Nikola IV. Šubić Zrinski, posjednik Zrina i
Gvozdanskog, poginuo je u jurišu na turske osvajače
podno Sigeta u rujnu 1566. godine. Ta vijest o
velejunačkoj smrti odjeknula je Europom. Nema sumnje,
pročulo se i u njegovom rodnom Pounju i nisu ostali
ravnodušni branitelji njegovih posjeda i utvrda po
obroncima Zrinske gore. Samo 11 godina poslije, u
jesen 1577. Turci su opkolili Gvozdansko, odsjekli
utvrdu od snabdjevanja i pomoći te započeli
višemjesečnu iscrpljujuću opsadu. Tijekom žestokih
okršaja protiv 5 tisuća napadača, od tristotinjak
branitelja predvođeni s četiri nepopustljiva kapetana,
početkom siječnja 1578. ostalo je još svega tridesetak
živih i izmorenih branitelja. Tijekom mjeseci
iscrpljujuće obrane, ponestalo je hrane i barutnog
praha. No preostali, izmoreni i izranjavani branitelji
nisu se predavali. Možda i zato jer su u svijesti
nosili sječanje na junačku obranu njihovog vlastelina
Nikole Zrinskog podno Sigeta. A Turčin je u više
navrata primamljivo ponudio živote, slobodu i
spasenje, kao nagradu za predaju gvozdanske utvrde i
kovnice novca.
Zima je bila izuzetno hladna, konji
su se smrzavali na otvorenom, drvće u šumi praskalo
i lomilo se, a braniteljima bez hrane, ponestalo je
i ogrijeva. Sve u gradu što se moglo upotrijebiti
bilo je potrošeno. U noći 12. siječnja ugasile su se
vatre u gradu, a ujutro 13. siječnja Turci su bez
otpora provalili u grad. Ukazao se strahovit prizor.
U posve opustošenom gradu, ukočili se smrznuti
branitelji s oružjem u rukama na svojim položajima.
Turčin, iako nemilosrdan osvajač, ostao je osupnut i
zatečen pred velejunaštvom obrane bez uzora i
premca. Njihov vođa Ferhat paša odlučio je odati
dužnu počast braniteljima koji su se rađe smrznuli
nego predali. Izdao je nalog da se potraži svećenik
i branitelji su pokopani po katoličkom obredu. Sve
to ostalo je zapisano od turskih pisara onog
vremena. Nije stoga to samo priča, ni bajka, ni
legenda, već okrutna i časna sudbina hrvatskih
branitelja. Velejunaštvo svjetskog glasa i bez
premca.
U Gvozdanskom je ove godine održano
V. spomen-hodočašće i obilježena je 436. obljetnica
velejunačke obrane utvrde od turskih osvajača svetom
misom u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova. Misu je
predvodio šibenski biskup mons. Ante Ivas, u
zajedništvu s domaćim sisačkim biskupom mons. dr.
Vladom Košićem. U koncelebraciji su sudjelovali don
Roko Glasnović, tajnik biskupa Ivasa, don Milenko
Majić, vojni kapelan iz Petrinje, mons. Marko
Cvitkušić, kancelar sisačke biskupije, vlč. Ivan
Faletar, župnik katedralne župe Sisak, vlč. Josip
Karas, upravitelj župe Preobraženja Gospodnjeg iz
Petrinje, p. Drago Majić, vojni kapelan iz Đakova,
domaći župnik vlč. Stjepan Filipec te dva stalna
đakona Sisačke biskupije Vjekoslav Uvalić iz
Petrinje i Daniel Jurić iz Pešćenice. Šibenski
biskup Ante Ivas je u propovijedi za poginule
branitelje Gvozdanskog, koji su se radije smrznuli
nego utvrdu predali turskim osvajačima, nazvao
nepravdom da se njihovo mučeništvo danas u Hrvatskoj
ne poznaje.
"Zašto, tisuće zašto.., muče nebrojene hrvatske generacije, do
danas? (...) I zašto ne slavimo njihovo mučeništvo? To je pitanje svima nama!"
Poručio je biskup Ivas da te žrtve i danas upozoravaju kako nesmijemo uzmicati
ni bježati. "Treba bježati od napasti zloga, ali ima vremena kada se ne smije
bježati bez obzira na cijenu. Svijet kojega danas vole nazivati naprednim sve
više postaje svijet velikih uzmaka, bijega od ljubavi, pravednosti, odgovorne
slobode, od samih sebe, od svojih obitelji, svojega naroda i Boga živoga,
Njegove crkve i svećenstva. Oni žive u iluziji sigurnosti koja postaje najveća
nesigurnost zbog života bez vjere. To su vremena kada se ne smije uzmicati, kao
što se ne uzmiče ni kad je napadnuta naša domovina, jer se nasrće na našu vjeru,
pouzdanje u Boga i njegove zakone i zapovjedi", rekao je biskup Ivas.
Poslije mise objedinjena je
komemoracija u spomen na sve žrtve obrane od turskih
osvajanja, na civilne žrtve stradale u zlodjelima
srpsko-partizanske rulje za Božić 1941. i od
srbočetnika u Domovinskom ratu. Izaslanik
predsjednika Republike Hrvatske Vlado Marić, hvaleći
tijekom komemoracije junaštvo svih branitelja
Gvozdanskog, ustvrdio je da su oni ovdje junački
odolijevali u tri događaja - 1578. godine, 1941. i
1991. godine - "i to Turcima, Vlasima, velikosrbima,
četnicima, partizanima i drugima".(...) "Iskazivali
su svoje domoljublje i junaštvo, podnosili neobičnu
žrtvu za križ časni i svoj narod, te tako stoljećima
ugrađivali svoje živote u temelje današnje Republike
Hrvatske", kazao je Marić. Dodao je da su u
obližnjem Zrinu stradali Hrvati prije sedamdeset
godina, te je pozvao mjerodavne da se učini sve da
mjesta Gvozdansko, Zrin i Zrinska gora "budu konačno
uvrštena među najvažnije povijesne simbole
stradanja, ponosa i velejunaštva hrvatskoga naroda".
Izrazio je vjeru da će se na buduće obljetnice u Gvozdanskom
odazvati i druge državne institucije te da će ovaj veliki povijesni događaj biti
još svečaniji i hodočasnicima brojniji. Iako je izaslanik predsjednika Vlado
Marić izrekao samo istinu, ipak su se našli oni iz Saveza tzv. antifašističkih
boraca (SABA) koji su, prikrivajući optužujuće činjenice o krvavim zločinima u
Gvozdanskom 1941. i Zrinu 1943., otvorenim pismom "upozorili" predsjednika RH
"da su partizani 1941., a od 1942. pripadnici Narodnooslobodilačke vojske
Hrvatske, oslobodili Hrvatsku od nacifašističkih okupatora..." ispuštajući
"upozoriti" predsjednika na svoja monstruozna zlodjela koja su u tom vremenu
počinili. Upravo ovdje na Banovini, srbopartizani pokazali su svoju genocidnu
ćud koju su potaknuti boljševičkom ideologijom primjenili tijekom Drugog
svjetskog rata, istrebljujući hrvatsko civilno pučanstvo, a sve to potvrdili u
najstrašnijem pokolju zarobljenika 1945. i još godinama poslije okončanja rata.
Po istom obrascu 1991. ponovili su
srbočetnici svoj krvavi pir u ovim krajevima i
nastavili ga sve do 1995. Konačno, zagrebački
branitelji i 2. gardijska brigada "Gromovi"
posljednji su hrvatski vojnici, koji su oslobađali
ovo područje u vojno-redarstvenoj akciji "Oluja".
Tim povodom obratio se okupljenim hodočasnicima i
umirovljeni brigadir Mile Krišto koji je u ime
veteran iz Udruge "Gromovi" rekao da Hrvatska treba
graditi budućnost na dobrim primjerima iz davne
prošlosti kao i iz Domovinskog rata. Svi se trebamo
zapitati zašto u slobodnoj hrvatskoj državi, koja je
članica NATO-a i EU, narod ipak nije veseo. Za te
razloge, kazao je brigadir Krišto, treba pitati
hrvatske vlasti.
Na ovom području tijekom mnogih
stoljeća stradavao je hrvatski narod od
neprijateljske ruke, od Vlaha i srbopartizana u
Drugom svjetskom ratu, kao i od srbočetnika za
vrijeme domovinskog obrambenog rata 1991. godine. Na
spomeniku podno slavne utvrde vidljiva su imena
osoba nedužno poubijanih od srpskih zločinaca, u
hrvatskom mjestu, na pragu svojih domova.
Organizatori obilježavanja obljetnice ovog
jedinstvenog događaja iz hrvatske povijesti, kod
spomen križa svim hrvatskim žrtvama u Gvozdanskom,
bili su Koordinacija braniteljskih udruga Grada
Zagreba i Hrvatsko žrtvoslovno društvo. Komemoraciju
je uveličala Počasno-zaštitna bojna Oružanih snaga
RH, povijesna satnija "Kravat - pukovnija" iz
Zagreba, a događaju se odazvalo mnoštvo djelatnih i
umirovljenih vojnika, časnika i dočasnika od
Zaprešića, Nove Gradiške do Slavonskog Broda, uz
domaće članove Samostalne domobranske satnije Dvor.
Kuburaško društavo "Gromovnik" iz
Svete Nedjelje pucnjevima je iz svojih starinskih
oružja hodočasnike podsjetilo na vrijeme slavne
obrane Gvozdanskog, a upaljeni krijes podno utvrde,
"Plamen slobode", ukazao na velejunačku obranu
utvrde. Hrvatska se prošlost ne smije ponovno
zaboraviti, a krvlju plaćena cijena slobode nikada
se ne smije više izgubiti. Gvozdansku utvrdu svakako
treba arheološki istražiti, zaštiti i urediti te
turistički afirmirati. Gvozdansko zaslužuje postati
hrvatsko nacionalno i vojno svetište, hodočasničko
mjesto sjećanja na smisao i vrijednost žrtve za
domovinu. Mjesto gdje će se hrvatski branitelji
veterani trajno podsjećati na časnu obranu Hrvatske,
a novi naraštaji hrvatskih oružanih snaga časno
prisezati i nadahnjivati se na povijesnim primjerima
- nema uzmicanja kad se brani Domovina. Na čast i
slavu hrvatskom narodu i u svakom vremenu kada treba
potvrđivati i braniti Hrvatsku kao predziđe
kršćanstva - Antemurale Christianitatis.
Tekst i
slike: Damir Borovčak
KATOLIČKO GLASILO MI -
SIJEČANJ/VELJAČA 2014.
|
