašnjava Ivan Haramija. Najstariji predmet je otprije 250 godina. To je škrinja koja je služila kao spremnik za žito i kukuruz.
Kao poseban dodatak u njoj je pronađen novčić – mali krajcar iz Austro-Ugarske.
Sve je u ovoj zavičajnoj zbirci darovano, pa tako i potpuno nove gračanske narodne nošnje. U zbirci se nalaze i mnogobrojni stari spisi, domovnice iz razdoblja Kraljevine Jugoslavije, svjedodžbe gračanske škole pa i kupoprodajni ugovor kojim je barunica Jelačić svoje zemljište prodala jednoj gračanskoj obitelji. Upravo su gračanske obitelji te koje su, darujući stare i njima nepotrebne stvari, ostavile za budućnost vrijednu prošlost.
I mlin i stara škola čine zagrebačke Gračane posebnim mikrosvijetom koji se isplati otkriti.
Autor: Ivana Štefelić/M.Š., HRT Magazin
|
