NGO-i, prije svega oni okupljeni u platformi 112, su
se digli na stražnje noge protiv izbora novog ministra
kulture, ponajviše u strahu za svoj nezarađeni novac.
Ove parazitske udruge su još i prije njegovog izbora
izrazile strah da više neće biti novca za njih, a oni,
kažu, pomažu "bolesnima, siromašnima, ugroženima".
U biti, ogromna većina njih brine
samo o svojim stražnjicama. Kler antifašizma poput
Sarnavke, koja je jutros bila pred Saborom i
prosvjedovala, je u pravilu aktivan u po jedno 20
NGO-ova i iz svakog vuče na desetke tisuća kuna za
svoje "projekte" i aktivizam. A djelovanje im se
uglavnom svodi na indoktrinaciju mladih i naivnih,
širenje paranoje, usađivanja ljudima osjećaja srama
i krivnje zbog vlastitih emocija ili pripadnosti
određenoj kulturi, naciji ili rasi "koja je kriva
što ostale nisu jednako uspješne", i naravno
maltretiranje građana svojim fiksacijama i suludim
idejama koje bi, po njima, trebale stvoriti raj od
ovog svijeta, iako su u prošlosti uglavnom donosile
tek teror, od Francuske revolucije do komunizma i
multikulturalnosti.
Većina onog što propovijedaju nema
nikakvog temelja u stvarnosti niti znanosti, nema
čak niti veze s humanošću kao takvom, ali su u
pravilu vrlo agresivni kako u traženju novca od
građana, tako i u nametanju svog ludila svima kao
moralnog i etičkog standarda. Zanimljivo je da je
među glasnijima ovih dana Domagoj Margetić, bivši
predsjednik ultradesne i proustaške "Hrvatske
mladeži" ali kojeg danas "antifašisti" prihvaćaju
kao "svog rođenog" i ne zamjeraju mu ništa. Valjda
zato jer je bio ubačen "sa zadatkom".
Kulturocid nad Europom
Neki od tih NGO-a, poput Centra za
mirovne studije, aktivno sudjeluju i u genocidu i
kulturocidu koji se vrši nad građanima EU
dovlačenjem milijuna ljudi, dobrim dijelom
islamističkih militanata, iz zemalja poput
Afganistana, Pakistana i Somalije, dio su mreže
udruga preko kojih Soros i ekipa financiraju
"migrante". Preko određenih udruga im se isplaćuje
novac kako bi se domogli Schengena, i to po principu
da određenog dana u određenom gradu u EU mogu
podignuti novac s bankomata.
Ako ste se ikad pitali odakle svim onim migrantima sav onaj
novac - u pravilu ga imaju više nego što za cijelog života mogu zaraditi, više
nego što vrijedi sve što imaju u zemljama iz kojih dolaze - on im se isplaćuje
preko NGO-a u Turskoj, koje jasno kontrolira Soros, i koji služi kao osnova za
kriminalni poduhvat "human traffickinga" koji je od teškog krivičnog djela
najednom postao nešto poželjno i jako humano.
Pa ako ste se kad pitali zašto svi oni unaprijed znaju svoj
cilj, i zašto tako zdušno navaljuju na mađarsku ili koju drugu granicu unatoč
barikadama, to je zato jer ih s one strane granice na bankomatu čeka - novac. Na
taj način se potiče i usmjerava masa od milijuna i milijuna ljudi. Koji su
motivi te operacije, ideološki, politički, ili čisto financijski, teško je reći,
no sigurno je da se radi o zločinačkoj i genocidnoj operaciji ogromnih razmjera,
koja za sobom ostavlja tisuće mrtvih tijela nesretnih ljudi i tempiranu ljudsku
bombu u EU.
Neki od njih su gurali u škole
seksualni odgoj koji je dobrim dijelom bio zasnovan
na radovima pedofila Thea Sandforta, "znanstvenika"
koji je u životu napisao samo jedan "znanstveni
rad", dostupan na internetu, u suradnji s
pedofilskom mrežom u Nizozemskoj, gdje je
intervjuirao 63 dječaka u dobi od 11 do 16 godina
koji žive sa svojim pedofilima, od kojih su neki i
stariji od 60, i znanstveno iz njihovog
"svjedočenja", danog u prisustvu njihovih
"stričeka", zaključio da je pedofilija dobra za
dječake i da je svakako treba legalizirati, kako tu
nema nikakve prisile, i kako su svi dječaci jako
sretni u svojim vezama.
NGO-i naukuju kako se moramo ispričavati drveću za zrak koji
dišemo i CO2 koji naši auti ispuštaju, kako su indijanci u Sjevernoj Americi i
crnci u Africi siromašni jer ih je opljačkao zli bijeli čovjek (dok su prije
kontakta s njim to bile nevjerojatno bogate i uspješne civilizacije, iako nisu
poznavale ni pismo pa ni kotač, a većinom ni rudimenatrnu obradu zemlje), da se
žene nisu mogle školovati zbog utjecaja crkve a ne zbog tehnoloških i drugih
datosti (kao da u antici ili u Kini i Japanu jesu!), i hrpu drugih
eko-feminističkih-gay i multikulti bedastoća od kojih niti jedna nema nikakve
veze ni s činjenicama, ni sa zdravom pameću, ni sa znanošću.
Sve su to razlozi zbog kojih treba strogo razdvojiti sve te
NGO-e od države i izbaciti iz škola sav ideološki nauk koji propovijedaju, a
koji uglavnom služi zastrašivanju ljudi i držanju u pokornosti, te širenju
američkog kulturnog imperijalizma. NGO-i su i instrument "socijalnog
inženjeringa", na tragu najmračnijih totalitarnih umova poput Gramscija, autora
sintagme "dugi marš kroz institucije", i Sorosevog profesora Karla Poppera, koji
je naučavao da postoje "tolerantne i netolerantne društvene grupe" (sociološki
pogrešno, jer tolerancija ovisi o moći grupe, a ne o tome što zagovara) a
potonje jasno treba uništiti u ime tolerancije same.
Za sve to oni dobivaju ogroman
novac, ne samo od države i poreznih obveznika, nego
i od stranih ambasada (pretežno britanske, ali i
švedske i nizozemske, protestantskih država koje su
u vanjskoj politici u biti sateliti Velike
Britanije). Naravno da ih je uhvatio strah da će
država više neće biti, kako je to jutros rekla
Željka Markić, njihov bankomat. Razlozi Stazićevog
napada na novog ministra kulture su očiti, on je
upravo ministarstvo kulture koristio kako bi
ljetovao besplatno na Brijunima.
Monopol na moralne propovijedi
No NGO-i imaju i drugi razlog,
bitniji, zbog kojeg ne mogu prihvatiti ministra koji
nije "antifašist", a možda je čak i filoustaša. I to
je osnovni problem s NGO bratijom. Oni naime žele
preuzeti monopol na propovijedanje i određivanje
javnog morala, dobra i zla, monopol kakav je u
kasnom srednjem vijeku u Eurpi imala Crkva. No dok
je kršćanstvo konzistentan i zatvoren vrijednosni
sustav, "humanistički" moral se mijenja od danas do
sutra, i posvađan je sam sa sobom: u jednom slučaju
se koriste jedni principi, u drugom usporedivom se
primjenjuju posve drugi principi.
Primjerice, homoseksualnost je pravdana time da je dobrovoljni
odnos dvije ili više osoba iza četiri zida njihova privatna stvar, što je
svakako ispravna logika, ali to ne važi za dobrovoljnu prostituciju jer je ona
"ponižavajuća za žene kao takve" i strogo se kažnjava u "najliberalnijim"
zemljama poput Švedske. Naravno, ne kažnjava se prostitutke nego - mušterije, a
prostitucija je kao legalna, ali kupovanje ženskog tijela nije - što je
učinkovit način za suzbijanje iste, ali i licemjerje.
Ista se logika pak ne primjenjuje na trgovinu drogom, gdje se
pak kažnjava prodavače a ne konzumente, što naravno nema niti može imati ikakvog
učinka (u ekonomiji je poznato da, ako želite suzbiti neku trgovinu, morate
djelovati na potražnju, pa će i ponuda presahnuti - obratno ne funkcionira). I
tako dalje. Crkvi progresivizma i političke korektnosti je bitno financiranje od
države, ali i uska povezanost s njom, kako bi mogli prisilom, cenzurom (famozni
"govor mržnje" koji se isto primjenjuje selektivno samo na nevjernike, dok je
"pravim vjernicima" dozvoljeno "u ime umjetničkih sloboda" laprdati bilo što i
to se onda ne zove "govor mržnje" nego "provokacija") i sustavnom
indoktrinacijom kreirati javno mnijenje u svoju korist.
Crkva im je, naravno, uvijek najveći
neprijatelj jer im je konkurent kako za dobrovoljne
donacije i državni novac, tako i na držanje moralnih
propovijedi. A kako naučava manje-više suprotno od
njih, smeta. Oni često ratuju protiv nje spominjući
kako "i oni koji nisu vjernici daju novac za Crkvu",
ali ne pitaju zašto i oni koji nisu homoseksualci
daju novac za Iskorak, i zašto i oni koji nisu žene,
pa ni feministice, daju novac za B.A.B.E, i zašto i
oni koji jesu vjernici daju novac za udruge koje
promiču ateizam. I to u puno većoj mjeri nego što
ateisti daju za Crkvu.
Upravo razne ideološki obojene udruge danas ratuju protiv
slobode izražavanja, netolerantni su prema drugačijem od sebe, pokreću
antidemokratske procese pravdajući ih "borbom protiv majorizacije" kako bi
nametnuli svoja gledišta i moralne standarde nasuprot gledištu većine ljudi (a
da što je demokracija u osnovi nego "majorizacija"), i strahuju da bi na čelo
ministarstva koje im služi kao proračunska krava muzara mogao doći netko tko će
im zavrnuti pipu.
Ali još je veći strah od gubitka monopola na držanje moralnih
propovijedi. NGO-i kojima danas najbogatiji ljudi svijeta redom ostavljaju svoje
bogatstvo - Gates, Zuckerberg, da dalje ne nabrajam - danas imaju nevjerojatnu
financijsku moć, veću nego je Crkva ikad u povijesti imala. No dok je Crvka
opismenila Europu, gradila katedrale, osnivala gimnazije i sveučilišta, što
grade NGO-i? Što će ostati iza njih? Gay pride i 50 milijuna Arapa u Europi,
koji preziru sve što ona - pa i ona sekularna - predstavlja?
Heretik u ministarstvu kulture
Dakle čime je to Hasanbegović toliko
uzburkao duhove? Prvo, doveo je u pitanje najvažniju
njihovu dogmu, a to je da Hrvatska počiva na
antifašizmu, iako je njihov način funkcioniranja,
kao i svakog masovnog pokreta, zapravo bliži fašizmu
kao takvom nego bilo čemu drugom. To je sustav u kom
postoje "ljudi od knjige", ideolozi, potom "ljudi od
akcije", aktivistički kler, i "pravi vjernici" te
"korisne budale". Svakom tko nije posve slijep na
događanja jasno je da Hrvatska počiva na Domovinskom
ratu - što je Hasanbegović i rekao, rekavši da je
Hrvatska samo jednom pobijedila, i to 1995. To je
točno, jer je partizanska vojska bila vojska
Jugoslavije, i borila se za uspostavu države
Jugoslavije, ne Hrvatske. Usto, nije se borila za
uspostavu demokracije, nego totalitarnog
komunističkog režima.
"Domovinski rat je jedini u 20.
stoljeću u kojoj su Hrvati izašli kao istinski
pobjednici i jedini temelj na kojem se treba graditi
Hrvatska. Duhovi i zlodusi prošlosti izazivat će
stalni rascjep i beskrajne debate. Antifašizam nije
temelj ove države već floskula koja nema utemeljenje
u ustavnom tekstu, ne spominje se nigdje ni jednom
riječju u Ustavu", izjavio je povjesničar s
Instituta Ivo Pilar i novoizabrani ministar kulture
Zlatko Hasanbegović u HRT-ovoj emisiji Otvoreno 8.
svibnja 2015. godine.
Je li
rekao da Hrvatsku treba graditi na naslijeđu
nacional-socijalizma i NDH? Ne. Što je sporno u tome
da je DR jedini temelj na kom treba graditi
Hrvatsku? Antifašisti pak žele sebi pripisati
zasluge za stvaranje Hrvatske, što je suludo, jer su
se njihovi prethodnici upravo protiv neovisne
Hrvatske najviše i borili, naročito sedamdesetih. A
ovo o antifašizmu? Gdje se u preambuli Ustava,
odnosno "Izvorišnim osnovama", spominje riječ
"antifašizam?" Nigdje. Gdje se spominje antifašizam
u ideološkom smislu kao temelj države? Nigdje. Što
piše u Ustavu?
Izražavajući tisućljetnu nacionalnu
samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga
naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga
povijesnoga zbivanja u različitim državnim
oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne
misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na
punu državnu suverenost, što se očitovalo:
- u stvaranju hrvatskih
kneževina u VII. stoljeću;
- u srednjovjekovnoj
samostalnoj državi Hrvatskoj utemeljenoj u IX.
stoljeću;
- u Kraljevstvu Hrvata
uspostavljenome u X. stoljeću;
- u održanju hrvatskoga
državnog subjektiviteta u hrvatsko-ugarskoj
personalnoj uniji;
- u samostalnoj i suverenoj
odluci Hrvatskoga sabora godine 1527. o izboru
kralja iz Habsburške dinastije;
- u samostalnoj i suverenoj
odluci Hrvatskoga sabora o pragmatičnoj
sankciji iz godine 1712.;
- u zaključcima Hrvatskoga
sabora godine 1848. o obnovi cjelovitosti
Trojedne Kraljevine Hrvatske pod banskom
vlašću, na temelju povijesnoga, državnoga i
prirodnoga prava hrvatskog naroda;
- u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi
1868. godine o uređenju odnosa između
Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i
Kraljevine Ugarske na temelju pravnih
tradicija obiju država i Pragmatičke sankcije
iz godine 1712.;
- u odluci Hrvatskoga sabora
29. listopada godine 1918. o raskidanju
državnopravnih odnosa Hrvatske s
Austro-Ugarskom te o istodobnu pristupanju
samostalne Hrvatske, s pozivom na povijesno i
prirodno nacionalno pravo, Državi Slovenaca,
Hrvata i Srba, proglašenoj na dotadašnjem
teritoriju Habsburške Monarhije;
- u činjenici da odluku
Narodnoga vijeća Države SHS o ujedinjenju sa
Srbijom i Crnom Gorom u Kraljevini Srba,
Hrvata i Slovenaca (1. prosinca 1918. godine),
poslije (3. listopada 1929. godine)
proglašenoj Kraljevinom Jugoslavijom, Hrvatski
sabor nikada nije sankcionirao;
- u osnutku Banovine Hrvatske
godine 1939. kojom je obnovljena hrvatska
državna samobitnost u Kraljevini Jugoslaviji;
- u uspostavi temelja državne
suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog
rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne
Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga
antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja
Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne
Republike Hrvatske (1947.) i poslije u
ustavima Socijalističke Republike Hrvatske
(1963. - 1990.), na povijesnoj prekretnici
odbacivanja komunističkog sustava i promjena
međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je
narod na prvim demokratskim izborima (godine
1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio
svoju tisućgodišnju državnu samobitnost.
- u novom Ustavu Republike
Hrvatske (1990.) i pobjedi hrvatskog naroda i
hrvatskih branitelja u pravednom, legitimnom,
obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu
(1991. - 1995.) kojima je hrvatski narod
iskazao svoju odlučnost i spremnost za
uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao
samostalne i nezavisne, suverene i demokratske
države.
|
Gdje je tu
antifašizam?
Dakle - nigdje se ne spominje
antifašizam kao takav, ni kao ideologija, nego se
jednostavno spominje ZAVNOH kao političko tijelo!
Kao jedna od prethodnica današnje vlade, jer
Tuđmanova vlada je naslijedila teritorij i
institucije SRH, tada republike u SFRJ! Usto, ako
bismo prihvatili da je "antifašizam" temelj
Hrvatske, onda bi slijedom iste logike to bili i
"hrvatski kraljevi iz desetog stoljeća"!!!
Ne, antifašizam se nigdje izrijekom ne spominje, a ZAVNOH nije
nikakav "antifašizam" nego - ratna vlada buduće SRH! Ali se zato spominje
"odbacivanje komunističkog sustava", i na tome treba inzistirati i provesti
lustraciju! Jer, tek nakon ovoga mora biti jasno svima, pa i Petrovu, da bez
lustracije u ovom društvu nikakve demokratske reforme neće biti moguće provesti,
pa ni ekonomske!
Otpor struktura proizašlih iz nekadašnje partije i njene tajne
policije, koja je "kulturu" također koristila kao svoje oruđe, i režimskim
umjetnicima dijelila stanove i sinekure (što radi i ova vlada, pa su tako
članovi grupe Let 3 za umjetničke zasluge podobivao gradske stanove u Rijeci, a
Frljić raspolaže s 50 milijuna kuna godišnje!) će biti prejak.
Petrov je nedavno rekao: "Definitivno nam ne treba lov na
vještice. Ne vidim kako bi lustracija mogla pozitivno utjecati na našu
budućnost". No primjer Hasanbegovića je tipičan lov na ustaške vještice! Lov na
vještice - braniteljske, ustaške, katoličke, homofobne - traje od rata i
predvode ga upravo nelustrirani kadrovi nekoć povezani s tajnom policijom, a
danas sa stranim ambasadama i mutnim likovima poput Sorosa.
Ovdje se ne radi o "fašizmu" i "antifašizmu", nego o tome da je
antifašizam danas postao eufemizam za širenje fašizmu srodnih ideja - komunizma,
marksizma, i osobne neslobode. Pozivanje "antifašista na Ustav licemjerje, jer u
njemu piše i da su poduzetnička i tržišna sloboda temelj našeg gospodarskog
ustroja, pa ti isti antifašisti to otvoreno negiraju. Piše i da je Hrvatska
nastala na odbacivanju komunizma, pa ga isti ti koji dreče da Hasanbegović krši
Ustav otvoreno prizivaju.
Koliko god ne dijelim pravašku
ideologiju, niti odlazim na Bleiburg, koliko god ne
smatram da je Hasanbegović, kojeg se ideološki može
povezati s jednim totaliatrnim režimom iz prošlosti
najpodesnija osoba za obračunavanje sa zagovornicama
komunističkog totalitarizma, i koliko god smatram da
nam u kulturi uopće ne treba političko tijelo kao
što je ministarstvo, a usto bih na tom mjestu puno
radije vidio Anju Šovagović, ako već postoji, nego
Hasanbegovića, moram se složiti s njegovom ocjenom
da je "antifašizam" u Hrvatskoj tek floskula,
smokvin list, i pokušaj da se braniteljima otme
pobjeda u ratu i zasluge za stvaranje RH i iste
pripišu "antifašistima", koje vodi čovjek rođen
1957., a kojem se antifašizam pogoršao pa danas
lupeta kako su "oni" takve poput Hasanbegovića
bacali u jame na Bleiburgu.
Ali ne mogu se posve složiti s
njegovom ocjenom: "svi oni koji zlorabe pojam
antifašizma koji, svaki ozbiljni povjesničar zna,
može biti fluidan jer mu se mogu pripisivati mnoga
različita značenja. Antifašist je bio i Staljin i
Tito i Pol Pot, i američki general Patton. Svima je
jasno da su to različite osobe i mi ne govorimo o
apstraktnom antifašizmu već konkretnom,
jugoslavenskom komunističkom totalitarnom nasljeđu".
Uz generala Pattona, naime, kao ni uz Churchilla
niti Roosevelta, se nikad nije vezivao termin
"antifašist" - njega su koristili isključivo sovjeti
i njihovi sateliti. Zapad je brzo prozreo podvalu, i
tamo se govorilo o "pokretima otpora" i
"saveznicima" a nikad o "antifašizmu".
No, Hasanbegović zasad, unatoč
svemu, nije najavio da će zatvoriti slavinu svim tim
udrugama i njihovim portalima koje nitko ne čita, pa
se često preko ministarstva izdašno financiraju i
portali koji uopće ne postoje, čak niti Frljiću koji
je dio "specijalnog rata" protiv Domovinskog rata.
Pa iako to nije posve u njegovom resoru, ipak bi
bilo lijepo vidjeti od ove vlade zakon poput onog u
Mađarskoj, ili Rusiji, kojim bi se zabranilo stranim
ambasadama da financiraju NGO-e jer se preko njih
zapravo često vrši pritisak na suverenitet odluka
demokratskog biračkog tijela u smjeru interesa onog
tko i plaća.
A što se tolerancije tiče - ne vidim da "ustaša i fašist"
Hasanbegović pozivaju na klanje ili osvetu, dok antifašisti često u ime
tolerancije pozivaju na koješta. On govori o pomirenju, prevladavanju ideoloških
razlika. Danas je na radiju tek rekao da će prednost pri financiranju imati
knjige o domovinskom ratu, hrvatskoj povijesti i kulturi. Partizane i ustaše
nigdje ne spominje. Što se tiče kazališta, financirat će se ona koju njeguju i
imaju u repertoaru domoljubne teme i pro-hrvatske teme. A to će nekima jako
teško pasti.
Što je zapravo govorio
Hasanbegović?
"Ta činjenica o kojoj govorite u
osnovi je lako objašnjiva. Hrvatska politička i
općenito društvena elita, posebice ona vladajuća i
društveno najutjecajnija, na različite je načine
proizvod titoizma i jugoslavenskog komunizma te je u
formativnom smislu bila i ostala prožeta njegovim
vrijednostima. Ovdje nije samo riječ o emocionalnom
odnosu, koji bi donekle bio i razumljiv jer se
svatko od nas teško rastaje s različitim zabludama
iz prošlosti. Riječ je o dubljem vrijednosnom odnosu
koji svaku našu raspravu o prošlosti zapravo
pretvara u raspravu o hrvatskoj sadašnjosti i
budućnosti. Apologeti titoizma mogu se podijeliti
barem u dvije skupine. Jedno su paleokomunistički
ostaci oličeni u različitim veteranskim
'antifašističkim' partizanskim udrugama i njihovim
pomlacima, tzv. 'mladim antifašistima', zakonitim
nasljednicima zloglasnog SUBNOR-a. Oni nemaju
problema s duhom vremena i političkom korektnošću te
s činjenicom da se u 21. stoljeću očekuje barem
kurtoazna osuda svakog zločina. Dok predstavnici one
druge skupine >lakiranih< titoista jugoslavenske
komunističke 'sistemske' zločine različitim oblicima
relativizacije svode na tzv. osvetu." (Glas Koncila,
intervju, 9.6.2013.)
"Ta druga
vrsta, nazovimo ih reformiranim ili posttitoistima,
predstavlja poseban fenomen i u smislu tumačenja
određen sociološko-politološki izazov. Oni
pokušavaju izmiriti propalo jugoslavensko
komunističko nasljeđe, prigodno nazvano 'hrvatski
antifašizam', kao temeljni izvor svoga legitimiteta,
sa stvarnošću sloma Jugoslavije 1991. i s
opstojanjem kakve-takve hrvatske države, ali i s
tekućim vladajućim ideologemima i dogmama na
globalnom planu: 'liberalna demokracija', 'tržišno
gospodarstvo', 'euroatlantske integracije', 'ljudska
prava', 'rodna ravnopravnost'. Iz toga pokušaja
izmirenja, koji predstavlja prvorazredno licemjerje,
dolazi i do bizarnih interpretacija. Tako
Predsjednik Republike na antifašističkom uranku u
Srbu tumači da se pod trorogom kapom i petokrakom
('nosim kapu sa tri roga i borim se protiv Boga')
borilo za demokraciju i ljudska prava, koje su
upravo komunistički ratni pobjednici proglasili
buržoaskim floskulama. Iz takvog hibrida propalih i
novootkrivenih vrednota porodile su se duhovite
tvrdnje kako su se jugoslavenski komunistički
partizani (Jugoslavenska armija) i hrvatski
branitelji devedesetih (borci protiv Jugoslavenske
narodne armije) borili za iste ciljeve, što je
razumljivo povijesna besmislica i jedna vrsta uvrede
i za pripadnike 6. ličke divizije NOVJ-a kao i za
pripadnike 4. gardijske brigade HV-a. Dalje se tvrdi
kako su 1945. položeni temelji hrvatske države i
nacionalnog oslobođenja, naravno bez odgovora na
pitanje zašto su onda ti isti utemeljitelji zavnoške
'hrvatske države' sve do 30. svibnja 1990. svako
nastojanje prema uspostavi stvarne hrvatske državne
nezavisnosti, mišlju, riječju ili djelom, pa i među
svojim disidentima, kažnjavali kao protuustavnu i
protudržavnu rabotu."(Glas Koncila, intervju,
9.6.2013.)
Marcel Holjevac,
dnevno.hr
|