Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

NA SVRŠETKU SRPNJA 2016.      (08.08.2016.)

Borisa Miletića treba uhititi i baciti u tamnicu


Srpanj je odmicao tako brzo da ga nisam uspio slijediti. Najdramatičniji je događaj upravo erdogansko smjenjivanje stotinu tisuća turista koji su svršetkom mjeseca maknuti sa svojih položaja na plažama i izručeni zemljama iz kojih su došli, a na njihova mjesta postavljeni novi, čije su zasluge velike, jer su se uspjeli probiti kroz sve zamke i nevolje zakrčenih autocesta, po šumama i gorama.

Putin je bio na vrijeme obaviješten, pa se nije ni uputio prema Hrvatskoj, a Kranjci su osim toga izvodili radove baš na onih nesretnih trinaest kilometara od Macelja do Ptuja gdje vjerojatno moraju polako i obzirno graditi, jer nailaze na kosti hrvatskih vojnika i civila iz proljeća 1945. kada je i Crvena armija nešto sjevernije ubijala Kozake, a ponešto se Rusa našlo i u komunističkom "oslobađanju Slovenije", kako nas je obavijestio reporter HTV-a.


Na sreću, Amerinkanci su poslali u Hrvatsku vrlo dobre helikoptere tipa Kiowa pa će prijevoz turista do Jadrana ubuduće biti olakšan, a mogu služiti i u druge svrhe. Rečeno je isto tako da se Slovenija i Rusija vole tajno, nasuprot Srbiji i Rusiji koje se vole javno - a između tih dviju tajno-javnih zemalja nalazi se Hrvatska preko čijih leđa su Kranjci i Srbijanci oduvijek dobro surađivali, od popa Korošeca i blagopočivšeg kralja Aleksandra Karađorđevića, do Kardelja i Aleksandra Rankovića na račun Hebranga. Putinu je jasno da su u Sloveniji na vlasti ostali komunisti, jasno mu je da su u Beogradu na vlasti četnici kojima je majka Rusija prirasla srcu, a glede Hrvatske ništa mu nije jasno premda ga uvjeravaju da su i tu komunisti ostvarili sjajan kontinuitet i ubacili se u sve strukture pod raznim kodnim imenima.


No, svršetkom srpnja ipak se štošta dogodilo i narušilo tradicionalno dobre odnose Hrvatske i Srbije posebno na kulturnom planu, da ne velim glazbenom. Dok hrvatskom obalom i otocima trešte narodnjaci, glazbenu je scenu oplemenila razmjena nota između Beograda i Zagreba u stilu više klasičnom, a povodom su bili Stepinac, Srb i blaženi Branimir Glavaš, što je srbijanske četnike uzrujalo do velike mjere pa su posegnuli za rječnikom koji im inače nije svojstven jer su fini, pristojni i samo malo krvoločni. Iskezili su zube do krajnjih granica (Karlobag-Virovitica) i prebrzo zaboravili da su dobili po zubima posežući upravo za hrvatskim zemljama, te se opet obezobrazili - što je i razumljivo kada su osjetili da sada imaju iza sebe Bruxelles, Berlin, Rim i Moskvu koji svaki iz svojih razloga pljuskaju Hrvatsku gdje stignu. Takvu potporu Srbi još nikada nisu imali pa što se ženirati da se miješaju u unutarnje poslove Republike Hrvatske, a to miješanje ionako izaziva samo lingvističke reakcije RH koje Srbijanci ionako ne razumeju, pa ih veleposlanica srbijanska Mira Nikolić ne želi ni čuti.


Kronološki, prvo je iskočio Srb. Četničko-komunističko klanje Hrvata 1941. sada se više ne zove Dan ustanka Hrvatske ili kako se već zvalo, nego je preimenovano više zavičajno, nazvano Ustankom naroda Like. Budući da nema onoga grafičkog znaka koji bi signalizirao plural, neupućeni čovjek drži da se radi o jednom narodu, ličkom. Znači, lički se narod pobunio i poklao hrvatski narod koji se, kao Jezidi, ondje smucao i trebao biti ubijen ili prognan. Tako je idiotskom mimikrijom Pupovčevih Srba hrvatska Lika još jednom (kao i u agresiji, a prije toga 1971.) proglašena srpskom zemljom, s dopuštenjem hrvatske policije i tijela vlasti, te je i ove godine održan bal vampira u Srbu s pusićima i nadošlim provokatima iz RS-a, s tom razlikom što su ovaj put malo više ometani zahvaljujući vjerodostojnom Kelemincu i sjajnim ženama koje su razvile hrvatsku zastavu i pjevale, pa su glasići Pupovca i ostalih postali drhtavi, a kako se tu našao i jedan od junaka Domovinskoga rata, general Glasnović pa nazvao brata Pusića pravi imenom - vampiri su brzo obavili što su imali i razbježali se.

Usput su spomenuli da slave na povijesno-teorijskim zasadama Slavka Goldsteina, a ni Savkine memoare nisu čitali niti ih se tiču, jer su svi Hrvati ustaše - od Bakarića, Savke, Pirkera pa i Jakova Blaževića koji ih nije uspio zadovoljiti ni bacajući im u ralje sveca Alojzija Stepinca. Glede Stepinca, glavni grad "ličkog naroda" Srb, u suglasju je s glavnim gradom srbijanskoga naroda, Beogradom gdje se po navici proizvode laži i krivotvorine historijskih umnika koji su uspjeli Stepinca pobrkati čk i s vojskovođom Kvaternikom.


Tako bi se, znači, Ustav RH trebao mijenjati i ubaciti u preambulu lički narod, zagorski narod, dalmatinski narod, slavonski narod i istarski narod. U svezi s potonjim već se odavno zdušno radi na radikalnoj autonomaškoj misli koju je njegovao Jakovčić pa dobio po zubima od Tuđmana (i nakon njegove smrti opet postao drzak), a preuzeo sadašnji još drskiji Miletić koji je zatvitao istarsku zastavu i istarsku putovnicu. Izveden pred kamere (a ne pred sud kao što bi trebalo), dao je krajnje cinično objašnjenje svoga čina: htio je, veli, pokazati kako oni ("istarski narod", valjda) nisu isti kao oni u Srbu. Ne kao četnička pupovačka klatež koju simpatiziraju, nego nisu kao oni koji na temelju povijesnih dokaza i svjedočanstava ne mogu pojmiti da se u samostalnoj RH slave zločini nad Hrvatima pa s pravom prosvjeduju.


Elem, Miletića treba uhititi i baciti u tamnicu jer je prekršio Članak 1. Temeljnih odredaba Ustava Republike Hrvatske, koji govori da je RH jedinstvena i nedjeljiva (demokratska i socijalna) država. Ako to nije dovoljno za uhićenje i sud, ne znam što bi to onda bilo dovoljno policiji, pravosuđu i ministarsvu unutarnjih poslova. Riječ je o zločinu protiv hrvatske države čiji je suverenitet neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv (Članak 2.). A eto, nikome se na vlasti (kakva god da jest, tehnička ili netehnička) nije pomaknula ni obrva, posebno svima onima koji stalno govore o hrvatskim interesima. Ima li većeg interesa nego što je čuvanje teritorijalne cjelovitosti hrvatske države, cjelovitosti (još jednom) sačuvane i potvrđene u Domovinskom ratu?


U zaključku: Miletića hapsiti, a spomenik u Srbu demontirati i predati nekom beogradskom muzeju. A na glazbene note iz Beograda ne odgovarati samo ligvističkom analizom i nazivati srbijanskim rječnik "neprimjerenim", jer nije u pitanju forma nego sadržaj, a on govori da se Srbija nije odrekla "vlasništva" nad najvećim dijelom hrvatskoga teritorija, te da na njemu i nadalje (kao u okviru Jugoslavije čijom se sljednicom smatra) može po Hrvatskoj haračiti kako joj se sviđa, što najbolje pokazuje regionalnom jurisdikcijom koja joj je moćna žnora "kontinuiteta" i zato ju tako zdušno čuva, u zadnje vrijeme uz pomoć EU i Berlina posebno. Pa i uz pomoć hrvatskoga pravosuđa.


Naime, o svinjariji koja se dogodila presudom Glavašu prije osam (ili koliko?) godina , pisao sam u realnom vremenu: da je sud tada "presudio" kako RH postoji od siječnja ili veljače 1992. pa je do tada valjda bio građanski rat. U novoj, oslobađajućoj presudi Glavašu navodi se listopad 1991. što je i opet svinjarija jer smo mi proglasili samostalnost i suverenost u lipnju te godine. Sudovima, uključujući Vrhovni, očito trebaju savjetnici iz predmeta novije povijesti.


Papa u Poljskoj


Nije mu bilo lako, vrlo gust raspored, posrnuće na stubama i sjena Ivana Pavla II. koja ga je stalno pratila, kao i tanka ljubav poljskoga klera. Strossmayer je bio posve u pravu kada je tražio da se nepogrješivost pape svede samo na svjetovna, dotično politička pitanja, a ostavi mu se nepogrješivost glede vjere (u tome je politički kontroverzan biskup anticipirao sadašnje Franjine poteze glede Hrvatske i sveca Stepinca). U jednome je Franjo ipak dosljedan: život se proteže od začeća do prirodne smrti (osim kao ne naletiš na terorista u robnoj kući ili zračnoj luci). Nisam studirao pravo i ne znam je li rečenica dio rimskoga prava, ali da sam ju zapamtio iz latinskoga blaga, jesam. Glasi: Nasciturus pro iam nato habetur, to jest dijete koje je začeto smatra se već rođenim i ima ista prava kao da se već rodilo.


HDZ se naglo vinio, što je zabrinjavauće


Ništa me nije toliko zabrinulo kao nagli rast popularnost Hrvatske demokratske zajednice. Zašto? Ma zato što je HDZ doista po svemu hrvatska stranka, a znate kakvi su Hrvati: čim vide da im ide malo bolje, odmah se opuste i odlutaju. Tako je šest mjeseci prije zadnjih (nedavnih) parlamentarnih izbora, HDZ sa sada već bivšom koalicijom imao pobjedu u rukama, pa sam i ja vjerovao da je preostala tek tehnička izvedba. Kad li se HDZ odjednom izgubio u katastrofalnom finalu (doduše i uz pomoć medija), a ubogi Milanović mijenjao Trg sv. Marka u Tuđmanov trg, mahao hrvatskom zastavom i varao lakovjerne.


Sada se to ne smije dogoditi. Utakmica se igra do zadnje minute, produžetaka nema, možda ni Most ne će pucati jedanaesterce. A glede samostalnog i suverenog izlaska na izbore, uz partnerstvo u pojedinim izbornim jedinicama - nemam ništa protiv. Sjećam se da sam početkom stoljeća, kao dopredsjednik HDZ-a (jedan od) dignuo veliku viku kada se u situaciji netom izgubljenih izbora nakon Tuđmanove smrti - našlo podosta onih u HDZ-u koji su u povratak na vlast prestali vjerovati, pa predlagali neku veliku desnu koaliciju u kojoj bi se HDZ (tada s ni deset posto potpore u biračkom tijelu) lako mogao utopiti. Ta je moja (ne samo moja) vika ipak prevladala.


Pa ipak mi je sada žao Tepeša koji je čovjek na mjestu, i Hrasta koji je nenadmašan u bioetičkim temama, kršćanskim, univerzalnim. I što za sada nema znakova da bi HDZ prigrlio U ime obitelji, makar i u konfederalnom odnosu. Ne može sva ideologija ostati na Hasanbegoviću, koji je i nadalje meta svih mogućih prostačkih crvenokošuljaša - od Vlahušića do Vrdoljaka, a mediji pronalaze i hadezeovce iz starih vremena koji nešto prtljaju u svezi s ministrom kulture. Ukoliko se Hasanbegović nađe na listi, a izgledno je da hoće, bit će to takva preferenca da će se užariti linije od biračkih mjesta do središnjeg stožera.


Liste su više-manje upakirane. Ne znam hoće li sve stranke poštovati četrdesetpostotni udio žena, ali znam da će SDP i HNS poštovati tridesetpostotni udio Srba na svojim listinama. Zajedno s tri zajamčena (!) Pupovčeva njihov će broj u Hrvatskom saboru i opet biti veličanstven, na čuđenje hrvatskih iseljenika, osobito, koji još nisu shvatili da je Hrvatska čuđenje u svijetu, zemlja pjesnička. Nikada takve nije bilo niti će biti.

Hrvoje Hitrec, hkv.hr

www.hkz-kkv.ch

 

129-2016

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch