Gavellin ravnatelj Darko Stazić povukao je plakat
dizajnera Vanje Cuculića, koji lezbijsku temu predstave
upriličuje nježnim zagrljajem dvaju porculanskih
Bogorodica. Njihova kampanja bila je usmjerena na
gradonačelnika Bandića i Katoličku crkvu, ali ne i na
ravnatelja Stazića. Stazić je mogao, da je imao
građanske hrabrosti, odbiti Bandićevu naredbu.
Pomanjkanje hrabrosti i ravnatelja i glumaca, koji su
mogli odbiti igrati u predstavi zbog zabrane plakata,
nadoknađen je glasnim prosvjedima protiv Bandića i
Katoličke crkve.
Premda smo svijesni da ovakav plakat
zacijelo vrijeđa katolike i sve kršćane, pa i druge
Marijine poklonike, držimo da su zabrane u društvu
naviknutom na cenzuru kroz duga razdoblja
nedemokratske vlasti doista nepoželjna. Naravno, moglo
bi se postaviti pitanje zašto dizajner Cuculić
lezbijsku temu predstave nije upriličio nježnim
zagrljajem dvaju porculanskih ministrica u Vladi,
recimo ministrice kulture i ministrice vanjskih
poslova. Dvojimo o tome je li proračunski novac koji
dolazi i iz poreza građana-vjernika, najbolje
upotrijebljen tiskanjem ovog plakata. No to u ovom
trenutku za nas nije presudno. Izvršni odbor HHO-a
doista vjeruje da sloboda ne može biti olako omeđena,
čak i onda kada vrijeđa osjećaje hrvatske većine.
Zato smo i osupnuti najnovijom hajkom,
ovaj put za zabranu govora američke spisateljice
Judith A. Reisman u Hrvatskom saboru, ali i na drugim
javnim mjestima.
Ne ulazeći u znanstvene kvalifikacije gospođe Reisman, ne možemo
ignorirati hajkaške razmjere kampanje i jezik osporavanja što se rabi protiv ove
javne ličnosti koja zacijelo ne zavređuje razinu difamacije kojom je izložena.
Odjednom su opskurni saborski zastupnici postali intelektualno i znanstveno
samoosposobljeni za procjenu pogodnosti, a zapravo podobnosti, klupskih gostiju
iz svijeta i to po stranačkom ključu.
Šokirani smo provincijalnom razinom hrvatskog antisemitizma
kojom je jedna američka Židovka, čiji je veliki dio obitelji istrijebljen u
nacističkim konclogorima i to u Auschwitzu, izložena optužbama za krivotvorenje
Holokausta, kako od SDP-ove zastupnice Nade Turine Burić, tako i novinarke
Jelene Lovrić u Jutarnjem listu od 30. siječnja 2013. godine. Tako što nisu
primijetili u Izraelu gdje je gđa Reisman živjela i gdje danas žive njezina kćer
i unuci, niti odgovorne uprave sveučilišta u Jeruzalemu, Haifi i Tel Avivu na
kojima je gđa Reisman često predavala.
Zastrašujuća je činjenica da ova "antisemitkinja" ima otvorena vrata za govor
u američkom Kongresu i za savjetovanje američkih ministarstava, ali da
istovremeno nije "dostigla" nivo koji bi zadovoljio neokomunističke talibane
među hrvatskim sabornicima.
IO HHO-a i u ovom slučaju vjeruje da
sloboda ne može biti omeđena bilo kojim političkim,
klasnim ili ideološkim svjetonazorima, te poziva
saborske zastupnike da obrane slobodu govora u
Hrvatskom saboru i u hrvatskom društvu općenito.
IO HHO-a posebno je zgrožen događanjem
na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu od 29.
siječnja, gdje je gđa Reisman dočekana optužbama za
antisemitizam. Njoj je na predavanju studentima
priređena klasična "sačekuša" koja je kulminirala
istupom dekana Nenada Zakošeka, koji je manirom
balkanskog primitivca prekinuo svoju gošću, da bi joj
čitao bukvicu kako njegove studente nisu
indoktrinirali komunisti nego Katolička crkva.
Zastrašujuće je da najveći dio medija
prikriva ovaj divljački ispad jednog visokopozicioniranog dužnosnika
Sveučilišta. Stoga se ne treba čuditi da je zgrožena gđa Reisman izjavila da
nikada u svom životu nije vidjela ovoliko komunističkih bullya (bully označava
snagatore, nasilnike koji se iživljavaju nad slabijima ili nemoćnima).
Do kuda idu medijski pokušaji retuširanja događanja na FPZ vidi se iz teksta u
Jutarnjem listu od 30. siječnja iz pera Borisa Vlašića koji Zakošekov ispad
prikazuje ovako: "Odlučan je bio profesor koji je do tada izgledao kao i svaki
drugi sivi profesor skriven u uniformi bijele košulje sa kravatom."
Nadamo se i priželjkujemo da će prilikom slijedećih istupa gđe. Reisman
Hrvatska pokazati i lice uljuđenog demokratskog i tolerantnog društva, bez
govora mržnje i prozirnih manipulacija.
HRVATSKI
HELSINŠKI ODBOR
Izjava br. 2/2013.
29. siječnja 2013. |