Ljudi većinom teže konstantama ili ravnoteži, budući da
se na taj način troši najmanje energije. A nitko ne voli
rasipati energiju, jer ipak nije neograničena, barem
ovdje na zemlji. Još manje volimo kada nam drugi troše
naše dragocjene zalihe. A ravnotežu je najlakše izgubiti
kada se krene u različitim pravcima čineći pri tom
potpunu disharmoniju. Upravo to gledamo i slušamo od
konstituiranja ove Vlade - disharmonične zvukove i tek
poneki harmoničan. Izvrgnuta napadima hijena koje se
hrane strvinama, a koje sada ostadoše bez plijena,
slušamo političku "elitu" (koju najvećim dijelom čine
oni koji oružjem nisu branili Hrvatsku) kako im je
nacionalni interes, poštenje, politička korektnost na
prvom mjestu. Brinu ti licemjeri o budućnosti.
A što je sa sadašnjosti gospodo. Ako
doista mislite kako hrvatski narod ne vidi što radite,
grdno se varate. Vrč ide na vodu dok se ne razbije,
stara je narodna. Ne bi vam bilo na odmet baciti oko
na stare hrvatske narodne poslovice, mnogo je tamo
narodne mudrosti skupljeno, ne iz glave, niti jer su
Bogu krali dane. Nastala je mudrost naroda na muci i
krvavom iskustvu, kao svjedočanstvo nedaćama koje su
Hrvati proživjeli i preživjeli.
Preživjeti ćemo i opet, i vjerojatno
iznjedriti nove poslovice koje će obilježiti ovo doba
kada su licemjeri oni isti ili njihovi potomci koji su
svim silama uprli protiv stvaranja ove države 90-tih
godina, to čine i sada, poput vukova u krznu janjećem
glume kako štite nacionalne interese ove države. No
koliko god se trudili ne mogu sakriti bijes što
Hrvatska još uvijek postoji kao samostalna i suverena
država. Probali su je rušiti na sve moguće načine,
izmjenama zakona, ucjenama raznoraznih međunarodnih
institucija, domaćim izdajicama školovanim o našem
trošku u brlozima antihrvatstva i antikatoličanstva. I
nisu uspjeli. Konačno su shvatili što trebaju razbiti,
rastočiti, raščetvoriti i čine to godinama bezuspješno
izvana. No sada su se maskirani brigom za Hrvatsku
dokopali i dijela vlasti odakle uspješno do sada
osporavaju svaki napredak i boljitak koji se pokuša
probiti kroz tu vješto isprepletenu mrežu.
Shvatili su kako je jedan pokret
nastao krajem 80-tih kao stoljetna težnja za
samostalnom, suverenom i neovisnom Hrvatskom najveći
jamac upravo iz jednog razloga zbog kojeg je i
stvoren, kojim je postao i ostvario se - državotvorni.
Mnogo će Hrvatica i Hrvata s lakoćom izreći tu riječ,
no oni kojima zapinje poput kosti u grlu shvaćaju
stvarno značenje, postojanost i neumitnost te riječi.
Državotvornost, silna riječ, riječ s
pokrićem
Shvaćate li sada zašto ovako bjesomučni napadi na Hrvatsku
demokratsku zajednicu, shvaćate li sada zašto je poput stabla duboko
ukorijenjenog u zemlju žele iščupati. Nisu njima problem vrhovi koji se ponekad
i njišu na vjetru ili budu odneseni snažnijim uraganom. Jer dok je zdravo
korijenje, grane će se obnoviti, izrast će nove mladice. I zato se toliko trude
iščupati to korijenje, jer ono je zdravo. Stoljetnim hrastovima, kada ih srušite
teško ćete iščupati korijenje, a upravo takav je hrvatski narod onaj koji je
težio slobodi i neovisnosti, onaj koji je po cijenu života, a mnogi su je i
platili stvarao i osnivao pokret koji je postao državotvoran.
Jeste li ikada čuli kako je pripadnik
nekadašnje KPJ koja se transformirala u SDP onu istu koja je prije 25 godina
napustila sabornicu Hrvatskog državnog sabora i odbila glasovati za proglašenje
samostalnosti Hrvatske, jeste li čuli ikada da je i jedan SDP-ovac bio mučen i
ubijen samo zato jer je pripadnik te partije. Niste i nećete. Ali itekako je
poznato da su članovi pokreta hrvatske zajednice ubijani i mučeni samo zato jer
su HDZ-ovci. Da, gorka istina.
I sada taj pokret koji je bio zalog opstojnosti ove hrvatske države koju
izboriše hrvatski branitelji s krunicom oko vrata, s vjerom u Boga za dom i
domovinu, ponovo je na meti onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli, kojima možda
niti Jugoslavija nije više bila po mjeri, koji željeli nešto posve drugo i to ne
dobiše. Dok se Hrvati naučeni stvarati svojim znanjem i imanjem, baviše
izgradnjom porušene domovine, za to vrijeme oni izgradiše mrežu te nas poput
otrovnih paukova pokušavaju loviti i uloviti. No iako su te mreže koje raspleše
doista impozantne, ne samo veličinom nego i gustoćom, neka imaju na umu da nas
je ipak više, i nikakva raseljavanja, dovođenja na rub egzistencije, socijalna,
materijalna, psihološka i emotivna iscrpljivanja neće im pomoći, jer zaboraviše
na ono s početka ovog teksta - narodnu mudrost nastalu na muci i krvi kroz
stoljeća.
Hrvatski narod će preživjeti, jer to
je narod sa zdravim korijenima duboko ukorijenjenim u
hrvatsku zemlju, preživjeti će i pokret koji je
stvoren, postao i ostao državotvoran, a izdajice i oni
koji su pokušali podmetnuti ovom narodu završiti će
zaboravljeni u ropotarnici povijesti. Jer kako reče
Preradović "Stalna na tom svijetu samo mijena jest", a
onaj koji je odan Bogu i domu vječan je i postojan -
svoj na svome.
Zorica
Gregurić, 30. svibnja 2016.
www.hkz-kkv.ch |
