Čudi me da kruzeri odsjedaju u Gružu, primjerice, kada
bi se argonautima moglo omogućiti da razgledaju
Dubrovnik i bez iskrcavanja: Stradun je u davnim
vremenima bio moreuz (ili tako nešto, kanalno) pa bi ga
trebalo opet raskopati kako bi kruzeri mogli ploviti
kroz Raguzu, a vodiči na palubama tumačiti putnicima što
je što.
Da se izbjegnu ljetne gužve, stanovnici povijesnih
gradova mogli bi se iseliti na dva ili tri mjeseca, a
za tu bi svrhu pokraj svakoga povijesnog trebalo
izgraditi rezervat za izbjeglo hrvatsko pučanstvo koje
će ondje pjevati "O lijepa, o draga, o slatka
slobodo". Onima koji tvrdoglavo ostaju u povijesnim,
treba omogućiti besplatnu nabavu čepića za uši - ako
već prije toga nisu oglušili pa im buka ne smeta, čak
ni ultraška koja će poharati Split i naseljene otoke.
Dubrovačke ljetne igre moglo bi se preseliti u
zagrebačku Dubravu.
A čim se buka ponešto počne smanjivati nakon Velike
Gospe, strane bučne sastave i navodnu glazbu zamijenit
će također stravičnom tutnjavom praćena izborna
kampanja u kojoj se sukobljuju Nenarodna i Nova
domoljubna koalicija, s tim da Nenarodna također ima
kruzerski internacionalni karakter, s velikim brojem
nehrvata koji bi se rado opet ukrcali u Sabor i u
Vladu, dotično isti oni koji su maltretirali Hrvatsku
četiri godine i već se bili pomirili da će četiri
godine biti oporba paklenskih namjera, kadli su im
hrvatski domoljubi upravo diletantski srdačno otvorili
put prema mogućem brzom povratku na vlast - slučaj
nezabilježen u novijoj povijesti.
Hrvatski narod samo gleda i čudi se, a najgore bi
bilo da apstinira, razočaran, ili da se uhvati na
udicu navodnoga širenja Lijevoga centra na dio Desnoga
što je prividno urađeno obuhvatom Hrvatske seljačke
stranke. Stjepan Radić se vjerojatno okreće u grobu
kada vidi što se događa i, da ga nisu upucali u
beogradskoj Skupštini, sada bi se sam ustrijelio jer
znade da je iznevjereno sve što je naučavao (i on i
brat mu Antun). Očekujem da dobar dio birača HSS-a ne
će glasovati za Nenarodnu koaliciju, a ne bi ni moja
baka da je živa. Ona je kao istaknuta haesesovka
sukobe sa starojugoslavenskim srbofilima elegantno
rješavala udarcima kišobranom, o čemu čuvam novinski
članak s citiranom presudom.
Varšavski pakt
U Varšavi je blagoslovljena nova NATO doktrina
odvraćanja Rusa od bivših sovjetskih kolonija u
istočnoj Europi, s poligonima u Poljskoj (za sada) i
na Baltiku. Sudjeluje ogromna većina europskih država,
pa tako i Portugal i Hrvatska koji će se naći u osmini
finala. Obrana i povraćanje (oprostite, odvraćanje) za
sada imaju četiri multikulturalne i multinacionalne
bojne, te jednu nacionalnu satniju - hrvatsku, koja
vrijedi kao jedna bojna. Opet jednom u povijesti
hrvatski ratnik brani Europu, odlaze hrvatski
legionari na istočnu frontu, ali ovaj put ne će valjda
morati do Staljingrada, osobito ne zimi.
Hrvatsko
oružje je na cijeni od Baltika do Afganistana kojemu
vojnici iz Kroatistana pomažu da se stabilizira. I
tako, dok se mi navlačimo s raznim milanovićima i
koalicijama, na istočnim granicama Unije sprema se
velika frka koja zaudara po katastrofi isprva manjih
razmjera s tendencijom prema lokalnoj atomizaciji.
Mađarske i slovenske postrojbe zadužene su za
razvlačenje žice od Baltika do Jadranskoga mora.
Hrvatska Krila Oluje pobijedila su na međunarodnom
(vojnom?) akrobatskom mitingu, pa se i na njih računa
- ukoliko političke akrobacije ne uspiju smiriti
stanje na istočnoj fronti.
Reforma školstva
Ministar prosvjete je u trenutku prosvijetljenosti i
konačno stavio ad acta razbarušenoga Jokića i njegovih
pet satnija, pa pukovnicima/pukovnicama imenovao
Dijanu Vican, rektoricu najstarijeg hrvatskog
sveučilišta, zadarskog, i mladog Matka Glunčića,
profesora na PMF-u koji se bavi fizičkim radom.
Novoimenovani su se postavili racionalno, u smislu
preporuke Hrvatskoga kulturnog vijeća utkanoga nedavno
u ovu rubriku - ne bacati sve u koš ako baš nije sve
za koš, sačuvati što valja jer nema toga što ne valja
a da nešto u njemu ipak valja, vratiti se hitro na
metodološka načela zacrtana prije mnogo godina,
izbaciti sve što u humanističkim disciplinama zaudara
po crvenoj i nehrvatskoj ideologiji, ispričati
hrvatsku povijest jednostavnim riječima i nepobitnim
istinama, dati djeci da čitaju zanimljive pa i zabavne
knjige, ali i one ozbiljne koje, svaka u svom vremenu,
znače korak naprijed u poetici i veličanstvenom
povijesnom putu hrvatskoga jezika, ratničkoga jezika
utoliko što se morao boriti za sebe i za nas na
najmanje četiri fronte, ali i više.
Kao što se i očekivalo, crveni pružaju ogorčeni
otpor, a Neven Budak posve svjesno i namjerno
prekomjerno tuče teškim topovima, rabeći riječ -
cenzura. Ostali iz njegove družine povlače slabija
oružja, a argument protiv Glunčića im je nekakva
navodna bliskost Hrastu. Tako svi pasu hrvatski jal i
čekaju da padnu žirevi pa se siti opet na izborima
domognu vlasti i vrate jokiće.
Djeca dotle
rastu, idu u škole, a vrlo rado bi i ne išla, ustaju
rano bez potrebe i satima sjede u neudobnim klupama
koje im uništavaju kralježnice, nauče koliko je
potrebno da bi brzo zaboravila, bez radosti čekaju
subotu i nedjelju jer im milosrdni nastavnici baš za
te dane daju teške zadaće i tako se obiteljski stanovi
pretvaraju u pričuvne učionice s roditeljima kao
učiteljima i učenicima ujedno, jer i oni prvo moraju
"svladati gradivo" da bi ga rastumačili djeci. Pa onda
od ponedjeljka nanovo, a najviše stradaju đaci putnici
koji ustaju u zoru i vraćaju se u sumrak ili mrak, a
država im još ni putovanje ne želi financirati ili
barem pripomoći. I tako ih viđam na kolodvorima iz
devetnaestoga stoljeća, blijedu i mrzovoljnu djecu
koja samo čekaju da malo odrastu pa se s tog istog
kolodvora upute u tuđinu.Da, reforma školstva je ne
samo potrebna nego i alarmantno nužna.
Inštitut za jezik i jezikoslovlje
Da i ja zajedno s vama ponovim gradivo: u vrijeme
zadnje četverogodišnje crvene napasti ministar
prosvjete i bogoštovlja Željko Jovanović postavio je
na čelo Inštituta za jezik (uz asistenciju velikoga
hrvatskog lingvista Slavka Goldsteina) ravnatelja
Željka Jozića, čovjeka velikoga znanstvenog opusa
dobro skrivenog od javnosti. Taj znalac kojemu je na
srcu samo i jedino hrvatski jezik (u jovanovićevskoj
verziji) i opća dobrobit, pokazao je veliku energiju u
kreiranju umjetnoga pravopisa koji je Jovanović hitro
ugurao u škole i sada djeca uče po njemu, pa i na
državnoj maturi moraju pravopisati baš inštitutski da
ne bi pala i propala. Doista ugledni hrvatski
jezikoslovci hvatali su se i hvataju za glavu, ali je
politika kao i uvijek moćnija. Događalo se, znači, baš
kao i s reformom školstva u koju nije bio dopušten
ulaz akademicima i sličnim nestručnjacima.
Pokazalo se da je Jozić dobro odabran: slušao je
crvenog poslodavca, ali je mislio i svojom glavom pa
svojeručno prikazivao tuđe zasluge kao svoje (knjige
koje je tiskao Inštitut prije njegova ravnateljstva),
sve je oponente gađao prizemnim polemikama, nazivao ih
telefonom, pisao privatna pisma, vrijeđao ruskog
kroatista armenskoga porijekla Artura Bagdasarova,
prijatelja Hrvatske i hrvatskoga jezika, prijetio
tužbama, a posebno vjerodostojne domaće jezikoslovce
koji se nisu dali smesti ni uplašiti - i doista doveo
pred sud, gdje su oslobođeni (dr. Nataša Bašić).
Osobito se okomio na dr. Sandu Ham i časopis "Jezik".
Kada su karte (barem privremeno) bile drukčije
pomiješane, počeo je paničariti. Dao je da mu produlje
mandat mjesecima prije no što je istekao, za svaki
slučaj, prošao bez problema kao jedini "pristupnik" -
u vrijeme božićnih blagdana i tako dočekao sretnu novu
godinu. Moglo ga se odjednom vidjeti na skupovima
Akademske zajednice dr. Ante Starčević u sklopu HDZ-a,
no kako sam i ja bio ondje postalo mu je jasno da ne
će proći lišo ako HDZ i Domoljubna dođu na vlast na
parlamentarnim izborima. Kada su domoljubi relativno
pobijedili bijaše vrlo ustrašen, ali mu se
raspoloženje naglo popravilo nakon pada Vlade u
domoljubnoj režiji. Opet mu se pogoršalo kada je i
takva Vlada kakva jest povukla potez i na čelo
Upravnog odbora stavila upravo dr. Sandu Ham.
Katastrofa!
Sada dr. Ham ima pravo i dužnost vidjeti što se sve
u Inštitutu događalo, uključujući financije i štošta
drugo, tko je i koliko zaradio od tiskane inačice
pravopisa i tako dalje. No, računajući da će "stvari
opet doći na svoje mjesto" nakon izvanrednih izbora,
Jozić je odlučio pružiti otpor Ministarstvu znanosti,
obrazovanja i športa koje pokušava natjerati da povuče
imenovanje dr. Sande Ham, angažirajući pritom
Znanstveno vijeće Inštituta (!) koje u cijeloj stvari
nema nikakve ovlasti niti je takva praksa ikada
viđena.
Panika je
opet posrijedi. U svom stilu denunciranja protivnika,
Jozić slavodobitno prokazuje medijima dr. Ham kao
osobu u sukobu interesa, budući da je suautorica onoga
(pravog) Hrvatskog školskog pravopisa koji je zaglavio
u Jovanovićevu jurišu na hrvatski jezik. Prilježni
mediji ga prenose bez provjere, ne pitaju ga kako je u
Upravnom odboru do sada bio Silić, također autor
jednoga od pravopisa, hrvatskog ili retuširanog
srpskohrvatskog. Silićev pravopis iz sredine
osamdesetih imao je naziv "Priručnik hrvatskoga ili
srpskog jezika", a drugu je verziju doživio 2001. pod
naslovom "Pravopis hrvatskoga jezika" - uglavnom sve
isto, s velikim brojem novosadizama pa nije bio u
sukobu interesa bivajući u upravnom tijelu Inštituta,
po Jovanovićevoj mjeri.
Elem, bit će vrlo zanimljivo vidjeti što će se
događati u najskorije vrijeme, s dr. Ham kao
predsjednicom Upravnog odbora i Jozićem kao
ravnateljem. Koliko čujem, ravnatelj je na odmoru, a
možda ga koristi za pisanje prve svoje jezikoslovne
knjige. Usput ponavljam što sam već predložio: da se
Inštitut utjelovi u Hrvatsku akademiju znanosti i
umjetnosti, bez obzira što u HAZU ima protivnika takve
zamisli, ali neka se vrhovna znanstvena institucija
žrtvuje za opću dobrobit i to što prije jer nije
nemoguće da se jovanovići vrate i opet masakriraju
Hrvatsku i hrvatski jezik po "državnoj liniji".
Francekova teta
Histrioni su na vrlo dobar način otvorili svoje
zagrebačko ljeto, urnebesnom komedijom koju je Nino
Škrabe naslonio na konstrukt "Charlijeve tetke"
Thomasa Brandon, a radnju premjestio u dane
maksimirske utakmice Dinama i Crvene zvezde.
Defiliraju udbaši i kosovci, sitna i krupna klatež
pokušava se prilagoditi novom vremenu hrvatske države
na pomolu, još rade za dva gospodara i podosta su
zbunjeni, pa i u jezičnom smislu, poput zagrebačkog
šekretara unutrašnjih poslova Stipetića u doista
sjajnoj interpretaciji glumca Franje Kuhara koji je
dostigao zavidnu zrelost. Uz njega se ističe također
sve bolji Svedružić kao vrhunski komičar u ulozi
pomorskog kapetana Badurine koji je zbog pjevanja bio
u Gradiški Staroj tri godine, premda je samo otvarao
usta. Naklonost publike najvećma pripada ipak Hrvoju
Klobučaru u zahvalnoj, ali i glumački teškoj ulozi
lažne Francekove tetke. Pun pogodak na Opatovini
ispunjenoj do posljednjega mjesta, sjajna zabava u
režiji Georgija Para.
Isprika
U zadnjoj sam kolumni nehotice pomiješao ministra
Šustara i ministra Hasanbegovića na čemu se unatrag
ispričavam.
Hrvoje Hitrec, hkv.hr
|