|
Hrvatski hajduk Andrijica Šimić
Andrijica Šimić rođen je u zaselku Alagovcu u Grudama dana 22.11. godine 1833.
Otac mu je bio Ivan Å imić, a majka Iva Milas iz Tihaljine. Imao je brata Jakova i pet sestara, Katu, Angeliku, Martu, Matiju i Petromilu. S deset godina obavljao kmetske poslove kod age Tikvine u Mostaru. Kada je navrÅ¡io dvadeset godina, zaposlio se u puÅ¡kara, a onda odluÄio postati hajduk. Na potezu Imotski-Vrlika napadao je turske karavane, trgovce i kiridžije, a ponekad je iÅ¡ao i do Kupresa, GlamoÄa, Duvna, Mostara, Sarajeva i Travnika. MeÄ‘u Hrvatima u Dalmaciji i Hercegovini, i s austrijske i s turske strane, postao je legenda. Skrivao se u pećinama, pa se ona na planini KameÅ¡nici i danas naziva njegovim imenom - Å imića pećina!
|
PRVA SUDSKA RASPRAVA NA HRVATSKOM JEZIKU
Dugo je godina uspijevao pobjeći truskim i austrijskim vlastima, no 14. sijeÄnja 1871. izdala ga je obitelj Ante Garca, pa je i uhićen u njihovoj kući, a uhićena je i njegova družina.
SuÄ‘enje hajducima poÄelo je 22. srpnja, zavrÅ¡ilo 31. kolovoza 1872. godine. Zanimljivo - ovo je bila prva sudska rasprava na hrvatskom jeziku u austro-ugarskoj Dalmaciji.
Sudska odluka izreÄena je 31. kolovoza 1872. godine prije podne, a osuÄ‘eno je sveukupno dvadeset osoba, meÄ‘u njima su neki bili hajduÄki pomagaÄi, ili su na drugi naÄin bili upleteni u hajduÄke poslove.
Andrijica Å imić, Ivan MeÅ¡trović, Mato Dražić, Jozo Ćorić i Grgo Burilo bili su osuÄ‘eni na doživotnu robiju s jednodnevnim postom svakoga mjeseca, a Ivan LonÄar i Petar Sekulović osuÄ‘eni su na vjeÅ¡ala, no kasnije ih je car i kralj pomilovao i ostavio ih je u doživotnoj tamnici. Ostali osuÄ‘eni bili su Petar BaÅ¡ić 18 godina, Ivan Prlj 19 godina i 2 mjeseca, Nikola Krajina 17 godina, Ante Jović 17 godina, Marijan Jović 16 godina, Ante Radalj 14 godina, Franjo Akrap 9 godina i 6 mjeseci, Nikola Prlj 1 godinu teÅ¡ke tamnice, Mate Jović 8 mjeseci, Ilija Sekulović 4 mjeseca, Andrija Bitanga 3 mjeseca, Ante Jović ml. 3 mjeseca i Jozo Sekulović 2 mjeseca.
Andrijica Å imić je na doživotnoj robiji bio u Kopru, u koparskoj tvrÄ‘avi, ali je nakon 30 godina puÅ¡ten na slobodu. Od 1893. godine neprestano su slane molbe u BeÄ kako bi Å imić bio osloboÄ‘en robije. Biskup mostarski fra PaÅ¡kal Buconjić u svojoj molbi od 10. listopada 1899. godine napisao je: "OvdaÅ¡nji narod uvijek je smatrao, da je Andrijica Å imić otiÅ¡ao u hajduke za ljutu nevolju, te uopće želi, da mu se VaÅ¡e VeliÄanstvo najblagostivije smiluje.".
OSLOBOÄEN 13. PROSINCA 1901.
Kad je nakon 30 godina provedenih u zatvoru iziÅ¡ao, bio je živom legendom. Doputovao je brodom u Split 17. prosinca 1901. godine, a doÄekan je kao nacionalni junak Hrvata. U srediÅ¡tu Splita, na Rivi prireÄ‘en mu je veliÄanstven doÄek,
Na jednome putovanju nenadano je preminuo u Runovićima, 5. veljaÄe 1905. godine. Dva dana prije smrti ispovijedio ga je i priÄestio u Ružićima mjesni zamjenik župnikov o. fra Križe Galić. Pokopan je na mjesnom groblju tik do groba svoga izdajnika Ante Garca, koji je organizirao njegovo uhićenje 1871. godine.
Položaj kako je ukopan je takav da se ispunila Å imićeva kletva da njegove noge budu iznad GarÄeve glave.
Andrijica je po narodnim predanjima otkupljivao tursku zemlju za ViniÄane i gradio im kuće, takoÄ‘er im je i darovao konje i krave, Å¡to je svakako jedan od razloga da ga i dan danas u Zagori i Hercegovini smatraju narodnim junakom. Po kazivanjima i u starosti je imao zavidnu snagu i mogao s mjesta preskoÄiti magarca.
U razgovoru za splitski PuÄki list 1905. godine rekao je: 'Bio sam grieÅ¡nik, ali niesam odmetnik. Sirote niesam cvilio, siromaha sam pomagao, a žensku sam Äast uviek cienio... Otimao sam onome tko ima, a davao onome tko nema.'
Na suÄ‘enju je izjavio: 'Pravi hajduk neće nikada silom udarati Äovjeka, ako mu se ovaj ne protivi.' Andrijica Å imić uvijek je govorio književnim hrvatskim jezikom onog doba.
Po Andrijici Šimiću ime je dobio HNK Hajduk Split.
Priredila D. Gaupp
|
