Dakle, izbori za funkciju šefa države su izravni, personalizirani izbori na kojima biramo osobu sa svim njezinim vrlinama i manama, sa svim njezinim političkim iskustvom ili neiskustvom, te sa svom njezinom dosadašnjom političkom i javnom reputacijom. Prema anketama, Hrvati ozbiljno doživljavaju samo tri kandidata za tu funkciju. Prva je dosadašnja predsjednica koja je nakon dugogodišnje međunarodne izolacije zemlju otvorila prema svijetu i postala pokretač brojnih ozbiljnih političkih inicijativa u Europi.
Najozbiljniji protukandidat Kolindi Grabar Kitarović, koja bez problema ostvaruje susrete s vodećim svjetskim državnicima, uključujući i predsjednika SAD-a Trumpa, bivši je hrvatski premijer Zoran Milanović, s kojim se njemačka kancelarka Merkel odbila sastati tijekom boravka u Dubrovniku, na obilježavanju stote obljetnice izbijanja Prvog svjetskog rata. Milanović je Hrvatsku doveo u tešku međunarodnu izolaciju, koja je kulminirala time da nam skoro nitko nije htio doći na proslavu ulaska u EU.
Škoro je imao dosta lutanja u svojim izjavama
Treći ozbiljan kandidat je pjevač Miroslav Škoro, čovjek dosta skromnog političkog iskustva kad govorimo o kandidaturi za šefa države. Otkad je objavio kandidaturu, Škoro je imao dosta lutanja u svojim izjavama, tako da je teško shvatiti što on stvarno zagovara. Previše je obrazovan i inteligentan da ne bi znao kako nešto jednostavno nije moguće. On govori da će napraviti stvari koje je u Hrvatskoj gotovo nemoguće ako želimo poštovati Ustav. Ako to govori samo zato što misli da to birači žele čuti, onda je nevjerodostojan i brzo će birači shvatiti kako nije ništa bolji od političara koji su kroz razne protestne opcije od Mosta do Oraha, preko Živog zida dolazili na političku scenu i prolazili prije nego im je itko uspio zapamtiti imena. Zanimljivo, baš je dio takvih političkih opcija stao iza Škorine kampanje.
Naš popularni pjevač tvrdi da on nije ničiji politički projekt i da se u kampanju upustio zbog vlastitih ambicija i želje za promjenama. Ako želi da birači u to povjeruju, on će se morati javno odreći onih čija je jedina politička ambicija mijenjati vodstvo HDZ-a. Škoru preglasno podržavaju baš takvi, a njegova gromoglasna šutnja može se shvatiti jedino kao odobravanje onoga što oni rade.
Škoro je projekt onih koji se žele osvetiti Andreju Plenkoviću i Kolindi Grabar Kitarović
Slijedom toga, jedini logičan zaključak je kako je Škoro osoba oko koje se žele okupiti sve desne političke opcije, koje tako ujedinjene mogu parirati HDZ-u, a nastavno na to sadašnje vodstvo prisiliti HDZ na uzmak. Bio on toga svjestan ili ne, Škoro je projekt onih koji se žele osvetiti Andreju Plenkoviću i Kolindi Grabar Kitarović zbog vlastite političke marginalizacije. Izbori za predsjednicu Republike tek su brendiranje Miroslava Škore kao stupa oko kojeg će se okupiti oni koji će pokušati rušiti aktualno političko vodstvo, s kojim je Hrvatska postigla međunarodni ugled o kojem je ranije mogla samo sanjati i s kojim je na putu gospodarskog oporavka.
Zorana Milanovića je za SDP-ovog kandidata za predsjednika Republike izabrao Davor Bernardić, pokazujući time da mu je odgođena politička eutanazija draža od političkog giljotiniranja, pred kojim se u jednom trenutku bio našao. Milanović, međutim, nema hrvatskim građanima što ponuditi, osim već poslovične bahatosti i sjećanja na nikad gore gladne hrvatske godine nego što smo ih imali kad je on bio premijer.
Cijeli svijet zna tko je hrvatska predsjednica
Na koncu nam ostaju aktualna predsjednica koja je pokazala da nema puno rezervi kad treba pokazati kako se voli vlastitu državu i naciju. Nakon Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, cijeli svijet zna tko je hrvatska predsjednica. Mogu se nekome ne sviđati njezine izjave, ali ona je uvijek branila hrvatske interese i pokazivala kako joj je stalo do Hrvatske. Znalo je zaiskriti između nje i premijera, pa i između nje i ministra obrane, ali činjenica je da nas u NATO-u hvale, da u EU izvrsno kotiramo i da naši političari konačno znaju probleme rješavati iza zatvorenih vrata, što se vidjelo nakon neuspjele nabave ratnih zrakoplova. U tišini je pokrenut novi postupak, bez javnih svađa i traženja krivca. To je suradnja političara kakvu su Hrvati predugo čekali pa zato ne treba ni sumnjati kakav će biti njihov izbor.
Zanimljivo je kako kritičari Kolinde Grabar Kitarović govore da je neozbiljno to što ona pjeva, a nitko ne smatra neozbiljnim to što pjevač želi biti predsjednik države. No, ako uzmemo u obzir da joj to zamjeraju oni koji su se do jučer zaklinjali u nju, a kad je ona odbila biti lutka na njihovu koncu, postali su njezini najljući javni i medijski neprijatelji, onda i njezine pjevačke izlete trebamo shvatiti samo kao dobru ironiju na račun svojih kritičara.
Piše: Ante Gugo, fenix-magazin.de
|
