Osim što nije u hrvatskom, današnja presuda nije ni u interesu Bosne i Hercegovine

Sudsko vijeće je većinom glasova odlučilo da je sukob između HVO-a i Armije BiH bio međunarodni sukob, predsjednik Tuđman, ministar Šušak i general Bobetko zajedno s drugima postigli su dogovor, čija je posljedica bila zajednički zločinački pothvat, planiralo se preseljenje stanovništva, zločini protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija, kršenje zakona i običaja ratovanja - sve su to elementi današnje haaške presude šestorici Hrvata.

Drugim riječima, sudsko vijeće većinom glasova prihvatilo je sve ključne konstrukcije Haaškog tužiteljstva i donijelo odluku po kojoj je Republika Hrvatska, a ne Republika Srbija, bila agresor na susjednu Bosnu i Hercegovinu. To što se ovakav stav eklatantno kosi s činjenicama nema sad puno smisla razglabati, one su imalo upućenijima dobro poznate. Izdvojit ćemo samo konstrukciju iz najnovije haaške presude po kojoj ispada da je primanje stotina tisuća bosansko-hercegovačkih izbjeglica tijekom najtežih godina rata u Republici Hrvatskoj bilo zapravo dio plana tadašnjega hrvatskog vodstva o preseljenju stanovništva, a ne najveća humanitarno naprezanje koje bi si malo koja zemlja sa stotinama tisuća vlastitih izbjeglica usudila priuštiti u trenutcima kada je sam njen opstanak bio u pitanju. Dakle, iz Haaga opet perverzno do kraja.

Nastavak promašene politike

Ni ova najnovija haaška odluka, dakle, ne može se gledati nikako drugačije nego kao nastavak politike dijela međunarodne zajednice, koja je u Hrvatskoj imala i ima vjerne pomagače, a kojom se nastoji Republici Hrvatskoj nametnuti povijesna krivnja za nešto što jednostavno ne drži vodu i što je kontradiktorno samo po sebi. Kad se povijesna krivnja nije uspjela ubaciti u temelj hrvatske državnosti preko suđenja hrvatskim oslobodilačkim operacijama, to se sad, rekli bismo lako predvidljivo, pokušava nadoknaditi ovom zadnjom presudom u suđenju Praljku i ostalima.

Iz njezina karaktera jasno je kako je današnja prvostupanjska presuda u prvom redu odraz političkih odnosa koji su vladali zadnjih godina. U tom smislu, prije donošenja drugostupanjske presude, ono čemu se u Hrvatskoj možemo ponajprije nadati je upravo to da će se politički odnosi barem na unutarnjem planu konačno promijeniti. I da ćemo kao hrvatske predstavnike prema međunarodnoj zajednici ipak dobiti one kojima je ovakva haaška presuda potpuno neprihvatljiva, umjesto onih koji su je zdušno priželjkivali i podržavali.

Da postoji manevarski prostor za odbacivanje današnje sudske presude pokazuju sva dosadašanja haaška iskustva, preokreti i pravni paradoksi koje je Međunarodni sud uspio do sada proizvesti u enorminim količinama. S tim u svezi nije nevažno što se predsjedavajući Sudskim vijećem već u ovoj prvostupanjskoj presudi nije u najvažnijim elementima presude složio s ostala dva sudca.

Posljedice za Bosnu i Hercegovinu

Pored svega rečenoga, ključna za Hrvatsku bila je ona haaška odluka iz studenoga prošle godine. Uostalom, Haaški sud je što se međunarodnog prava tiče odavno izgubio svoj smisao i autoritet, čime nikako ne želimo umanjiti političku štetnost današnje presude po dugoročne interese Republike Hrvatske i hrvatskoga naroda. Naime, ako odluka ostane i u drugom stupnju ovakvom kakvom je sad, to bi Hrvatsku i Hrvate ponovo jače gurnulo u balkansko blato, što je naravno nada i cilj onih koji su progurali ovakvu današnju presudu u Haagu.

No, pored interesa Republike Hrvatske, današnja odluka zadire možda još i više u interese Bosne i Hercegovine. Ona u prvom redu ide upravo tragom velikosrpske politike koja je u Bosni i Hercegovini već dobila i etnički očistila pola teritorija, i koja sad svoju odgovornost, kako je to uostalom zapisano u Memorandumu 2, mora još samo preraspodijeliti na druge.

Osim što je protjeran iz Republike Srpske, bošnjačko-muslimanska unitaristička majorizacija hrvatskoga naroda, kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini, uzela je na području Federacije toliko maha da mnogi primjećuju kako više prava imaju pojedine manjine u drugim zemljama nego Hrvati u Bosni i Hercegovini. Stoga Hrvati Bošnjacima-muslimanima sigurno nisu stvarni problem. Zato, iako će se to u Sarajevu najčešće drugačije doživjeti, proglašenje njihova saveznika u borbi protiv srpske agresije agresorom na Bosnu i Hercegovinu ne bi trebalo nikoga tamo puno veseliti. Upravo obrnuto, jedinu stabilnost Bosna i Hercegovina dobila je uspostavljanjem malo iskrenijeg savezništva Sarajeva s Republikom Hrvatskom, budući da je, uostalom, hrvatskim vojnim zaslugama i završen rat u toj zemlji.

Za one koji su još jučer Hrvatima u Bosni i Hercegovini govorili da svoje probleme moraju riješiti u Sarajevu, već sad naslućujemo da će sutra Sarajevu govoriti da svoje probleme rješava u Beogradu. No, neki će iz nedavne povijesti i kasnijih zbivanja izvući pouke, a neki ne će.

Autor: M. M.

Izvor: www.hkv.hr