U Zagrebu je jučer, ponedjeljak, 29.04.2013., u dvorani Vijenac Nadbiskupskog pastoralnog instituta na Kaptolu predstavljena nova knjiga akademika Josipa Pečarića "Hajka na Thompsona".

Knjigu su predstavili prof. dr. sc. Slobodan Lang, Mate Kovačević, kolumnist i publicist, dr. sc. Damir Pešorda, kolumnist i publicist, Benjamin Tolić, kolumnist i publicist.

Govor J. Pečarića na predstavljanju knjige:

Thompson i Srbi kao zečevi

Dozvolite mi da vas sve skupa lijepo pozdravim i zahvalim vam se što ste u ovolikom broju došli na današnje predstavljanje.

Posebnu zahvalnost dugujem današnjim predstavljačima. Profesor Slobodan Lang i Mate Kovačević su ovdje i kao recenzenti knjige. Ali ne samo zbog toga. Obojica su bitno sudjelovala u svojevremenim pismima potpore Thompsonu.

Mate je samnom i sastavio onu prvi knjigu o Thompsonu, u kojoj su dani tekstovi i svih današnjih sudionika ovog predstavljanja. Međutim ovdje mi je Mate bio važniji zbog činjenice što sam želio da knjigu promovira zajedno s dr. Damirom Pešordom i Benjaminom Tolićem. Naime, njih trojica su po meni, uz Josipa Jovića, najbolji hrvatski kolumnisti.

Svatko od nas je napisao niz tekstova ili je u javnim nastupima objašnjavao uzroke zbog kojih se progoni Thompson.

Meni je najdraža priča, bolje reći spektakl, koji je svojevremeno priredio Benjamin Tolić (Priznajem, Hrvat sam!, Zagreb 2005.; Rasizam domaćih slugu, Zagreb 2013.):

Još na početku velikosrpske agresije na BiH, dakle 1993. godine, organiziran je u Hamburgu okrugli stol o BiH. Sudjelovali su predstavnici tamošnjeg Instituta za mirovna istraživanja, veleposlanstva BiH, jedan Nijemac stožerni general ispred NATO-a, a ispred Hrvatskog veleposlanstva ministar savjetnik Benjamin Tolić. Bilo je oko 200 slušatelja. Na samom početku Tolić je rekao da on ne bi trebao sudjelovati na tome okruglom stolu jer on nije stručnjak za ratna pitanja pa će nazočni ismijati njegova gledišta. Obećali su da ne će. Stožerni general je iznio stavove NATO-a. Srbi su po njima vojnički narod, a u BiH se može voditi partizanski način ratovanja, pa ako bi se uključio NATO, rat bi trajao godinu dana, a bilo bi potrebno 500 tisuća NATO-vih vojnika. General je nabrojio golemo teško naoružanje koje bi im za to trebalo. Tada je riječ dobio g. Tolić i on je rekao da se ne slaže s procjenama iz NATO-a. Zatim je rekao kako on smatra da NATO-u treba najmanje milijun vojnika, a i sve brojeve o potrebnom naoružanju je udvostručio: Uz sve to, NATO-u bi trebalo najmanje četiri godine da bi pobijedio Srbe, zaključio je Tolić. Dvoranom se razlijegao podrugljiv smijeh, na što je Tolić demonstrativno htio napustiti okrugli stol rekavši: Pa zar nisam upozorio da će se smijati mojim tvrdnjama. Ispričali su se, a onda je on nastavio: Postoji i drugo rješenje. Treba pola od oružja koje bi bilo potrebno NATO-vim vojnicima podijeliti Hrvatima i Muslimanima, ali će tada rezultati biti porazni jer poslije toga više neće biti Srba s ovu stranu Drine.

Po završetku tribine NATO-ov general je rekao Toliću da ga nije trebao onako ismijati, jer to su bili stavovi NATO-a, a ne njegovi. Pa mogli ste to i reći. Ja i jesam ismijao njihove stavove, a ne Vas!

Doista je velika poteškoća i svjetskih moćnika kada moraju od Srba, za koje je poznato da nikada nisu pobijedili u ratu koji su sami vodili, stvarati mit ratnika. Tolić nam je tu pa ga možemo i upitati je li tada mislio na čuvenu srpsku "bežaniju" u Prvom svjetskom ratu, kada su izazvali rat, a onda im je vojska pobjegla preko Albanije u Grčku, ostavivši svoj narod.

A još je nezahvalnija kada domaće sluge moraju sudjelovati u tome. Kada im je važnije služiti ovakvima, a ne vlastitom narodu. Neka mi oprosti Tolić, ali još bolje su srpsku hrabrost opisali dva srpska predsjednika.

Prošli tjedan je Nikolić tvrdio kako u Srebrenici nije bilo genocida (9000 ubijenih!), ali jeste u "Oluji" zbog progona velikog broja ljudi. Taj "progon" je opisao Milošević (sjednica Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14. kolovoza 1995.):

Molim vas, 6 hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine; napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca; nisu ga mogli braniti ni 12 sati!? Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili od policajaca, građana i ostalih, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili - bežaniju! Prema tome, tu nije bilo nikakvog otpora niti je bilo borbenog dodira sa hrvatskim snagama. (...) - Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, čak bez stvorenog kontakta sa hrvatskom vojskom na najvećem delu fronta. (...) Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, kada su imali sve uslove da se brane, izazvala je egzodus. Sada to treba da bude razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije, sa kojih su oni utekli kao zečevi?!

Iz ove dvije tvrdnje jasno proizilazi da je genocid to što je Hrvatska vojska od Srba napravila zečeve. A to je nešto što ja tvrdim od dana kada je Miloševićeva izjava objavljena. Dapače, i u tekstovima i javnim nastupima, tvrdim da je to najgori mogući genocid napravljen u povijesti: OD LJUDI NAPRAVITI ZEČEVE! STRAŠNO ZAR NE? Srbi bi u Bihaću pobili mnogo više ljudi nego u Srebrenici (u okruženju je bilo 150 do 170 tisuća ljudi). Ali ubijen čovjek je mrtav čovjek. Ali od čovjeka napraviti zeca. Doista strašno!

A Thompson je svojim pjesmama, zapravo opisivao Srbe kao zečeve! I ne samo to, već je od njih i on stvarao zečeve. Otud je i njegova odgovornost ravna onoj Hrvatske vojske.

I doista "Bojna čavoglave" se pojavila početkom rata. Učinjeno je sve da Hrvatska bude razoružana i tako omogući Srbima da prvi put u povijesti pobjede nekoga s kojim ratuju sami. I Srbi su doista pobjeđivali razoružane protivnike. Strah u kostima uvukla im je ta Thompsonova pjesma. Počinje sa starim hrvatskim pozdravom koji su koristile Ustaše. A učili su ih da su Ustaše nešto najstrašnije na svijetu, a i to da su svi Hrvati ustaše. A taj Thompson im još kaže:

Čujte srpski dobrovoljci bando četnici

Stići će vas naša ruka i u Srbiji!

Stići će vas Božja pravda to već svatko zna

Sudit će vam bojovnici iz čavoglava!

Da, stić će ih naša ruka i u Srbiji. Pa kako se ne bi i danas bojali te pjesme kada su na kraju doista i pobjegli u Srbiju. Kao zečevi, kako reče Milošević, a kako im je Thompson to poručio, tj. kako je predvidio na samom početku rata.

Svjesni tog zločina sudjelovanja u pravljenu zečeva od Srba pjesmom "Bojna Čavoglave" bili su i Švicarci, pa su 2009. uskratili Thompsonu vizu. Isto su Njemci prepoznali u pjesmi Anica - kninska kraljica, pa su mu zabranili da je pjeva u njihovoj zemlji. I doista, Thompson pjeva:

Zbog Anice i bokala vina,

zapalit ću Krajinu do Knina

Zapalit ću dva, tri srpska štaba,

da ja nisam dolazio džaba

Pa zar nije jasna poruka da su Srbi zečevi. Pa valjda sam Thompson i pored bokala vina koji je popio, ne misli da bi mogao zapaliti Krajinu i dva tri srpska štaba, da ne zna da su tamo zečevi koji će pobjeći čim ga vide? A da sve bude još gore u "Oluji" su pobjegli pred cijelom vojskom, a ovdje zbog Thompsona, Anice i bokala vina!

Zbog svega toga je i opravdana Hajka domaćih slugu na našeg kantautora. Pa kako oni mogu objasniti hrvatskom narodu svoju prosrpsku politiku, bolje reći svoje sluganstvo Srbima, ako taj narod Thompson stalno podsjeća na Srbe - zečeve? Zato su samo donekle u pravi naši jugonostalgičari kada tvrde kako su to Thompsonove ideje o krvi, tlu i militantnom kršćanstvu, kao u Jutarnjem listu, 26. 04. 2013. Donekle zato što je Thompsonov zločin sudjelovanja u stvaranju zečeva daleko teži.

Moram se zahvaliti i predsjedniku Nikoliću koji me je svojom izjavom o genocidnoj "Oluji" upozorio i na krivnju samog Thompsona u tom strašnom genocidu pravljenja zečeva od Srba.

Josip Pečarić