Naknadne izlike da su naoružani policajci ušli u prostor
crkve "samo jedan metar ili tek nešto više" ne mijenja
na stvari - zakon je prekršen pred očima cjelokupne
hrvatske javnosti koja je događaj pratila na
televizijskim ekranima. Da branitelji nisu pružili
otpor, da gromki povici autoritativnoga svećenika nisu
omeli akciju, bjesomučni i očito za takvu akciju
pripremljeni i valjda ideološki zaneseni
"intervencionisti" otišli bi i dalje.
Za
nezakonito postupanje policije sankcije trebaju
snositi sve osobe u hijerarhijskom lancu, promptno
dati ostavke, protiv njih se moraju podići tužbe a ako
tako ne bude učinjeno i ako Vlada RH spriječi
funkcioniranje pravne države (i) u ovom slučaju, i
sama se treba povući. Najpoželjnije rješenje bila bi
uspostava privremene, tehničke Vlade i parlamentarni
izbori u najkraćem roku.
Vlada RH na čelu s nesuvislim premijerom još je
jednom podcijenila hrvatske branitelje, posebno
stotpostotne invalide iz Domovinskoga rata. Ideološki
zaslijepljena, sklona komunističkom nasilju u duhu
kojega je odgojena, sadašnja neodgovorna, nesposobna i
po Hrvatsku štetna izvršna vlast nije sposobna
parirati čvrstim i hrabrim ljudima koji se uz to u
ratu i u miru znaju poslužiti lukavstvima - došli su
na Trg sv. Marka priključujući se isprva
prosvjednicima iz Imunološkoga zavoda i - ostali na
trgu nakon prosvjeda.
Htjeli su
razgovarati s premijerom. Razgovarati! Kada već 222
dana premijer Vlade RH ne nalazi vremena razgovarati s
najboljim vojnicima trijumfalne Hrvatske vojske, eto
njih pred vratima Banskih dvora da mu uštede dug put i
troškove putovanja do Savske 66. Autistični premijer
koji ne može predvidjeti posljedice svoje
indolentnosti, daje se voziti pokraj branitelja, ne
izlazi iz automobila, ulazi na pomoćni ulaz u zgradu
Vlade, ignorira najčasnije hrvatske ljude i na kraju
šalje na njih policiju. Je li to bio njegov izravan
nalog, utvrdite će se na sudu, je li to bio nalog
ministra unutarnjih poslova, također će se utvrditi u
istom procesu, kada će spomenuta dvojica vjerojatno
prebaciti odgovornost na šefa policije.
Svijet zgrožen protokomunističkom i projugoslavenom
Vladom
Tek kada su u svijet otišle televizijske slike o
upadu policije u crkvu, tek kada su proradili telefoni
iz svjetskih prijestolnica u kojima su ionako zgroženi
ovom protokomunističkom i projugoslavenom Vladom u
Hrvatskoj, tek su tada nasilnici postali oprezniji
premda i nadalje agresivno raspoloženi. Pisac ovih
redaka pratio je iz blizine sve što se događalo
tijekom petka i može svjedočiti o svim detaljima
zbivanja: o prvim pojavljivanjima neispavanih i
iscrpljenih branitelja na vratima crkve u koju su se
sklonili, o kavezu postavljenom ispred crkve, kavezu u
koji su mogli samo novinari ali ne i ljudi koji su se
usprkos blokadama ulica ipak nekako ondje našli, o
policiji koja je imala zapovijed da nikome ne dopusti
donošenje vode braniteljima (pa ni ministru branitelja
koji se nakon neuspješnoga kratkog razgovora s
braniteljima još jednom vratio noseći u plastičnim
vrećicama boce vode), a kada je jedna žena uspjela ući
u kavez držeći se zida crkve - policija ju je fizički
napala i onemogućila.
Stizala su nova policijska vozila i
zakrčila sve ulice, stizali su i branitelji koji su
došli u pomoć vojnim invalidima, na trenutak je
probijena i barijera u Ćirilometodskoj ali ubrzo i
opet uspostavljena. Ono što je pisac ovih redaka u
osobnim kontaktima za cijelo to vrijeme provjerio,
jest potpuna nelagoda većine policajaca, posebno onih
srednje generacije - što ne čudi jer su mnogi od njih
i sami hrvatski branitelji a ova ih vlast šalje na
hrvatske branitelje, tjera ih u situaciji kada
Hrvatsku trese kriza pa svi strahuju za radna mjesta i
egzistenciju, tjera ih da budu u službi nečega što i
sami ne podnose.
Poziv Đure
Glogoškog da se policija pridruži hrvatskim
braniteljima, samo je zbog rečenoga straha ostao tek
vapaj. No, iz zgrade Vlade s čvrsto zatvorenim
prozorima, očito je procijenjeno da je voda došla do
grla, spomenuti je kavez pomalo popuštao i otvarao se,
u popodnevnim je satima i Josip Klemm kojega su večer
prije htjeli kidnapirati - slobodno šetao trgom pa se
uputiio i do blokade kod Kamenitih vrata, smirivao,
čak je i nesuvisli premijer održao nesuvislu
konferenciju za tisak pozivajući na zakon i red premda
je njegova policija postupala nezakonito, a jedino
suvislo što se moglo čuti bio je poziv braniteljima na
sastanak - u ponedjeljak, jer je njemu vikend počeo
upravo u vrijeme konferencije i on ne želi žrtvovati
"slobodno vrijeme" za tamo neke veterane tamo neke
hrvatske vojske kojoj on nije pristupio u ratu
čekajući pobjedu jugoslavenske vojske.
Branitelji su još jednom pobijedili - došli su na
trg tražeći razgovor s Milanovićem i dobili termin
sastanka koji su tražili više od pola godine.
Ponedjeljak, 10 sati. Tako da tašti dripac ipak ima
neku zadovoljštinu, da ipak nije odmah pristao nego je
pružio oružani otpor a tek tada popustio. On će
razgovarati, rekao je. On će se udostojati. No nije
toliko važno je li tu u pitanju taština ili medicina,
važno je i tužno da je zbog inaćenja jednoga
nedoraslog tipa Hrvatska morala poslati u svijet slike
koje joj u ovom trenutku najmanje trebaju, poslala
poruku da je u Hrvatskoj na vlasti klatež koja ne
preza ni od upada u crkvene objekte.
Taj čin je ključna točka opisanih događaja. Od
vremena Bonifacija V. u onom za nas znamenitom sedmom
stoljeću, crkva ima privilegij azila (uz biskupske
dvore i groblja!), što je poštovano u "mračnom"
srednjem vijeku i poslije, ponekad u novije doba
ograničavano ali ne ukidano, pa i danas u demokratskim
zemljama tolerirano a u Hrvatskoj i zakonom
zabilježeno. Narušavanje toga privilegija kažnjavalo
se nekada davno izopćenjem. Sada će izopćenje
izgovoriti narod da izborima koje ovi događaji moraju
ubrzati.
Hrvoje Hitrec, www.hkv-hr
(108) |
