Neću se previše baviti time koji novinar i zašto je tijekom komemoracije u Jasenovcu i obilježavanja 75. obljetnice proboja logoraša iz ustaškog koncentracijskog logora imao potrebu postavljati pitanje o spomen-ploči koja je još prije par godina maknuta iz blizine spomen-područja. Milanović očito nije imao potrebu novinaru objasniti kako nije ni mjesto ni vrijeme da se razgovara o tim stvarima. Kao što rekoh, bila je to klasična medijsko-politička sačekuša, odnosno atentat na nekoliko tjedana nacionalnog jedinstva u kojem nije bilo ideoloških podjela ni svađa o ustašama i partizanima.
Naravno, rat nikad nije moguć bez barem dva sudionika. Da Milanovićeve riječi ne bi bile samo glupost koja će nestati u praznini etera pobrinula se druga strana koja je odmah zamjerila Plenkoviću zato što se nije valjda potukao s predsjednikom države. Takvima je uzalud objašnjavati tko je Milanovića doveo na vlast s onih devedeset i nešto tisuća dopisivanih listića, zašto je Milanović organizirao ovu medijsko-političku sačekušu baš u trenutku kad je HDZ najjača stranka u državi, kad je Planković najpopularniji političar u državi i kad pada popularnost Milanovićevog jataka. Nije bez utjecaja na ovaj događaj ni to što je riječ o političkoj opciji koja je Milnoviću pomogla da dođe na Pantovčak pozivom na prepravljanje kao ni to da dio tih glasača shvaća zabludu pa se opet okreću HDZ-u.
Uzalud je to objašnjavati onima koji u protokolarnoj fotografiji na kojoj trojica državnih čelnika stoje jedan pokraj drugoga vide dokaz o političkoj koaliciji. Milanović se dovoljno dugo s takvima prepire na političkoj sceni i svjestan je da su mu baš oni najvjerniji saveznici i najbolji pomagači. Takvima ništa ne znači ni Plenkovićeva izjava kako bi "vlast trebala raditi sve što može da podjele u društvu budu što manje". Oni ne razumiju da je svakom normalnom i civiliziranom to u stvari poruka kako je Milanović pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu. Milanović je sigurno shvatio što mu je Plenković poručio, ali on je klasični politički makijavelist kojemu cilj opravdava sredstvo pa zato ne treba očekivati da će prestati s provokacijama.
Ukratko, vratio nam se Milanović kakvog poznajemo. Pet godina dužnosti je pred njim, biračko tijelo ljevice mora obogatiti jatacima s desnice koji će svaki svoj potez opravdavati time što desna većina ne sluša manjinu, jer ti koji su u većini, po mišljenju Milanovićevih desnih jataka, nisu dovoljno osvješteni pa ne bi ni smjeli imati vlast iako su većina. Nažalost, ti jataci nisu ni dovoljno obrazovani pa je beskorisno podsjetiti ih na mentalni sklop komunizma i radničku avangradu. Ali barem nam je jasno zašto lakše idu s Milanovićevm i prepravljaju listiće nego da budu ono što glasno tvrde da jesu.
Zoran Milanović je političar kojeg činjenice ne zanimaju, jer da nije tako onda nikad ne bi rekao kako Finska nije ratovala 150 godina, da je u Hrvatskoj bio građanski rat zato što smo oduzeli prava Srbima... Milanović će sad biti još razigraniji jer nakon svega toga Hrvati su ga izabrali. Zar ima razloga voziti "pod ručnom"?
Zoranu Milanoviću ništa ne znači ni činjenica da je više od 700 pripadnika HOS-a život dalo u obrani Republike Hrvatske. Njemu ništa ne znači ni činjenica da je najveći dio njih stavio se pod zapovjedništvo Hrvatske vojske puno prije nego je predsjednik Tuđman donio odluku kako se sve oružane formacije moraju staviti pod zapovjedništvo Hrvatske vojske ili policije pa on u Jasenovcu priča o prisilnom uključivanju u službene formacije Oružanih snaga.
Zoranu Milanoviću ništa ne znači ni činjenica da je Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću usuglasilo mišljenje, koje je državni vrh prihvatio kao politički stav, da se simboli HOS-a mogu koristiti u komemorativne svrhe te da HOS nije nikakav slijednik bilo čega iz NDH. Milanović o tome ima svoje mišljenje i njega mišljenje stručnjaka ne zanima. On je to potvrdio i kad je, lobirajući za svoju partiju čiji je član bio do dolaska na dužnost predsjednika Republike, rekao kako bi odluke vezane uz pandemiju trebala donositi politika, a ne struka. Milanović mrzi struku i red.
Ako nekom još uvijek nije jasno zašto je Zoran Milanović komemorativni događaj koji je prije svega trebao biti dostojanstven, pretvorio u skandal onda bi se trebao prisjetiti njegovih riječi: "Ili mi ili oni". Zoran Milanović ne podnosi kad u društvu nema podjela i tenzija jer to nije ambijent u kojem on može i zna funkcionirati. Sposobnost i argumentacija nisu mu jače strane. Na čelu partije je ostavio Davora Bernardića kojemu može pomoći samo tako da Plenkovića i HDZ uvlači u incidente i sukobe i to takve naravi da zaustavi osipanje Škorinih simpatizera kojih je sve manje i koji se vraćaju HDZ-u. Da ne bude kako samo kritiziram Zorana Milanovića treba vrlo jasno reći da je on u nečemu izvrstan. Na domaćoj političkoj sceni nema boljeg političkog diverzanta. Šteta što nije bio takav i s puškom u ruci nego misli, a to je i rekao, da su "samo sirotinja i neobrazovani išli u rat".
Andrej Plenković se uvijek s punim poštovanjem odnosio prema hrvatskim braniteljima. Njegov zamjenik na čelu stranke je ratni general i današnji ministar Tomo Medved. Ministar obrane je također ratni general Damir Krstičević kojemu je Plenković povjerio i vođenje svoje stranačke izborne kampanje. Sve su to razlozi zbog kojih bi Milanović baš na tim temama htio Plenkovića uvaljati u političko blato. Na sreću, hrvatski premijer ne nasjeda na te jeftine uličarske fore. Zakon o pravima hrvatskih branitelja koji je prihvaćen u mandatu Plenkovićeve Vlade ipak govori više od svih jeftinih provokacija plasiranih u medijsko-političkim sačekušama. Oni koji znaju razmišljati to će i prepoznati.
Ante Gugo, FB
|
