|
HEBRANG ZA DIREKTNO
Put do micanja Tuđmanove biste nije bio slučajan, a u tome nije sudjelovao samo Milanović
Od prošloga tjedna u predvorju Ureda predsjednika Republike Zorana Milanovića više ne stoje biste hrvatskih povijesnih osoba, a iz Ureda predsjednika za Hinu su u ponedjeljak izvijestili da su biste pohranjene, te da se s muzejima i drugim institucijama razgovara o mogućnosti da im budu ustupljene.
U predvorju Ureda predsjednika donedavno su bile biste
Josipa Juraja Strossmayera, kralja Tomislava, Ivana Mažuranića, Ante Starčevića, Stjepana Radića, Alojzija Stepinca te prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. |
Na Pantovčaku je bila i bista Josipa Broza Tita, a nju je na početku svojega mandata uklonila bivša predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović.
Ovaj je čin, dakako, izazvao mnoštvo najrazličitijih reakcija, od bijesa, ljutnje, zgražanja, nevjerice, do zadovoljstva, ali i ravnodušnosti onih koji smatraju da Hrvatska ima daleko važnijih problema negoli je to pitanje. Ipak, biste su doista stajale na Pantovčaku od kada je stvorena samostalna hrvatska država i, osim što su bile prepoznatljiv dio toga prostora, svjedočile su i o povijesnim razdobljima koja su prethodila modernoj Hrvatskoj. Svoje zgražanje prenio nam je i jedan od najbližih suradnika pokojnoga prvoga hrvatskoga predsjednika, dr. Franje Tuđmana te jedan od HDZ-ovih ''prvoboraca'' i bivši ministar zdravstva te obrane prof. dr. Andrija Hebrang.
Posljednji čavao u lijes Tuđmanove Hrvatske
''Doživjeli smo i zakucavanje posljednjeg čavla u lijes Tuđmanove Hrvatske. Nakon što su mu anacionalni ljevičari dali u Zagrebu trg po kojemu nitko ne hoda i podigli spomenik koji nitko ne može prepoznati, evo i posljednjeg njihovog iživljavanja. Maknuli su Tuđmanovu bistu s Pantovčaka! Režemo jednu po jednu granu svojih korijena i čudimo se što smo na pretposljednjem mjestu u EU po kupovnoj moći, što u pet godina nismo osigurali granice od ilegalnih ulazaka migranata, što smo za razliku od nekih članica EU prihvatili rodnu Istanbulsku konvenciju i zlokoban Marakeški dokument, što smo na čelu zemalja iz kojih se odlazi trbuhom za kruhom!'', ogorčen je dr. Hebrang ovim predsjednikovim potezom.
Nastavlja dalje svoj komentar.
''Ne radi se samo o tome da je hrvatska biračka većina dala glas ljevici koja je napustila Sabor kada smo se razdruživali od države koja je počivala na 200.000 pobijenih u mirno doba bez suda, učinila je to do sada već puno puta birajući Mesića, Račana, Milanovića, Josipovića... Neka trunu ti komunistički korijeni da napokon krenemo naprijed! No, ovaj puta posjekli su zdrave korijene koji svaki narod čine narodom. Već i površnija analiza pokazuje da put do micanja Tuđmanove biste nije bio slučajan. Trebalo je na Pantovčak dovesti čovjeka koji nije sudjelovao u stvaranju i obrani države. U tome su mu pomogli Andrej Plenković koji je skretanjem u lijevo izgubio veliki dio desnog domoljubnog biračkog tijela i otjerao ga Miroslavu Škori. Nespretnom, ili pomno smišljenom preporukom za drugi krug glasanja taj je novi političar dao Milanoviću značajan poguranac. Dodamo li tome tzv. Suvereniste koji se nisu bili u stanju ujediniti pred EU izbore, vidimo da je put uklanjanju Tuđmana sve prije nego slučajan'', kaže Hebrang.
'Partija je bila zloglasna'
''Svi mi koji smo bili uz Tuđmana kada se je stvarala i od srpske agresije branila Hrvatska, svjesni smo njegove uloge u konačnoj pobjedi. Bili smo uz njega i kada je Ivica Račan, kao prvi čovjek zloglasne Partije, između dva kruga prvih demokratskih izbora pristao predati oružje teritorijalne obrane KOS-u u Beograd. Bili smo uz njega i kada je jugoslavenski ministar vanjskih poslova i bivši načelnik jednog ogranka zločinačke OZNE, drug Budimir Lončar pogurao u UN embargo na kupovinu oružja, kako bi još više povećao razliku u oružju u korist agresora'', nastavlja dr. Hebrang.
Podsjetimo, govori dalje Hebrang, u tada bezizlaznoj situaciji Tuđman se nije povukao. ''Vješto manevrirajući između pregovaranja, naoružavanja i nesklonosti međunarodne zajednice, a sve s ciljem konačne veličanstvene pobjede nad srpskom agresorskom vojskom, Tuđman je upisao u temelje hrvatske države svoje ime najvećim slovima. Sada to ime izbrisaše oni koji su bili daleko od tih događanja i to uz podršku nekada Tuđmanovog HDZ-a, smušenjaka na desnici i organiziranih antituđmanovaca na ljevici''.
Za kraj, pita: ''Ima li nade za Hrvatsku i Hrvate? Ima, nada umire posljednja. Jedini uvjet je napokon učiti iz vlastitih pogrešaka i legalnim, demokratskim putem potjerati u ropotarnicu povijesti one koji nam sijeku korijene. Inače ćemo u ropotarnici istrunuti!''.
Andrea Latinović, direktno.hr
|
