U deset godina Napoleon je u Francuskoj podijelio više
titula nego što je stvoreno tijekom stoljeća Ruskog
Carstva. Tim skučenim, ekskluzivnim klubom ruskog
plemstva kroz povijest prednjački najstarija,
najpoznatija i najživopisnija od svih - obitelj
Tolstoj, koja je u šest stoljeća postojanja proizvela
24 generacije i čiji su pojedinci uživali središnju
ulogu u političkom, umjetničkom i društvenom životu
Rusije.
Hrabar general
Moj sugovornik grof Nikolaj Tolstoj
tvrdi da mu je slavno prezime u velikoj mjeri
odredilo život. Iako je rođen u Engleskoj, odgajale
su ga priče o slavnim precima, ruska kultura i
štovanje pravoslavne vjere. Toliko povijesti teče
venama Tolstojevih da se nekako prirodno nametnulo
da postane povjesničar. Danas na čelu obiteji
Tolstoj, 80-godišnji grof u svom opusu knjiga jednu
je posvetio svojoj obitelji. Teško je nadmašiti
najpoznatijeg od njih, Lava Nikolajeviča Tolstoja,
govori, no bilo je tu svakojakih genijalaca i
ekscentrika, vojskovođa i generala. Prapradjed moga
sugovornika Pavel Tolstoj Miloslavski bio je desna
ruka posljednjega ruskog cara Nikole II. Njegov
omiljeni pak Tolstoj je Aleksandar Ivanovič
Ostermann Tolstoj, istaknuti general koji se borio
tijekom Tursko-ruskih ratova u 18. stoljeću, a
osobito proslavio u bitkama protiv Napoleona.
"On je bio vrlo hrabar general, ali
istovremeno je bio ekscentričan lik. Nikuda nije
odlazio bez svojih kućnih ljubimaca - tri medvjeda",
smije se Nikolaj Tolstoj.
Iako u načinu govora grofa Tolstoja
dominira kristalni ton britanskih visokih klasa,
njegovo Tolstoylice je nepogrešivo slavensko, s
dubokim plavim pogledom i istaknutim obrazima.
Nalazimo se duboko u idili engleskih brežuljaka, u
pokrajini Oxfordshire, u domu Tolstojevih,
šarmantnoj kući čijim prostorijama kola šapat
povijesti i čarobnih priča. Prostorije su uređene u
naglašeno engleskom stilu, s pastelnim tapetama i
bucmastim jastučićima naslonjenima na prozore, s
kojih se pruža zeleni pogled na sočne pašnjake i
razigrane krošnje prostranog vrta Tolstojevih.
Engleski interijer ipak koketira s činjenicom da je
u službi obitelji Tolstoj. U jednoj od prostorija
izvješena je možda najvrednija ostavština obitelji,
križ Tolstojevih koji datira iz 14. stoljeća. Dok
razgovaramo, prati nas strogi pogled generala
Ostermanna Tolstoja s portreta uz koji se naslanja
tradicionalna ruska nošnja, ostavština s ruskog
imanja Tolstojevih. Engleski čaj s mlijekom grof mi
servira iz porculanskog servisa iz Rusije.
Ipak, toga kišnog poslije podneva
sredinom tjedna sastali smo se kako bismo
razgovarali o događajima koji su se zbili daleko od
Engleske, još dalje od Rusije. O događajima koji su
obilježili jedno proljeće prije sedamdeset godina i
već su desetljećima predmet osobito blizak njegovoj
pažnji i istraživanju, a objedinjeni su u riječi
Bleiburg.
"Moj interes za bleiburški masakr
dogodio se sasvim slučajno. Osamdesetih godina
objavio sam knjigu o kozacima, nakon čega me je
jedan prijatelj iz Srbije pitao zašto ne pišem o
tragediji koja se dogodila tamošnjim ljudima koji su
izručeni Titu. Tada mi se činilo da je to ipak posao
za jugoslavenske povjesničare. No u meni se ipak
probudila znatiželja i kako sam počeo čitati i
istraživati, otkrio sam da priča nije samo
tragedija, već i veliki misterij", govori.
Tako je počelo dugotrajno i na
trenutke mukotrpno znanstveno putovanje, tijekom
kojeg je naišao na mnoga zatvorena vrata, mučna
svjedočanstva, ekscentrične likove, ponešto
prijetnji i jedan veliki sudski proces. Kao
britanskog povjesničara, grofa Tolstoja je prije
svega zanimala uloga koju su Britanci imali u
izručenju stotina tisuća Hrvata koje je zadesila
stravična i nikada u potpunosti odgonetnuta sudbina
koja se obilježava idući tjedan, kada će moj
sugovornik gostovati u Zagrebu.
"Moja pozornost je koncentrirana na
događaj koji do dana današnjeg ostaje čudan i mračan
misterij; odluka britanskih vojnih zapovjednika da
predaju Hrvate u pokolj nikada nije dobila
zadovoljavajuće objašnjenje. To je enigma kojom se
bavim više od 30 godina", govori.
Masakr žrtava
Teme se prvi put javno dotakao u
knjizi "Ministar i masakr" 1986. kojom je otvorio
Pandorinu kutiju. Ono što otkriva naišlo je na burne
reakcije i indirektno iniciralo tužbu Lorda
Aldingtona, bivšeg čelnog čovjeka konzervativne
stranke. U svojoj knjizi Tolstoj, naime, tvrdi da je
upravo Lord Aldington dao ključnu naredbu koja će
odrediti sudbinu kozaka te otkriva kontroverznu
odluku Britanaca koja je rezultirala masakrom
hrvatskih žrtava. Pošto ga je de facto prozvao
ratnim zločincem te njegova djela usporedio sa
zločinima nacista, Lord Adlington ga je tužio, pri
čemu je Tolstoj izgubio pravnu bitku te mu je sud
dodijelio kaznu od dva milijuna funti koju je
Europski sud za ljudska prava kasnije povukao.
Tolstoj danas komentira da je čitava stvar bila
farsa i dokaz da je Ujedinjeno Kraljevstvo (bilo) u
rukama aristokracije.
"Tada se pokazalo da britanski
sudovi nisu tako sjajni kako smo mislili. Prilično
je indikativno da je sudac bio susjed Lorda
Adlingtona i član istog privatnog golf-kluba",
govori.
Ipak, u svojoj potrazi za povijesnom
istinom grof Tolstoj nije se dao smesti. Trenutno
radi na novoj knjizi o Bleiburgu.
"Kada sam objavio svoju posljednju
knjigu prije 25 godina ona je bila cenzurirana u
Britaniji. Sve javne knjižare dobile su službenu
naredbu britanske vlade da unište svoje primjerke.
Osim toga, kada sam pisao i objavio knjigu Rusija je
još uvijek bila SSSR, a Jugoslavija u komunizmu,
tako da nisam mogao ići u te zemlje, barem ne kao
povjesničar, kako bih proveo svoja istraživanja. Iz
tog razloga, pola stvari bilo mi je nedostupno. Kada
sam prvi puta išao u Bleiburg, The Times je htio
napraviti intervju sa mnom u Beču, u čemu nas je
spriječila austrijska policija, procijenivši da je
opasno govoriti o toj temi. No na što sam više
prepreka i zatvorenih vrata nailazio, to me cijela
stvar više intrigirala. Odlučio sam biti uporan.i
bolje tražiti", govori.
Za razliku od 80-ih kada su događaji
bili prekriveni velom tajne i uglavnom svedeni na
svjedočanstva emigracije, što je njegovo
istraživanje činilo šturim i teško dokazivim, danas
je u posjedu dokaza koji stavljaju novo svjetlo na
događaje tog proljeća 1945.
"Danas se naravno više nitko ne može
praviti da se tragedija nije dogodila", govori.
Fokus Tolstojevog djela u nastajanju
još jednom su Britanci, odnosno razlog zbog kojeg su
izručili stotine tisuće Hrvata Titu. Grof Tolstoj
nastoji nam približiti atmosferu: "Pola milijuna
ljudi nastoji pobjeći i predati se Britancima.
Većina njih je prestravljena od Tita koji je već
počeo ubijati ljude. Među njima ima nešto domobrana,
ali veliku većinu čine obični uplašeni civili, žene
i djeca koji se nadaju da će ih Britanci zaštititi.
Nadaju se da će ih se primiti u prenamijenjene
logore odakle će se otisnuti u Kanadu, Australiju i
Argentinu i ostale prekooceanske zemlje koje su
slale pozive za radnom snagom. Britanci im obećaju
da će ih poslati u Italiju. Umjesto toga, pruga je
promijenjena i oni su poslani u smjeru Jugoslavije,
u smrt", govori.
Poslani mimo volje: Zašto je to
Macmillan napravio?
"Važno je znati da je naredba
visokog zapovjedništva Saveznika bila da se ni jedan
Jugoslaven ne pošalje mimo svoje volje u
Jugoslaviju. Važno je shvatiti, također, da vrhovno
zapovjedništvo Britanije nije donijelo ovu odluku.
General Alexander nije ni znao što se događa, jer to
što se događalo bilo je protivno njegovim naredbama.
Dakle, o svemu se odlučilo u Austriji. Ključ svega
je trenutak u kojem britanski ministar Harold
Macmillan - kasnije premijer Ujedinjenog Kraljevstva
- slijeće u Klagenfurt 13. svibnja. Danas imam
dokaze da je upravo on dao tajne instrukcije da se
svi ti nevini ljudi izruče Titu, o čemu pišem u
svojoj novoj knjizi. Jedino pitanje koje još ostaje
jest zašto je Macmillan to napravio. Ja mogu
dokazati da je to učinio, ali ne mogu dokazati zašto
je to učinio", govori.
Intuicija mu, ipak, govori: "Mislim
da su ga pritisnuli Sovjeti. Bio je čudan, neiskren
čovjek. Imao je čudne seksualne navike. Jedna od
mogućnosti jest da je bio ucijenjen od strane
Sovjeta koji su u to vrijeme podržavali Tita. To je
ono što me u cijeloj priči intrigira. Da nema tog
britanskog misterija, vjerojatno bih se bavio drugim
temama i više ne bih pisao o tome", govori.
Na svom putu upoznao je niz
živopisnih likova, uključujući jednog pravoslavnog
svećenika koji je u opisanom razdoblju komunicirao s
Britancima i Tolstoju potvrdio sve sumnje.
"On i ljudi slični njemu bili su
polaskani da sam u tolikoj mjeri zainteresiran za
njihovo svjedočenje, stoga su vrlo otvoreno govorili
o tome što se dogodilo. On mi je tada rekao da
Britancima nije izrečena laž o tome gdje vode sve te
ljude, odnosno da su Britanci znali da će biti
smaknuti", govori Tolstoj.
Razgovor sa Dubajićem
Pokazuje mi snimku svog razgovora s
Titovim komesarom Simom Dubajićem koji je sjedio
nasred trga u Kočevju i izdavao zapovijedi za
ubojstva tisuća ljudi.
"Vrlo je otvoreno sa mnom
razgovarao. Kada bolje razmislim, možda je malo
skrenuo zbog te epizode u Sloveniji. Sjećam se da mi
je rekao da sa mnom razgovara jer sam pravoslavac,
kao i on. Rekao mi je da moram shvatiti da je u to
doba on bio komunist. Da mu je Tito rekao da ubije
vlastitu baku, on bi to s radošću učinio, rekao mi
je. To sumira o kakvim se ljudima radilo", govori.
Bleiburg i Križni put Nikolaj
Tolstoj vidi isključivo kao masakr nad nevinim
civilima. "Bleiburg nema veze s ustašama i ratnim
kriminalcima, to su gluposti. Kako djeca mogu biti
ratni zločinci? Osim toga, nitko od njih nije
stavljen pred sud; da su bili ratni kriminalci,
zašto im se ne bi sudilo? To je kao da su Saveznici
nakon rata ubili stotine tisuća Nijemaca, samo zbog
sumnje da su mogli biti uključeni u zločine",
poručuje.
Stoga svako isticanje kontroverze
vezane uz obilježavanje Bleiburga smatra
neutemeljenom.
"One su ili laž ili puko nezanje. Ne
postoji nijedan dokaz da je među žrtvama bio ijedan
ratni zločinac. Ja sam to proučavao najpozornije što
sam mogao i ni u jednom trenutku nisam naišao na
nekoga tko je bio ratni zločinac. Upravo zato što
stvari nisu u potpunosti razriješene, ljudi danas
mogu reći što god žele te se uvjeriti u nešto,
pogotovo ako ne znaju dovoljno. Kako u Rusiji, tako
i u bivšoj Jugoslaviji - ljudi koji imaju simpatije
prema komunizmu jednostavno ne mogu priznati da su
ikada bili u krivu".
U tjednu u kojem je obilježena
godišnjica Titove smrti, grof Tolstoj vrlo je
isključiv kad govori o jugoslavenskom predsjedniku.
"Tito je bio u jednakoj mjeri loš
kao Hitler ili Staljin. Proporcionalno gledano, s
obzirom na veličinu zemlje, ubio je jednak broj
svojih ljudi poput njih. Sve njegove zasluge su
preuveličane. Doprinos partizana u Drugom svjetskom
ratu bio je neznatan, oni zasigurno nisu porazili
stotine tisuća njemačkih trupa. Prikazivati Tita kao
osloboditelja ili heroja je preuveličano ili krivo",
inzistira.
"Tita bi se moglo usporediti s
Francom, s tim da je u njegovo vrijeme Španjolska
postala prosperitetna, dok Titova Jugoslavija uopće
nije bila prosperitetna. Tito je bio prosperitetan
sa svojom jahtom i dvorcima, ali samo on", dodaje.
Slaže se s Kolindom
Odluku hrvatske predsjednice da
ukloni bistu Josipa Broza Tita iz predsjedničkog
ureda pozdravlja, jer spomenik Titu u Zagrebu jednak
je nelagodnoj ideji spomenika Staljinu u Moskvi,
govori. Grof Tolstoj smatra da je u Rusiji odnos
prema povijesti zdraviji nego u zemljama bivše
Jugoslavije. Iako stvari nisu idealne, navodi,
daleko su bolje od doba SSSR-a, vremenu kada se, bez
uspjeha, pokušavao suprotstaviti režimu. Nakon pada
komunizma, budući da više nije prozivan kao "agent
imperijalizma i reakcionarski plemić", postao je
vrlo popularan. Njegova povijesna istraživanja
zaintrigirala su tadašnjeg predsjednika Jeljcina
koji mu je ustupio pristup tajnim ruskim arhivima.
"Vladina limuzina vozila me po
Moskvi, iz jednog ministarstva u drugo, čak sam bio
i u zatvoru Lubjanka gdje su obješeni generali
kozaci i dano mi je na uvid mnogo tajne
dokumentacije koja je samo potvrdila da je sve što
sam pisao u knjizi bilo točno".
I dalje je čest gost u Rusiji -
čitava obitelj se barem jednom godišnje nalazi u
Jasnoj Poljani, imanju Lava Nikolajeviča Tolstoja.
Poput većine Rusa, ponosan je na rusku povijest,
iako nije uvijek bila blagonaklona prema njegovoj
obitelji.
"Sve su nam oduzeli i ništa nam nisu
vratili", govori.
No ne žali se, tvrdi, ovako je barem
siguran da je dio ostavštine na sigurnom, u
muzejima. Grof Tolstoj pomno čuva izdanje britanskih
novina Daily Mail iz 1920. koje pišu o
desetogodišnjem dječaku koji je, zahvaljujući svojoj
engleskoj dadilji, uspio pobjeći iz Rusije. Taj
dječak bio je njegov otac. Desetljećima kasnije grof
Tolstoj pronašao je njegovo ime u ruskim arhivima,
na popisu plemića čije ubojstvo je naručio Trocki.
"Jako je važno da u potpunosti
otkrijete svoju povijest. Ne da budete opsesivni,
ali da znate istinu. Istina je jedino što je važno.
Život na krivoj povijesti se u komunističkim
državama koristio kako bi se manipuliralo
sadašnjošću. Ne znati istinu je grozna uvreda
ljudima koji su izgubili živote, ljude poput dobrih,
poštenih, nevinih žrtava Bleiburga na koje
prvenstveno mislim kada radim na svojoj knjizi. Moja
empatija vjerojatno proizlazi iz činjenice da sam ja
osobno imao sreće".
kamenjar.info
www.hkz-kkv.ch |