Neue Seite 1
HRVATSKA KULTURNA ZAJEDNICA U ŠVICARSKOJ
   

  

 

Neue Seite 1
O nama
�asopis DO
Hrvatska
Va�a pisma
Knjige
  Iz �vicarske
  Zanimljivosti HR
  Linkovi
 

 

Kroatischer Kulturverein

Hrvatska Kulturna Zajednica

Eichtalboden 83

CH-5400 Baden

 


hkzkkv@hkz-kkv.ch

 

VAŽNO =>

 
 
 
hakave.gif
 
 

 

hous-logo.jpg

 

 

 

 

   
   
   
 

POLITIČKA PORNOGRAFIJA NA SDP-OVIM SKUPOVIMA       (06.10.2015.)

Početkom listopada 2015. u Hrvatskoj


Vrijeme je ljigavo kao konvencije SDP-a, sve je hladnije i treba utopliti migrante, grca pod navalom izbjeglica istočna Slavonija koja je uvijek prva na udaru, u ratu i miru, a sama ima bezbroj svojih problema i s pravom se pita dokle tako, dokle će bezbrojne vode teći pokraj njivam, a njive pustošiti suša, dokle će pusta zemlja stajati neobrađena kao mrtvi kapital, a "država" se praviti mrtvom i intervenirati samo kada treba suditi onima koji razbijaju nezakonito postavljene ćirilične ploče kao što se sada sudi branitelju Marijanu Živkoviću čija su dva sina poginula braneći Vukovar od srpske agresije.

Što je najljigavije, i govori o hrvatskom pravosuđu u cjelini, Živkoviću se sudi zbog "uništavanja tuđe stvari iz mržnje i odbojnosti" čime crveno tužiteljstvo ipak priznaje da su ćirilične ploče "tuđa stvar", a i jesu jer ih je u Vukovar uvezla narodu tuđa vlast suprotno zakonu i Ustavu, prosrpska vlast koja u Vladi ima i četrdeset posto originalnih Srba, a htjela bi vladati još četiri godine.


I dok se sve to događa u Slavoniji, eto stiže još jedna tužba protiv - bećarca, pa njome mediji nastoje zasjeniti sve druge slavonske događaje i drame. Seksizam, ma nemojte. Ma pročitajte samo Matka Peića i ulomke njegove baš punokrvne, slavonske erotike, pročitajte Ivana Kozarca i njegove ublažene varijante bećarca. Tko mrzi bećarac, mrzi Slavonce. Bećarac je zaštićen kao i kulen, pa valjda ne će postati žrtvom "političke korektnosti".

I dok se urbani sjeverozapad zajedno s protuerotskim, asketskim i militantnim aseksizmom licemjerno zgraža nad bećarcem u kojemu je "mala moja" navodno žrtva zlokobnog slavonskog bekrije, u jednom se zagrebačkom kazalištu prikazuje predstava na skliskom rubu pornografije koja ne želi ni vedru narodnu bećarsku lascivnost ni profinjenu erotiku jednoga Bukovca, Auera ...pa sve do Bućana, nego (strani) redatelj pretvara hrvatske glumce i glumice u pornoshopske lutke, a kazalište u javnu kuću, s "političkim" porukama koje nemaju ni naboj ni glavu ni rep, a kakva je simbolika, prosim vam lijepo, ako goli muškarac sjedi na glavi glumice, na njenom tjemenu, je li to seksizam ili borba protiv seksizma, ja ne znam.

Tako se srozavaju hrvatska kazališta u kojima se izgubila riječ, izgubila iluzija, a publika pretvorena u voajere kojima je i samima mučno, kao i glumcima uostalom. A u dušama ostaje suša, baš kao ta što je pogodila Slavoniju ovoga ljeta.


Politička pornografija


Politička pornografija odvija se pred našim očima na skupovima SDP-a koji do sada zakopčani u crvene, anacionalne kapute, odjednom skidaju sve sa sebe pred zaprepaštenim općinstvom, ostaju neko vrijeme goli na pozornici. a zatim navlače plava odijela, ruku koju su tri i pol godine držali mnogo niže sada stavljaju na srce i bezočno izgovaraju sveto ime Hrvatska, države koju godinama nisu mogli pronaći na zemljovidu. I tu je riječ o eksplicitnim scenama seksa, ne o erotici, ne o osjećaju niti o ljubavi, a publici je mučno do povraćanja, jer taj prozirni cirkus ne može gledati i jedva čeka izbore da se gadovi skinu sa scene, da ta menažerija puna glodavaca koji se nazivaju lavovima, puna muha koje se nazivaju orlovima, puna vrabaca koji se nazivaju sokolima - zauvijek ode u zaborav.


I dok u Hrvatskoj neokomunistička, protuhrvatska opcija silazi s vlasti usprkos iluzionističkim trikovima maloga Brauna koji je savjetima crvenima da navuku ne samo nacionalno nego i nacionalističko ruho učinio medvjeđu uslugu SDP-u, dok se, znači, u Hrvatskoj pod crvenim šatorom prodaju jeftine klaunovske točke i tužno zavijaju dresirane zvjerke, a na trapezu Milanović izvodi vratolomije u kostimu s naglo nanesenim hrvatskim bojama i zaštitnom mrežom projugoslavenskom i titovskom u koju će opet aterirati ako dobije izbore, dotle se na drugom kraju svijeta hrvatska predsjednica razložno i snažno zalaže za definitivno odvajanje od sumorne i opasne regije, mesićevskog i josipovićevskoga regiona - odvajanju koje zastupa i plava i prava domoljubna koalicija.


Kada Kolinda govori o bloku Jadran-Baltik-Crno more i kaže da se "radi o gotovo uspostavi nove regije", onda se onaj prilog "gotovo" može i zanemariti jer ako još i treba puno raditi do toga trenutka, cilj je dobro postavljen i jasan, Hrvatska se vraća u srednjoeuropski prostor kojem je uvijek i pripadala (ne zaboravljajući mediteranski), vraća se kući nakon stoljeća "jugoslavenske sinteze" u kojoj se gotovo izgubila , a koja je sinteza ostala živom i nakon hrvatske samostalnosti u "regionalnom" obliku kao prijeteća sjekira koju ne treba ignorirati jer su upravo migrantski problemi pokazali da se Unija može poljuljati pa i nestati, treba učvrstiti savezništva kako ne bismo ostali sami na vjetrometini, kako neki naši suvremenici ne bi i opet u trentku ne tako nevjerojatnoga rasapa velikoga europskog carstva potrčali prema Beogradu.


A takvih naših suvremenika ima dvadeset i pet posto, da se ne zaboravi. Među njima je i sadašnja ministrica vanjskih poslova koju se u migrantskoj krizi ne može ni vidjeti ni čuti, a slušala je Kolindin govor u UN doslovno skamenjena i postalo joj je razvidnim da od njezine samokandidature nema ništa, da nema ništa od južnoslavenske/jugoslavenske regije, da ljubljena Srbija nije uključena u osovinu koju čine Bugarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Mađarska, Austrija, Estonija, Latvija, Litva pa i Češka koja je na stanovit način najslabija karika. I da je kraj bezočnoj britanskoj tiraniji na našim prostorima, što je London panično shvatio i brzo pozvao Milanovića na raport.


Činjenice se relativiziraju


Znači, ne samo zbog Hrvatske i njezina boljitka, nego i zbog priznanja suvremenoga preslagivanja na međunarodnoj sceni, predstojeći su izbori više nego važni. Da kojim čudom Milanović i njegovi cirkusanti pobijede (ma ne će, naravno), u Hrvatskoj bi došlo do (neoružanoga) građanskog rata u čijoj bi biti bile dvije nepomirljive koncepcije ne samo vanjske politike i Hrvatska bi stajala na mjestu ili i dalje propadala kao u zadnje četiri godine tuđinske vlasti koja sada farba, laže i krivotvori. Uz pomoć odanih medija, jer kako drukčije?


I anketa koje doista smatraju narod blesavim, a rade na konobarskom principu "Juhicu niste imali? Trideset kuna." Neumoljive činjenice se realtiviziraju i guraju pod tepih, narodu se serviraju samo neznatni pomaci koji se već u sljedećem kvartalu osipaju kao lišće u listopadu. Televizijski i ini propagandisti vladajućih ne čitaju, recimo, "Doing Business" (na čija je istraživanja upozorio Lovro Kuščević, možebitni novi ministar graditeljstva).


Taj list kaže da je u 2015. Hrvatska po teškoćama izdavanja akata za gradnju na 178. mjestu od 189 zemalja, a HTV nakon hadezeova izlaganja gospodarskog programa u kojemu je dotaknuta i ta boljka - pušta izjavu gospođe Mrak Taritaš koja govori o munjevitom izdavanju dozvola, što ponegdje tako i jest, ali se ne uzimaju u obzir brojni papiri na koje se čeka vrlo dugo, a bez kojih munjevita dozvola ne može biti izdana. A glede kukurikavskoga "rasta" kojim se diče i kokoši i mediji, eto podatka da je Hrvatska u 2015. pala za dva mjesta, te je u globalnom globalu u istoj razini s Libijom i Libanonom. Ako znamo što se događa s Libijom, a znamo na žalost, onda je to više nego poražavajuće.


Da se želim praviti pametnim, uputio bih čitatelje na moje tekstove iz doba "arapskih proljeća", ali ne ću. Sve što se poslije događalo daje mi za pravo, jer izvoz demokracije zapadnoga tipa isto je kao i da od arapskih skijaša očekujete pobjedu na Zimskim olimpijskim igrama. Sruše li zapadni demokrati nekog muslimanskog "velikoga vođu" ili pokušaju, a ne sruše, uvijek sve završava kaosom, a dotadašnja oporba na koju demokrati računaju - okrene im leđa i u najcrnjim scenarijima pridruži se "kalifatu" noseći sa sobom oružje koje je dobila od demokrata.


Potpuno zbunjeni pred isilovskim čudovištem, demokrati prepuštaju inicijativu Putinu i Rusiji koja će u svemu profitirati, učvrstiti se južnije nego se nadala i likovati, ukliniti se na Sredozemlju i napokon naći more toplije od Crnoga, a ako doista uspije u nekoliko mjeseci uništiti "kalifat" njezin će ugled porasti u cijelom svijetu pa i među zemljama koje je komunistički SSSR tlačio desetljećima poslije Drugoga svjetskog rata - te ako u nekoj od njih ne daj Bože dođe do većih nestabilnosti, nije nemoguće da iz njih samih bude pozvana Rusija kako bi napravila reda ako to NATO ne bude u stanju učiniti, te takva zemlja ostane zatim i nadalje privržena Rusiji koja će se vratiti staroj praksi ograničenoga suvereniteta.


Nekih naznaka ima već i sada, neke su ruske težnje već i realizirane (Krim, Donjeck...) pa ona spomenuta osovina od Baltika do Jadrana (i Crnoga mora!) ima i te kakvoga smisla ne samo u političkom i gospodarskom nego i u vojnom obliku. Za početak, glede bliskoga prostora, ne smije se šutjeti kada rusko-srbijanske postrojbe imaju vježbe na hrvatskoj granici, kao što su ih imale i kao što je "hrvatska" vlast šutjela. Bilo kakve vježbe i manevri uvijek su simulacije stvarnoga rata. A rat, drži Srbija, nije dovršen makar je prešla preko Drine i polovično uspjela u agresijama devedesetih, nastavljajući se nakon prvoga šoka miješati u hrvatske unutarnje prilike - čemu svakodnevno svjedočimo ne samo po naslovima iz srbijanskih tabloida koji pišu ono što četnici na vlasti govore napola otvoreno, a naglo ozdravljenom Šešelju koji se trebao vratiti u Haag dopuštaju velik medijski prostor da bi rekao što oni misle - s temeljnom starom tezom da su Hrvati u stvari Srbi pa dakle želja da svi Srbi žive u istoj državi obuhvaća i Hrvate koji se, tko zna zašto, tomu opiru.


Vatikan


U tom uvjerenju (da se mogu miješati) Srbe odnedavno podržava i Vatikan svojom nepromišljenom "komisijom" koja treba uz pomoć Srbijanaca, SPC i Srba uopće presuditi je li Stepinac bio svetac ili zločinac. Vrlo neobično, ali su glasi da su Hrvati srditi stigli ipak i na pravu adresu, o čemu svjedoči istup papinskoga nuncija u Hrvatskoj koji i opet uvjerava da je proces završen i nema natrag, da je Stepinac već sada svetac usprkos komisiji i njezinim mogućim (i nemogućim) zaključcima, pa što je onda trebala ta farsa navodno ekumenska, a doista neprilična i odiozna do mjere koju je vrlo dobro u pismu Franji objasnio vrlo stari i mudri hrvatski iseljenik, John Prcela - da se papa, ne pokazujući u ovom slučaju veliku mudrost koju mu u mnogim drugim stvarima nitko ne odriče, "posvadio s najkatoličkijim narodom". Baš tako. Nakon što su komunisti spalili srce zagrebačkoga nadbiskupa u peći u podrumu (Šarengradska ulica u Zagrebu), njegovo srce, makar spaljeno, vjerojatno i sada krvari kada vidi što se događa.


Busajući se u naglo samootkrivena hrvatska prsa i pokušavajući tako prevariti narod, još uvijek tehnički aktualna vlast istodobno pojačava policijsku (re)presiju, sprječava slobodno kretanje građana u vlastitoj državi (žute vrpce na Prevlaci) pa zaustavlja i oporbenoga čelnika, a priča koju je ispričao Velimir Bujanec kazuje da su na sceni i opet oni isti bliski krugu koji je spalio Stepinčevo srce pa u lokalima prijete novinarima nesklonim crvenima i brane svoj komunistički podmladak (stanoviti Stipe Milanović, ili kako se već zove), podsjećajući svoju zlatnu mladež kako su to oni rješavali i kako bi njihova djeca također trebala postupati, to jest premlaćivati Hrvate na mrtvo ime, s naglaskom na mrtvo.


Zahvaljujući takvim pojavama Hrvatska je postala nezdrava zemlja i krajnje je vrijeme da se počne liječiti. Crveni se političari boje da će ostati bez posla jer znaju da će teško ili nikako naći tvrtku koja bi ih zaposlila,a van ne mogu jer ondje nema otvorenih radnih mjesta za političare koji dolaze iz Hrvatske, za razliku od liječnika koji masovno napuštaju bolesnu našu domovinu. Pa dok liječnici bez granica stradavaju u doista nevjerojatnom afganistanskom slučaju, i hrvatski su liječnici izloženi bombardiranju sjevernoeuropskih agenata koji im na štandovima nude veliku priliku i velik novac pa će naravno otići tamo gdje mogu zaraditi trostruko više, a televizije usrdno prenose i reklamiraju taj vašar.


Čari Europske unije u koju smo ušli na koljenima, sada se rastvaraju pred nama: em uplaćujemo Uniji više nego što od nje primamo, em toj svoti koju uplaćujemo dodajemo ogromne svote naših novaca potrošenih za školovanje liječnika, i ne samo njih. Doista bolesno. Pomalo se vraćamo u daleku prošlost kada je (početkom 17. stoljeća) u Hrvatskoj bilo svega nekoliko liječnika, ostalo su obavljali ranarnici i brijači.


A glede izbora: skinut je napokon pečat s državne tajne, datuma izbora, sada sve znamo i još samo trebamo pobijediti. Vrlo jednostavno i izvan svake sumnje. Osim ako vaši domoljubni rođaci i prijatelji, dragi moji domoljubi, baš na dan izbora ne stanu na lijevu nogu pa se vrate u postelju. No čak i tada, čak i bez njih. Ne dajte se obeshrabriti lažnim anketama jer se te laži i proizvode da biste se obeshrabrili, ne dajte se obeshrabriti kolumnama navodno domoljubnih novinara koji upravo odigravaju dijagonale u korist crvenih, pa ni zaslužnih športaša koji nemaju potpunu sliku stanja i svoju karizmu iz početaka devedesetih troše na terenu koji u cjelini ne poznaju. Ili se radi o banalnijim stvarima, o čemu ne ću kalkulirati.

Hrvoje Hitrec, www.hkv.ch

(114)

 

Neue Seite 1
© 2002 HKZ Hrvatska Kulturna Zajednica
Design & programming: webmaster@hkz-kkv.ch