Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

HRVATSKE KRONIKE - SVRŠETKOM VELJAČE       (04.03.2016.)

Po Tuđmanu nazvana zračna luka s koje bi nakon lustracije mnogi mogli odletjeti


Najkraći mjesec čak i u prijestupnoj godini najlakše je ukratko prepričati, jer ga i oni s kratkim pamćenjem mogu obuhvatiti snagom svoga uma i individualne memorije. U kratkoj kolektivnoj memoriji ostat će (ne)zapamćen kao mjesec singularnog popunjavanja pluralne vlasti u tjednom ritmu: dva zamjenika ministra, tri pomoćnika i četiri dopomoćnika, što bi značilo da će potpuna struktura biti zaokružena (ipak) u prvih sto dana.

Shvatite ovo kao satiru, premda je ta grana kojom se uz prekide bavim pedeset godina u zadnje vrijeme proskribirana i "ozbiljnom" se političaru uzima za zlo premda je Ante Starčević jedan od rodonačelnika novije hrvatske satire, ako ne i načelnik.


Ne uzima se za zlo srpskim "Novostima" nego se njihova protuhrvatska rabota proglašava satirom premda to nije, ali se uzima za zlo novim ljudima u hrvatskoj politici kao što je to čudo od kvizovskog djeteta, Pauletić, ili kako se već zove.

Kada je informibiro HTV-a u središnjem Dnevniku udbaški slavodobitno otkrio još jednu aferu svezi s imenovanjima i imenovanima, zlurado poručujući da smo dobili pomoćnika ili zamjenika ili koga već koji "odlazi iz hotela ako su ondje Srbi", u nastavku je tisak ipak razjasnio da nije baš tako, nego je mladac u svoje vrijeme vrlo dobro i slikovito opisao ponašanje veće skupine Srbijanaca na hotelskoj terasi i, očito je, od riječi do riječi prenio riječi bahatoga i nasilno glasnog "vojvodu" te družine koja je terorizirala tihe goste na terasi i usput maltretirala jadnoga hrvatskog konobara te jednoga od svojih, valjda nabildanog, uspoređivala s Crocapom na štetu Cro-borca što i nije bilo nego poruka terasi hrvatskoga hotela o nadmoćnosti uopće, srbijanskoj naravno i o tome da su oni i na hrvatskome moru i nadalje "svoji na svome" pa se mogu i ponašati po svome, primitivno naravski. Naš mladac je mogao svoje iskustvo prenijeti publikumu i u ozbiljnijoj formi, događaju primjerenijoj, ali je posegnuo za više-manje šaljivim oblikom priopćavanja.


I nije sve to toliko važno, sve to znamo i provjerili smo na vrlo mučne načine devedesetih. Taj je srbijanski mentalitet deset svjetlosnih godina udaljen od hrvatskoga, i tu se ništa ne može, odnosno moglo se recimo kada su paljene hrvatske zastave u Beogradu - uvesti vize na neko vrijeme, da se pokaže malo čvrstine. Ali nije. Pa sada na terasama valjda treba trpjeti srbijanski primitivizam e da bi hrvatski turizam procvao, jer bi bez te klijentele propao - klijentele koja se obogatila tko zna ne koje načine, možda i ratne otimačine, dok prosječni srbijanski građanin i seljak pogotovo ne može spojiti kraj s krajem, što je duga priča i vodi do vremena Stjepana Radića koji je uspio da se u HSS upisuju i srbijanski seljaci, što je izbezumilo tadanje radikale pa su ga - između ostaloga i zato - jednostavno upucali. A ni suvremeni srbijanski bogataši ne bi pili skupa pića u hrvatskim hotelima da je Srbija platila ratne reparacije, kao što nije.


Dar družbi jugoslavenskih nacionalista


No, prijeđimo na stvar: singularna imenovanja u rečenom tempu dar su neimenovanoj, ali po imenima poznatoj družbi jugoslavenskih nacionalista u Hrvatskoj čija je etnička komisija s polugama u medijima dobila dragocjeno vrijeme da traži i kopa po internetima, arhivima i starim novinama, po bližoj i daljoj prošlosti imenovanih dužnosnika, te svakome pronađe gdje su se i kada ogriješili o kanone jugoslavenske historiografije, bratstva i jedinstva i sličnih perverzija. Hobotnica u medijima preuzima reklamiranje tih grijeha, a posebna komisija za odnose s trulim zapadom cinkari po Europama pa uspijeva destabilizirati i Finkelkrauta, primjerice, kojega su po svemu sudeći uspjeli uvjeriti da Hrvatskom marširaju ustaše. Tko mu je to rekao? "Prijatelji iz Hrvatske", veli novi francuski besmrtnik.


Elem, da su sva imenovanja izvršena u jednom danu ili barem u jednom tjednu, orjunaši bi morali raditi u specifičnim uvjetima i kratkim rokovima pa bi izgorjeli u poslu i lutali neispavani, a ovako su mogli ležerno raditi na svakom imenovanom i amenovanom, s njihove strane kamenovanom. Destabilizirati hrvatsku javnost, podmetati klipove u ionako krhku koaliciju na vlasti. Dva su krimena njihove (crvene) zvijezde vodilje: tko god je nešto napisao ili rekao protiv zločinačkog komunističkog "antifašizma", toga treba razapeti na pet stupaca, tko god je nešto rekao ili pisao o Srbijancima i Srbima uopšte, a da im nije kadio, njega treba raspeti na križu od četiri stupca i dostojnoj minutaži na audiovizualnim podlogama.


Dokaz povezanosti: nedavni tzv. antfašistički skup u sjećanje na "narodnooslobodilačku" borbu, održan u Zagrebu, gdje se u prvom redu, među ostarjelim partizanskim kuririma pojavljuje Pupovec dajući prethodno sa saborske govornice svoje tumačenje šumskih pustolovina, to jest da su Srbi bili nositelji antifašizma u Hrvatskoj. Posebno, valjda, kada su četnici vidjeli kamo stvari vode pa se presvukli... A što s onim nesretnicima poput raščupanog Šustara koji premda znanstvenik i dalje vjeruje u nešto... nešto znanosti neobjašnjivo? E, takvoga ima da se privede kod Nedjeljom u dva gdje će islednik s prtljagom od dva roga, borimo se protiv Boga, pokušati da iz njega izvuče priznanje i zagladi mu kosu barem toliko da gledatelji odahnu i sumnja ostane. To jest da nesretnik ostane sumnjivim.


A što hrvatski narod? Pa njemu rečeni orjunaši i njihovi medijski oblici govore samo jedno: ima da se ponašate kao u bivšoj a možda i budućoj Jugoslaviji, nema da tu nešto preispitujete naše kanone i naše svece, imate tu svoju državu i budite sretni što ju barem privremeno imate, no ako ste se u državnom smislu osamostalili mi vam ne damo i ne ćemo da vam damo da samostalno razmišljate. Mi ćemo da vam to isteramo iz glave.


Takva se bratija okupila i na televiziji koja se naziva hrvatskom, okupila u velikom broju posebno u Informbirou HTV-a pod vodstvom hrvatski nastrojene Lamije Alečković, i očito namjerava ostati na svojim mjestima. Da bi to mogla, Radman je u zadnjem galantnom nastupu produljio opisanoj družbi ugovore na tko zna koliko godina, a ako baš budu morali otići onda će ljudi s galantnoga popisa dobiti takve otpremnine od kojih bi normalan umirovljenik živio do smrti u medu i mlijeku. Ako ga svota ne bi previše šokirala, pa bi umro na mjestu.


Zlatna komunistička mladež


I uopće, zlatna komunistička mladež pobrinula se za zlatne padobrane ne samo na HRT nego i drugdje, a primjer s Instituta za hrvatski jezik već sam opisao. Tako će moći iz udobne pozicije igrati ulogu neugodne opozicije i podmetati novoj vlasti. Zaključno: došli su bili na vlast prije četiri godine kao padobranci bačeni u neprijateljsku pozadinu, te su se tako i ponašali, a sada će nadalje živjeti zbog tih zasluga kao zlatni padobranci. Njima je uvijek dobro: ako je rat onda se skriju u podrume ili inozemstva, ako je mir onda se opet pojave pa iz ostataka ostataka bivših mreža skrpaju novu organizaciju, tiskaju svoje novine i uvlače u poduzeća koja su za jednu kunu otkupili komunistički direktori iz doba blagoslovljene Jugoslavije.


Hrvati koji imaju prirodan osjećaj za hrvatstvo (to jest hrvatstvo i jest osjećaj) pa su u doba ugroze opstanka hrvatskoga naroda uzeli oružje i branili domovinu - takvi Hrvati rečenoj družbi posebno idu na živce. Recimo Milijan Brkić. Sve su prekopali i ništa našli osim odvažnosti u ratu, ali su pronašli diplomski rad koji je navodno prepisan. Sedamdeset posto, vele. Sud ga je oslobodio, ali su stare snage ubačene na Policijsku akademiju baš sada našle da ožive slučaj, što znači da orjunaška družba i ondje ima kanale. Oživjeli kada je Brkić predložen za ministra branitelja...


A glede diplomskih radova: ma recite vi meni koji diplomski rad ne samo u toj grani nego i drugima nema sedamdeset posto prepričanih citata iz tuđih izvora. Pa izvorima se i služe budući diplomanti jer im njihove misli o budućem radu u branši još nisu dozrele niti su mogle, služe se dostupnom literaturom i nitko ih ne proziva da su neoriginalni. Ja se svoga diplomskoga rada već slabo sjećam, možda zato što sam diplomski polagao uz bocu vrlo dobroga konjaka, to jest pola dr. Hergešić, a pola ja. Nije to bila korupcija, bocu je Hergešić izvadio iz svoga ormara u kabinetu.


I dok se oporba tako zabavlja jer joj je darovano vrijeme i na taj način dopušteno razulareno divljanje po sklonim medijima, izabrana ili imenovana vlast čini prve korake da spriječi sankcije koje su se nadvile nad Hrvatskom, zahvaljujući opisanim padobrancima s četverogodišnjim neradnim stažem. Da bi se smanjio dug, pogled je još jednom upravljen prema autocestama. Građanima će biti ponuđene dionice autocesta, kaže se. Dobro, ja ću uzeti dionicu autoceste Zagreb-Jastrebarsko jer je lakša za održavanje, a inače se po njoj često vozim.


Osim duga koji nam je četverogodišnja klatež natovarila na leđa, imamo i opak problem s migrantima. I tu je Hrvatska prošla loše u eu-raspodjeli migranata. Opet je dobila najmanje!


Migrantska kriza


Velika, opasna migrantska kriza tek predstoji a posve će se razviti tek poslije Uskrsa, kada se i inače očekuju turisti na hrvatskoj obali. Makedonsko-grčka granica grči se u mukama, pa je doista za očekivati da se migranti upute prema Albaniji i dalje. A dalje su Crna Gora i Hrvatska, ili morem prema nesretnoj Italiji koja je već godinama na udaru. Ako Albanija padne pod pritiskom, kopneni migranti ulaze u Crnu Goru i dalje imaju dva pravca: preko Bosne i Hercegovine ili morskom obalom preko Hrvatske, s tim što će i oni s bosanske rute negdje morati prijeći preko Hrvatske. Ruta hrvatskom obalom može se naći u laganom srazu s jedinom stabilnom našom granom, turističkom, i eto nevolje. Profitirat će samo avanturistički turizam.


Takva migrantska razdjelnica neodoljivo podsjeća na razdjelnike toplinskih mreže podmetnute kao kukavičje jaje siromašnim građanima koji su htjeli zašparati neku kunu, a iz džepa im je izvučeno nekoliko tisuća. Valjda je četverogodišnja klatež tim potezom htjela pojačati razdjele u hrvatskom društvu, pojačati toplinske podjele nakon ili usporedo s ideološkim koje su u vrijeme njezine vlasti eskalirale. Pa se sada i sami prijetvorno zgražaju kako su podjele postale vruće baš u njihovom razdoblju. Kako to, a sve su poduzeli da ih ne bude: slali su specijalce na Vukovarce, gurali ćirilicu, gurali novi pravopis hrvatskoga standardnog jezika prema novosadskim standardima, hvatali Hrvate za vrat i tumačili im da brak nije zajednica žene i muškarca, slali pedofile u škole, rugali se hrvatskim braniteljima, upadali u crkve i slali neistomišljenike u umobolnice, zagadili kulturnu scenu frljićima, prali novac preko Ministarstva kulture da bi mogli financirati subverzivne udurge. Pa se čude.


Kada im isteknu beneficije i kada budu tražili posao, bit će zadovoljni ako im se ponudi da predaju vjeronauk u školama. A kada otvorimo sve njihove financijske afere, do sada skrivene, bit će zadovoljni ako budu upućeni (samo) na rad za opće dobro. Onda će oni drsko tražiti da im se dade neki posao u politici, jer bi politika morala skrbiti o općem dobru. Najviše se takvih sada grčićevski grčevito drže uz velikog vođu i učitelja Milanovića, jer ako on propadne na unutarstranačkim izborima onda su i oni propali pa ne će više dobiti ni mjesta tajnika u općinskim organizacijama SDP-a.


Lažni socijaldemokrati


Milanovićeva divljanja po Hrvatskoj, vrlo slična Irinejevim, mediji prenose u velikim količinama čineći mu tako medvjeđu uslugu pa i sami posramljeni moraju prenositi sve njegove misli poput one da je Kolinda šaka jada. Problem je crvenih što je Kolinda šaka s Pantovčaka i baš zato se Zoki vrlo izmijenjen u fizičkom, ali neizmijenjen u psihičkom obliku obara na Kolindu kao stabilnu točku vlasti koja mu smeta u nestabilnom njegovu svijetu i destabilizaciji Hrvatske. Komadina radi po sistemu tiha voda brege dere i dere Zokija gdje stigne.


U svakom slučaju, i u jednom i drugom slučaju radi se o lažnim socijaldemokratima te bi se moglo (s vrlo velikim, neutemeljenim optimizmom) očekivati pojavu prave hrvatske socijaldemokratske stranke koja će s pozornice istisnuti lažnjake i započeti od ništice. Ako u sadašnjoj demokršćanskoj koaliciji na vlasti prevlada pamet i tolerancija , ako se stabilizira na svim poljima, partija Zokomadina nestat će u provaliji svojega anakroničnog zlostavljanja publike i nikada više ne će kusati iz zdjele vlasti u Hrvatskoj.
I da zaokružim današnji prilog koji sam započeo Antom Starčevićem. Nemam dojam da je stotinu i dvadeseta obljetnica njegove smrti pretjerano raskošno zabilježena, što više. Umro je 28. veljače 1896., slavljen već za života (premda se slavljenju protivio). Čovjek tverdokoran, kao što bi svaki Hrvat u svakom vremenu pa i ovom današnjem morao biti. "Zašto smo tako tverdokorni?", pita se Starčević i odgovara: "Zato jer znamo da smo na onomu temelju koji je sam čverst i nepromenjiv, dok narod hoće da bude narodom dotle će narod biti za svoju samostalnost i neodvisnost."


Nije znači slučajno da smo se mi tverdokorni okupili baš na datum Starčevićeve smrti, okupili se 28. veljače 1989. da bismo dali početni zamah pokretu koji će vrlo brzo dovesti do stvaranja samostalne i neodvisne države i deset nas najtverdokornijih - od Tuđmana do mene - prekinuli hrvatsku šutnju, znajući da smo na "onomu temelju koj je sam čvrst i nepromijenjiv." Neka mi bude dopušteno podsjetiti, za povijest: ja sam tada prvi put nakon mnogih mračnih godina javno, na političkom skupu, ponovio ono što je u tom trenutku povijesti trebalo ponoviti, to jest regnum regni non praescribit leges, što je izazvalo ovacije. Naravno da je i Tuđman doživio ovacije, a nakon znamenite državničke karijere upravo ulazi i u povijest avijacije te je po njemu napokon nazvana zagrebačka zračna luka s koje bi nakon lustracije mnogi mogli odletjeti.

Hrvoje Hitrec, www.hkv.hr

www.hkz-kkv.ch

122-2016

 

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch