Kakva crna Kolindina verzija, kakvo crno novo domoljublje, sve su to pitanja na koja bi komunistiÄki agitpropovci trebali dati odgovore, ali odgovora nema niti će ih ikada biti. Za razliku od novih konstrukcija, obmana, manipulacija i tako dalje, na raÄun predsjednice.
Ako laže koza, ne laže rog
Pravo je pitanje, zbog Äega te skupine i grupacije iznoÅ¡enje gole istine konstantno nazivaju ‘laganjem o proÅ¡losti’, ‘revizionizmom’, zbog Äega, dakle, golu istinu nazivaju ‘Orvelovskim prekrajanjem povijesti’ i drugim sliÄnim agitpropovskim komunistiÄkim besmislicama i bedastoćama. Nije to, naravski, niÅ¡ta novog, filojugoslavenski su agitpropovci Äak i cijelu proÅ¡lu predsjedniÄku kampanju gospoÄ‘e Grabar Kitarović ironiÄno, valjda, naknadno okarakterizirali kao ‘Kolindino novo domoljublje’ koje se, tobože, baziralo na ‘lažnoj ugroženosti branitelja’, na ‘lažnoj brizi za branitelje’, na ‘lažima o nenarodnoj i nehrvatskoj vlasti’, na ‘lažima o zatiranju hrvatstva i povratku komunizma’, na ‘lažima o Jasenovcu i ustaÅ¡kom pozdravu’, na ‘lažima o ćirilici i Srbima’. ÄŒak su napisali i kako je lažna zastava s kninske TvrÄ‘ave koju su branitelji poklonili budućoj predsjednici.
Dakle, po miÅ¡ljenjima tih filojugoslavenskih trolova, može se zakljuÄiti, ukupna ‘operacija dovoÄ‘enja Kolinde Grabar Kitarović na PantovÄak’ bila je koncipirana na fiktivnom domoljublju, koje se svodi samo na floskule, Å¡uplje parole, lažna obećanja i brutalne falsifikate. ZakljuÄno, pa o tim trolovima nećemo viÅ¡e, don’t feed the trolls (ne hranite trolove), jedini cilj gospoÄ‘e Kitarović bio je osvajanje vlasti na lažima i obmanama, a to je, jelte, glavna odlika populista, demagoga, autokrata i diktatora, a njihovo domoljublje, bazirano na lažima, nije niÅ¡ta drugo nego lažno domoljublje.
Za dom spremni
S druge strane, upitana je li pogrijeÅ¡ila oko pozdrava ‘Za dom spremni’ predsjednica je odgovorila kako nije, te da stoji kod svoje izjave, ponovivÅ¡i da je ‘Za dom spremni’ kompromitiran, ali i da treba razlikovati pokliÄ â€˜Za dom spremni’ koji su u Domovinskom ratu koristile pojedine postrojbe, te je i danas dio njihovih službenih insignija. Citirala je pritom i prvog hrvatskog predsjednika Franju TuÄ‘mana i izjavu da je NDH bila s jedne strane kvislinÅ¡ka tvorevina ali ipak i izraz želje hrvatskog naroda za svojim slobodom i za nezavisnošću od jugoslavenske države, Å¡to je svakome normalnome jasno. No, toj joj ‘desno krilo’ izgleda ipak nije oprostilo, Å¡to bi gospoÄ‘i Kitarović moglo priÄiniti i odreÄ‘enu politiÄku Å¡tetu prilikom narednih predsjedniÄkih izbora.
Dijakronija stavova i postupaka
Kako vidimo, potvrÄ‘uje se da bavljenje politikom podrazumijeva dijakroniju stavova i postupaka, koja Äesto teÄe na Å¡tetu samoga protagonista. Kolinda Grabar Kitarović definitivno nikada nije gajila apsolutno nikakve komunistiÄke niti partizanske afilijacije, uvijek je bila tolerantno i domoljubno usmjerena, mrzila je, osobno i programatski, i nacizam, i faÅ¡izam, i komunizam, i Hitlera, i Broz Tita, i Pavelića, i NDH, i Jugoslaviju, i svaki oblik državnoga terorizma, bez obzira na njegov ideoloÅ¡ki predznak.
Ali, kao politiÄarka, ponekad se mora zateći, u nekom povijesnom djeliću sekunde, i u situaciji kad je kontekst zbivanja spontano ponuka da kaže i ono Å¡to možda intimno i ne misli. Nema nikakve dvojbe oko toga da je konstantno spominjane ‘promaÅ¡aja i gafova’ vezanih za pjesmu ‘sel si bum pod brajde’, zatim spominjanje ‘hrvatskih Äokoladica’, ‘jogurta’, zatim ‘brige o lažnim braniteljima’, zatim plasiranje ‘laži oko nemogućnost spominjanja hrvatskoga imena’ i tako dalje, oblik specijalne operacije protiv Kolinde Grabar Kitarović, koju su konstruirali i provode njeni politiÄki neprijatelji, kako se Äini, s obadva politiÄka krila.
ÄŒak i nakon skoro tridesetak godina hrvatske slobode i samostalnosti, u državi i izvan nje, na razne naÄine, javne i tajne, djeluju ljeviÄarske ekstremistiÄke skupine, nevladine udruge i organizacije, koje se fanatiÄno žele obraÄunati s Grabar Kitarović, ali i sa svima koji dijele ideje o demokratskom i domoljubnom druÅ¡tvu.
Revitalizacija kulta pokojnoga diktatora
Sada nanovo iz bunkera izvlaÄe ‘sve predsjedniÄine gafove’, kako bi na taj naÄin destabilizirali i predsjednicu i Hrvatsku kakvu ona personificira. Plasiranje tih takozvanih gafova u javnost vjerojatno je dio Å¡ire operacije izazivanja kaosa u državi, i pokuÅ¡aja vraćanja vremena po mogućnosti unatrag tridesetak i viÅ¡e godina. Razne ‘nevladine organizacije’, ‘humanitarci’, ‘kulturnjaci’, Antife, ‘otvorena druÅ¡tva’, ‘kumroveÄki sitnozubani’, ‘Gongovci’, zajedno sa svojim raznolikim saveznicima, fanatiÄno nastoje revitalizirati kult pokojnoga jugoslavenskog diktatora i vratiti druÅ¡tveni utjecaj njegovome komunistiÄkom zloÄinaÄkom pokretu i njegovim ideoloÅ¡kim nasljednicima. Organiziraju se skupovi ‘ljubiÄici bijeloj’ u Äast, podižu mu se sruÅ¡eni spomenici, stvaraju se mitovi i mantre poput ‘prije je bilo bolje’, i druga sliÄna nostalgiÄna baljezganja, putem kojih se glorificiraju Titov lik i djelo, a akterima i sudionicima cijelog tog cirkusa glavna politiÄka meta definitivno je osoba koja je bistu tog diktatora bacila van, dakle upravo Kolinda Grabar Kitarović.
Ti razvlaÅ¡teni kriptojugoslavenski klauni ne biraju sredstva da uniÅ¡te predsjednicu, a sreća je za Hrvatsku da im mnogo sredstava ne stoji viÅ¡e na raspolaganju. ÄŒak bi se moglo kazati kako je već i besmisleno dalje raÅ¡Älanjivati te njihove dobro poznate podvale i namjeÅ¡taljke.
Definitivno, protiv predsjednice se danas provodi polupuÄistiÄka operacija, Äiji tvorci nastoje javnost impresionirati nekakvim detaljima iz nekakve zagorske pjesme, izjavama o nekakvim gafovima, jogurtu, Äokoladicama, nekakvom loÅ¡em Äitanju Pipi dugu Äarapu i sliÄno, za naciju egzistencijalno potpuno nebitnim trivijalnostima.
Sve to spada, tako i treba promatrati, iskljuÄivo u kontekst histeriÄnog vremena konstantne (pred)izborne kampanje.
Slijedi iskljuÄivo samu sebe
Respondirajući na operaciju koja se protiv nje vodi, predsjednica nastupa zapravo izvrsno. Posve ignorira napade i omalovažavanja, te na taj naÄin fenomenu ne daje dimenziju koju ovaj zapravo i nema. Možda ne bi smetala jedna doza ironije, ali svakako nikako ne tumaÄiti niti se upuÅ¡tati u nekakve eksplikacije, jer bi onda ispalo kako javnost mora u neÅ¡to uvjeriti, zato Å¡to je neÅ¡to skrivila. Svako upuÅ¡tanje u razgovor s tim filojugoslovenskim trolovima savrÅ¡eno je nepotrebno, proturjeÄno i komunikacijski kontraproduktivno.
ÄŒini se kako konaÄno predsjednica ima kompetentnoga savjetnika za odnose s javnošću, odnosno nekoga tko joj sugerira ‘neka slijedi iskljuÄivo samu sebe’. Bez takvoga savjetnika ona teÅ¡ko može funkcionirati u izvanrednim medijskim situacijama, i to u aktualnim sluÄajevima precizno dolazi do izražaja.
A prava utakmica tek će zapoÄeti.
Dr. Ivica Granić, maxportal.hr
|
